Ako nemamo „kralja apsolutista“, onda je sklapanje strateškog partnerstva s Britanijom, neprijateljem Hrvatske, bez odobrenja, javne rasprave i ratifikacije u Saboru – veleizdaja. Hrvatsko nacionalno etičko sudište, po uzoru na nekadašnju sličnu instituciju Bertranda Russela, želi raskrinkati takva i slična nedjela, ali još važnije, probuditi Hrvate da nam se u budućnosti ne bi dogodilo nešto još gore
Kod nas nitko ni za što nije odgovoran, nitko ne snosi posljedice štetočinstva nanesenog vlastitoj državi, ne postoje institucije sposobne kazniti političare čak ni za ekstremno kršenje Ustava, a instituciji ostavke iz moralnih razloga naši se vlastodržci grohotom smiju. Činjenicu da su na izborima od naroda dobili većinu oni shvaćaju kao da im je narod dao pravo ne samo da vladaju neograničeno samovoljno, ne samo da gaze i ponižavaju taj isti narod koji im je dao povjerenje, nego doslovno da unište državu koja im je povjerena na vođenje.
Prijevremenih izbora nije bilo zapravo nikad. Jednom je doduše prvi predsjednik dr Franjo Tuđman osobno inicirao prijevremene izbore, ali znao je da ima sigurnu podršku i da mu je to samo prigoda da se elegantno riješi ljudi koji su mu smetali. Ostavka vlade, inače sasvim normalna pojava u normalnim državama, kod nas je strašilo kojega se političari užasavaju. Jedino je Ivica Račan napravio taj čin, ali znao je da će ga njegov pajdaš Stipe Mesić ponovo postaviti za mandatara, a to mu je bila prilika da se riješi Dražena Budiše koji mu je „puhao za vrat“ kada je radio prljave poslove.
UNIŠTAVAJU NAM DRŽAVU DO KRAJA
Dok su svi ti spomenuti ljudi još imali koliko-toliko kriterija što smiju, a što ne, danas smo pali na dno. Vlastodržci doslovno uništavaju državu u svim segmentima – ekonomski ju srozavaju na europsko dno, u bezcijenje rasprodaju narodno blago, ukidaju branitelje, pa čak i sam Domovinski rat, poklanjaju dijelove teritorija susjedima i na kraju ukidaju samu državu smještajući ju u „region“. Oni to rade svjesno i namjerno, po uputama iz inozemstva rasprodajući tako posljednje ostatke nacionalnog dostojanstva Hrvatske. Za svo to vrijeme nema niklakve institucije koja bi reagirala i spriječila to pustošenje vlastite države. Šuti Ustavni sud kojemu je jedina zadaća zaštita Ustava. Šuti akademija, šuti oporba, šute čak i udruge iz Domovinskog rata.
U toj situaciji letargije i beznađa, u kojoj narod poput zombija promatra uništavanje vlastite Domovine, pojavila se je institucija spremna barem simbolično osuditi sve te silne veleizdajničke zločine koji su ovu lijepu i bogatu zemlju s brojnim pametnim i moralnim ljudima doveli na rub potpune propasti. Njezin temelj je Hrvatsko žrtvoslovno društvo kojega već dugo vodi eminentni pravni stručnjak prof. dr. Zvonimir Šeparović, pokretač ideje o osnutku Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES). Njemu su u pomoć stigli stručnjaci kao što su politolog prof. dr. Zdravko Tomac, povjesničar Josip Jurčević i odvjetnik Željko Olujić, a u drugoj liniji su također umni ljudi među kojima ima akademika, hrvatskih branitelja, povratnika iz emigracije, političkih zatvorenika, publicista i novinara.
Ova institucija nema nikakve mogućnosti kažnjavanja bilo koga jer ju ne podržavaju državne službe, a ignoriraju moćni mediji. Njezina prava moć sastoji se isključivo u tome da se moralno osudi djelovanje vladajućih protiv vlastite države, što može kasnije u izmijenjenim okolnostima dovesti i do pravih osuda protiv tih ljudi kao što se je dogodilo s bivšim premijerom Ivom Sanaderom.
VIŠE VRIJEDI SPRIJEČITI BUDUĆE, NEGO KAZNITI BIVŠE
Ipak, osuditi nekog bivšeg na koliko god strogu kaznu za državu je zapravo bezvrijedno ako se pojave novi koji će činiti još goru veleizdaju misleći da se njima nkad ništa ne će moći dogoditi. Zato je glavn cilj HNES-a svojim etičkim presudama pokrenuti javnost i institucije da se veleizdajnički čini ne bi ponavljali u sve gorim i gorim varijantama. Na primjer nakon rasprodaje hrvatskih banaka,“Plive“, INE, hotelskih kuća i nekih drugih strateških firmi, blizu smo uništenja najboljih poduzeća s vrsnim stručnjacima koji bi mogli biti nositelji razvoja kao što su „Gredelj“, RIZ i sl. Ali to još nije ništa prema onesposobljavanju hrvatske vojske koje je u tijeku, ali najgore je prometno uništenje države rasprodajom auto-cesta nazvano debilnim imenom „monetizacija“, što znači da strani gazda kupi vrhnje, a hrvatska država „monetne mrvice“ s kojima na kraju ipak ne će moći zakrpati propali državni proračun.
Na poslijetku prijeti nam još gora veleizdaja. Sagraditi ćemo auto-cestu susjednoj državi i našim bivšim ratnim neprijateljima koji su nam razarali Dubrovnik, a Dubrovčani će upravo njima morati pokazivati dokumente da bi došli u ostatak države. Dakle, dva dijela naše države ćemo „povezati“ tako da ju još više razdvojimo. Svojim presudama koje imaju moralnu težinu HNES želi pokušati spriječiti barem buduće veleizdaje koje se još nisu dogodile, ali upravo njima naši vlastodržci otvoreno i bez srama prijete smatrajući da oni to mogu i da im nitko ništa ne može.
S KRALJICOM PRABAKOM SKLAPA „DRUGARSKI DOGOVOR“
Da je drskost i bezobzirnost zapravo postala neograničena najbolje pokazuje ponašanje predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića koji su prije nekoliko godina nonšalantno otputovali u London i onda svaki sa svojim „partnerom“ sklopio ništa manje nego neku vrstu pakta o strateškom partnerstvu, barem su se sami time hvalili.
Josipović je tako s (danas 88-godišnjom) kraljicom popio kavicu i u stilu starih komunističkih manira s njom se „drugarski dogovorio“ da će Britanija biti Hrvatskoj strateški partner. Bilo bi smiješno da nije tragično. Kao da Židovi s Hitlerom sklapaju „strateško partnerstvo“. Oni koji gotovo 100 godina ustrajno i bez ikakvih ograda rade na uništenju Hrvatske sada su nam „strateški partneri“. Inače, vremešna kraljica hvali se da je iz dinastije Windsor, ali nije. Njezina dinastija potječe iz Njemačke i zove se Saxe-Coburg-Gotha. Ona to naravno taji jer joj je neugodno da bude „Švabica“ na engleskom prijestolju. No u prošlosti njezine obitelji nalazi se između ostalih nitko drugi nego hrvatski junak Nikola Šubić Zrinski.
Dok je Josipović „ćaskao“ s kraljicom zamišljajući sebe kao hrvatskoga kralja, Zoran Milanović je od britanskog premijera Davida Camerona primao praktične „direktive“ čiji rezultati su već vidljivi, a bude li na vlasti još neko vrijeme, propast će se vidjeti još jasnije.
No ono što je od s svega najgluplje ali i najpogubnije je da su se Josipović i Milanović prema hrvatskom narodu postavili kao kralj apsolutist i njegov šef dvorca, pa državu uređuju onako kako im na um padne. Nisu ni pomislili da od Sabora zatraže odobrenje za takvu prodaju države Englezima. Nije im bilo na kraj pameti da od Sabora nakon svega zatraže ratifikaciju međudržavnog ugovora, a pisani ugovor (ako uopće postoji) nitko nije vidio. To je u biti ukidanje Ustava na koje nitko nije reagirao. Svi smo postali engleski sluge i to tako da smo najprije srpski sluge u „regionu“, a da nas nitko nije ništa pitao. Postoji li još uopće Ustav ili ćemo ga upotrebljavati za potpaljivanje peći? Ako postoji Ustav, kako onda može postojati „kralj“ koji cijeli narod smije prodati kome hoće i to bez ikakvih posljedica?
Prve optužnice odnose se i na bivšeg jugoambasadora i sadašnjeg savjetnika Josipovića Budimira Lončara, zaslužnog za zabranu naoružavanja Hrvata, a time i krivca za smrt mnogih branitelja i civila, bivšeg „prodavača“ tajnih državnih dokumenata Stjepana Mesića, „komšijsku sluškinju“ koja nas smješta u „region“ Vesnu Pusić i aktualnog četničkog ideologa i pljuvača po svemu hrvatskom Milorada Pupovca, a biti će vemena i za druge, među kojima su i stranci za koje se predlaže status nepoželjne osobe („persona non grata“), a to su prije svih lažni tužitelj Hrvata za sve živo Savo Štrbac, njegova slovenska „drugarica“ na istom poslu Vesna Teršelič, švedski srboljubac, branitelj „republike srpske krajine“ i progonitelj hrvatskih generala Carl Bildt, a takvih će zacijelo biti još.
HNES je tek počeo djelovati. Možda efekti njegovog rada ne će odmah biti vidljivi. No ako samo prstom pokaže na one koji su počinili veleizdaju i ako taj prst vidi sav hrvatski narod, možda se brojni uspavani Hrvati probude, pa uspijemo spriječiti barem buduće veleizdaje, kada već prošlost ne možemo mijenjati.
Mario Filipi
Povezani tekstovi
