Nakon što se u medijima proširila vijest o napadu na šačicu novosadskih folkloraša koji su u Split stigli da bi sudjelovali na Danima kulture koje je organizirao SNV, najistaknutiji predstavnici ljevice nastoje podijeliti hrvatsko društvo, problematizirajući sve ono do čega je stalo svakom domoljubno osviještenom stanovniku ove zemlje. Sve ono što ljevica smatra problematičnim ovih je dana na sučeljavanju s Ninom Raspudićem ishitreno ispričala SDP-ova uzdanica Tesa Goldstein, otkrivajući da je povod za antifašistički marš koji se nedavno odvio bio zagrebački koncert Marka Perkovića Thompsona.
No, ono što ljevica kod Thompsona problematizira je zagovaranje Boga, obitelji i domovine, protiv čega su ustali ‘antifašisti’, među kojima se kriju bivši Jugoslaveni koji se nerijetko smatraju produženom rukom obavještajne službe Srbije. Da u Hrvatskoj ima onih koji su ovu zemlju kao svoju domovinu prihvatili silom prilika, jer drugog izbora nisu imali, dalo se naslutiti i ljetos iz izjava notornog srpskog obavještajca Save Štrpca, koji je otkrio da je u kontaktima s članovima SDP-a i Možemo.
Ustaška sramota
Svi bismo, dakle, ponovo trebali biti kao jedno po zazivu antifašista, među kojima se kriju i oni koji, poput mlade Goldstein, ne smatraju da se pod jugoslavenskom zastavom sa zvijezdom razarao Vukovar. To nije isto, kaže mlada SDP-ovka olako kao da se vukovarske tragedije nikada nisu niti dogodile. S daleko više žara zato i njezini stranački kolege i Štrbac šire priču o ustaškoj sramoti i prijetnji srpskom narodu usred Hrvatske pa se to pitanje potegnulo i tijekom premijerova posjeta Parizu, gdje su ga strani novinari upitali o Thompsonu i pozdravu ‘Za dom spremni’. Plenković je stranim novinarima u nekoliko riječi sažeo hrvatsku, a onda i svoju zbilju, objasnivši da je riječ o pjevaču koji Bojnu Čavoglave izvodi tri desetljeća te da tu nema ništa novo. Ništa novo nije ni to da dio lijevog političkog spektra koristi svaku prigodu za polarizaciju društva kako bi na tome poentirali.
Od kraja devedesetih program Otvorenog društva potpuno je zaživio, bez obzira na Sorosev sukob s Tuđmanom. Podržavali su, kao i danas, određene medije, razvijena su partnerstva s nevladinim organizacijama koje promiču demokraciju i civilno društvo, međunarodnu otvorenost, obranu ljudskih prava i vladavinu prava. Prvi izvršni direktor i jedan od osnivača hrvatske podružnice Soroseve udruge bio je analitičar Žarko Puhovski, poznat po tome što je u Haagu svjedočio na suđenju generalima Čermaku, Markaču i Gotovini. Na tom se suđenju Oluju inkriminiralo kao zločinačku organizaciju. Prije angažmana u Sorosevoj udruzi, Puhovski je s Vesnom Pusić, Miloradom Pupovcem, Kočom Popovićem, Tomislavom Reškovcem i drugima bio aktivan u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu.
Sedam ciljeva
Centar za politiku i razvoj malih i srednjih poduzeća i poduzetništva nastala je iz programa Otvorenog društva te osnovana sporazumom između tog društva i Račanove vlade. Taj je sporazum imao sedam ciljeva koji su se poklapali s ideologijom i SDP-ovim planovima za Hrvatsku – ubrzavanje i podršku procesima koji će pridonijeti društvenom i gospodarskom razvoju, dizajniranje takvih aktivnosti koje će dovesti do sustavnog utjecaja i strukturnih promjena, provedbu politika koje će pomagati i utjecati na procese donošenja odluka, postizanje sinergije afekta različitih programa, partnerstvo između vlade i nevladinih organizacija te u današnjem kontekstu možda i najvažnije rješavanje regionalnih problema regionalnom suradnjom.
U vrijeme potpisivanja sporazuma izvršni direktor Soroseve udruge bio je profesor Tomislav Reškovac, kojemu je Tomašević povjerio rad na uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja u zagrebačke škole.
Oni koji su svojedobno ovim putem provodili kampanje protiv Domovinskog rata i branitelja, u novije vrijeme djeluju preko nadograđenih platformi poput Documente, Antifašističke tzv. braniteljske udruge VeDRA, koja ima vrlo specifičan i znakovit način djelovanja i javnog nastupanja. Sve to teško da se može nazvati slučajnim. Riječ je zapravo o sustavno organiziranom djelovanju institucija BIA-e koje mi u Hrvatskoj nipošto u operativnom i svakom drugom smislu ne smijemo podcjenjivati.
Povezani tekstovi
