Tribina u organizaciji Srpskog privrednog društva Privrednik i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba pod nazivom “Petrovačka cesta duga 27 godina” održat će se sutra, 31. svibnja u Preradovićevoj ulici, u Zagrebu.
Tom prilikom raspravljat će se o srbijanskoj optužnici četvorice pilota hrvatskog ratnog zrakoplovstva koje se tereti za ratni zločin raketiranja izbjegličke kolone prilikom čega je došlo do smrtnog stradavanja 13 srpskih civila. Razgovarat će se o pitanjima jurisdikcije Srbije, o istraživanjima ratnih zločina, o pravima žrtava i okolnostima zločina koji se u kolovozu 1995. godine dogodio na Petrovačkoj cesti unutar teritorija BiH.
Tribinu će voditi novinar Saša Kosanović, no jedan od gostiju koji će progovoriti o ovoj temi – više je nego zanimljiv. Naime, uz pravnu zastupnicu obitelji žrtava Slađanu Čanković i odvjetnika Antu Nobila, najavljen je dolazak Janka Velimirovića koji se na stranici Banija Online opisuje kao “predstavnik Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina u Banjaluci”.
Tko je Janko Velimirović?
Čovjek koji će sutra u Zagrebu pričati o “hrvatskim zločinima”, kao pripadnik 2. Kordunaške brigade T.O. Vojnić bio je aktivni sudionik srpske agresije na hrvatsku. U posjedu smo dokumenta kojem se dotadašnjeg oficira Velimirovića predlaže za čin kapetana: “Drug Velimirović osjetio je kakav genocid Hrvatska sprema pa je već u 6. mjesecu pobjegao iz Karlovca i otišao svom narodu”, navodi se u prijedlogu pukovnika JNA Boška Potkonjaka.
Prijedlog za promicanje Janka Velimirovića u čin kapetana/Foto: Dnevno
“Odmah se uključio u organiziranje prvih vojnih formacija i njihovom naoružavanju”, navodi se u prijedlogu u kojem ga se naziva “omiljenim među starešinama i borcima”.
Janko Velimirović rođen je 1957. godine u Vojniću. Djetinstvo je proveo u Velikoj Crkvini gdje je završio i 4 razreda osnovne škole. Od 5. do 8. razreda nastavu je pohađao u Perjasici, OŠ “Milutin Karas”. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti – studij ONO i DSZ, te marksizam. Pohađao je i studij novinarstva, a pisao je za omladinske listove “Polet” i “Studentski list”.
Po završetku vojne obuke, postaje rezervni oficir. Od jeseni 1981. godine radi u Karlovačkoj gimnaziji gdje predaje “obranu i zaštitu” te predmete društvenog i novinarskog smjera. Nakon pet godina rada u prosvjeti, zapošljava se u Zajednicu općine Karlovac na poslove vezane za obrambene pripreme civilnih struktura karlovačko – kordunske regije.
Aktivan operativac u agresiji na Hrvatsku
Početkom 1991. sudjeluje u pripremi, osnivanju i organizaciji Foruma Srba Bele Krajine, Gorskog Kotara, Korduna, Pokuplja i Žumberka a 3. ožujka iste godine vodi osnivačku skupštinu Foruma u hotelu “Korana” u Karlovcu. Početkom srpnja 1991. g vraća se na Kordun u rodni kraj, gdje se javlja na mobilizaciju u Štab TO Krnjaka.
Po ustrojavanju 2. brigade Teritorijalne obrane “Vojnić” u studenom postaje pripadnik te brigade u Operativno-nastavnom odjelu. U proljeće 1992. godine po dolasku snaga UNPROFOR u zonu odgovornosti 2. br. TO, pored operativnih poslova, obavlja i poslove oficira za vezu sa UNPROFOR-om. Na tim poslovima ostaje i u Posebnoj jedinici milicije, 80. brigade posebne jedinice “Vojnić”.
Nakon ustrojavanja Srpske vojske Krajine (SVK), krajem 1992. i ustrojavanja 11. brigade “Vojnić” 21. Kordunskog korpusa SVK-a, ostaje na istoj poziciji u sve do kolovoza 1995. godine. Oko godinu dana radi i u općini Krnjak na poslovima Sekretara za društvene djelatnosti, a nakon VRO “Oluja”, odlazi u Prizren gdje sa obitelji ostaje oko pola godine. Od proljeća 1996. seli se u Banja Luku gdje radi kao novinar i urednik u više redakcija i medija.
Povezani tekstovi
