Postoje velike šanse da Međunarodni sud pravde nakon odluke čikaškog suda na ove uzajamne tužbe za genocid sada gleda nešto drugačije. Ova američka odluka kojom priznaju “počinjenje štete” neposredno dovodi u pitanje i oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, tako da bi sama novčana satisfakcija Srbima zapravo mogla biti najmanji problem.
Iako je američka tvrtka MPRI sve donedavno rezolutno odbijala bilo kakvu odgovornost u savjetovanju i opremljivanju hrvatske vojske prilikom izvođenja vojno-redarstvene akcije Oluja, tamošnji je sud djelomično prihvatio dio tužbe Srba koji su u tom vremenu napustili Hrvatsku i nastanili se u Americi. Nakon osnivanja “Krajiškog sabora” i organizacije “Žrtve genocida u Krajini”, 2010. godine podnijeli su 2010. tužbu protiv američke tvrtke za sudjelovanje u genocidu i progonu 200 000 Srba iz Krajine. Tom su prilikom zatražili odštetu od 10,4 milijarde dolara, uvećanu za iznos kamate od 1995. do danas.
Savezni sud u Chicagu je u rujnu prošle godine odbacio tužbu za genocid, no prihvatio je dio tužbe u kojemu Srbi traže odštetu za uništenu imovinu, iako je u ugovoru koji je s američkom firmom potpisao Gojko Šušak, jasno navedeno kako se američkim vojnicima, “strogo zabranjuje obavljanje borbene obuke u Hrvatskoj”.
Pitanje je sada… Tko će i hoće li ikada platiti Hrvatskoj svu štetu nastalu tijekom protekloga rata? Hrvatska jest zatražila od Međunarodnog suda pravde (ICJ) da osudi Srbiju za genocid nad Hrvatima u Domovinskom ratu, a od Beograda da kazni počinitelje zločina i plati ratnu odštetu. Takva je formulacija hrvatske tužbe, međutim, otpočetka okarakterizirana kao pogrešna i smatrala se najvećim nedostatkom zbog koje bi presuda po Hrvate mogla biti poražavajuća. S druge strane, Srbija je svoju tužbu precizni definirala i fokusirala je na Oluju. Da je bilo malo inventivnosti kod našeg odvjetničkog tima, hrvatska se tužba mogla svesti na genocid u Vukovaru, Škabrnji, Baćinu i još nepregledan niz teških masovnih zločina počinjenih od strane Srba. Postoje velike šanse da Međunarodni sud pravde nakon odluke čikaškog suda na ove uzajamne tužbe za genocid sada gleda nešto drugačije. Ova američka odluka kojom priznaju “počinjenje štete” neposredno dovodi u pitanje i oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, tako da bi sama novčana satisfakcija Srbima zapravo mogla biti najmanji problem.
Šteta Hrvatskoj načinjena u ratu od 1991. do 1995. mjeri se u milijardama. Iako bi sve trebalo biti na njezinoj strani, Hrvatska nema pretjeranu sreću sa sudovima pa je nakon izručenja velikih generala i njihova nepravednoga zatvaranja ova odluka o obeštećenju Srba doživljena kao još jedan udarac. Hrvatska, međutim, ima jedinstvenu prigodu (koju Srbija nema) za dobivanje ratne odštete: uvjetovanjem toj zemlji ulazak u Europsku uniju dok se ne rasvijetli pitanje krivnje i započne proces obeštećenja od njihove strane. Kako stvari za sada stoje, Vlada nema pretjeranu želju za bilo kakvim uvjetima, za razliku od naših europarlamentaraca koji su na europsku komisiju počeli vršiti konkretan pritisak.
U svakom slučaju, Srbi su odluku o dodjeli odšteta od strane američke tvrtke dočekali s oduševljenjem. Smatraju je i svojevrsnom pobjedom. Savo Štrbac, ravnatelj dokumentacijskog centra “Veritas”, ne skriva zadovoljstvo:
“Trebalo bi dostaviti procjenu koliko je bilo srpskih domaćinstava u Hrvatskoj koja su pretrpjela štetu i kolika je bila prosječna imovina jednog takvog domaćinstva jer se vjerojatno neće izlaziti na teren i popisivati šteta svakog prognanog ponaosob. Ako, na kraju, bude dogovora, sumu određenu za naknadu dijelit će sud, ali se još ne zna po kojem modelu i hoće li to biti ravnopravni iznosi”, kazao je Štrbac srpskim medijima.
Ova je odluka, osim svega navedenog, opet otvorila pitanje toga tko je u Hrvatskoj bio agresor? Prema američkom sudu, Hrvati su sami poharali svoju Domovinu. I ne samo to… Njihove žrtve od Srbije neće dobiti nikada ništa.
Povezani tekstovi
