Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, u organizaciji Kluba za društveni odnos, 14. prosinca održana je tribina na temu ‘Pravni subjektivitet Republike Srpske Krajine’, na kojoj su govorili neki srpski profesori i povjesničari, ali i Savo Štrbac, koji je o svemu objavio kolumnu.
Naime, na tribini je bila istaknuta i zastava paradržave Republike Srpske Krajine (RSK), a tekst o tome što se tamo govorilo studentima i drugim zainteresiranima, objavljen je na internetskim stranicama srpske udruge Veritas.
Savo Štrbac: Gledao sam štandove s limenkama ‘hrvatskog zraka’
Navedena udruga osnovana je 1993. godine, a kako pišu, osnovali su je građani s područja RSK zbog ‘diplomatskog, ekonomskog i medijskog rata svjetskih razmjera protiv srpskog naroda’.
Predsjednik te udruge je upravo Štrbac, koji je na portalu Veritasa detaljno opisao tribinu. Kako navodi, razgovaralo se o okolnostima koje su dovele do formiranja i proglašenja RSK, unutarnjeg uređenja, svakodnevnog života te plana Z-4, kraja rata te ukidanja RSK.
Štrbac je rekao da je bio iznenađen odazivom mladih ljudi. Dodaje da je bio sretan kada je vidio da je trećina studenata rekla da su podrijetlom iz Krajine.
“Govorio sam o tome kako sam kao sudac Okružnog suda u Zadru oslobađao hrvatske ekstremiste koji su namjerno izvrgavali poruzi socijalističke simbole SFRJ i SRH, kako bi bili osuđeni i preko presuda stjecali utjecaj u svojoj sredini kao ‘prvoborci’ protiv omraženog velikosrpskog režima. Govorio sam i o tome kako sam dolazeći na posao od parkirališta pred Sv. Stošijom do zgrade suda prolazio pored mnogo štandova na kojima su se prodavali isključivo hrvatski proizvodi, među kojima su, pored ustaških simbola, bile izložene i limenke sa ‘čistim hrvatskim zrakom’. Govorio sam i o ‘uvozu’ šovinizma u moje rodno selo koje je bilo mješovitog hrvatsko – srpskog življa. Govorio sam i o ‘atentatu’ na Tuđmana na predizbornom skupu u Benkovcu u ožujku 1990. kada je u gradić od oko 3.000 stanovnika ušlo duplo više “hadezovaca” iz putujućeg karavana”, piše Štrbac pa dalje nabraja sve ‘neugodnosti’ koje je doživio.
‘To je bio ustanak Srba, ne balvan revolucija’
“Zadarski advokati koji su mi se do jučer klanjali do poda, ulazeći u sudnicu u kojoj sam predsjedavao velikim vijećima, a zatim su preko noći počeli galamiti ‘što ovaj četnik radi u našem gradu’. Govorio sam i o antisrpskoj kampanji kroz simboliku, oznake, jezik, afirmaciju hrvatskog nacionalnog pomirenja partizana i ustaša, rehabilitaciju događaja i osoba iz perioda NDH, i kako je sve to uznemiravalo, iritiralo i izazivalo reakciju Srba, koji su tražili garancije da im se neće ponoviti genocid iz vremena Pavelićeve NDH, i kako su Srbi 17. kolovoza 1990., kad je hrvatska policija, u namjeri sprječavanja održavanja prvog srpskog referenduma o kulturnoj autonomiji, transporterima krenula prema gradovima sa srpskom većinom, balvanima zapriječili ceste započevši ustanak, kojeg su hrvatski mediji nazvali “balvan revolucija”.
Sve to piše Štrbac, uz napomenu da RSK nikad nije bila službeno priznala kao država, ali i da je bila “međunarodni subjekt od 1991. do 1995. godine”.
Pljesak na kraju tribine
Govorio je i o propasti RSK navodeći “hrvatske agresije poput operacija Maslenica, Bljesak ili Oluja”. Posebnu pažnju poklonio je i Planu Z-4, tvrdi da hrvatska strana nije prihvatila njegov završni format, već je idući dan krenula u “završnu operaciju etničkog čišćenja poznatu pod kodnim nazivom Oluja”.
Na kraju je izrazio zadovoljstvom što se nakon dvosatne tribine prolomio dugotrajni aplauz.