U kuću Srbina Marka Roknića u karlovačkom predgrađu Sajavac u nedjelju, 5. oktobra 1991. godine za vrijeme ručka na kome su pored Marka, njegove supruge Branke i djece Danijele i Nenada bile i njihove rođakinje Dragica Ninković i Ana Gojak, upala je grupa pripadnika hrvatskih oružanih snaga – ZNGa koje je predvodio Roknićev prvi komšija Željko Gojak u uniformi pripadnika hrvatske Specijalne policije. Uniformisani Hrvati su tada ubili Marka Roknića (40), njegovu 14-godišnju kćerku Danijelu i Markovu sestru Dragicu Ninković.
-Tog poslijepodneva začuli smo rafalnu paljbu, nakon čega se čulo kako neko razvaljuje vrata od kapije i ubija našeg psa, nekoliko trenutaka kasnije na kuću je bačena ručna bomba od koje su popucala sva stakla. Marko i sin Nenad sakrili su se na tavan kuće, dok smo mi žene ostale dole u prizemlju, misleći da nam niko neće nauditi. U kuću upadaju četvorica naoružanih muškaraca u uniformama ZNG-a koje su predvodili komšije Željko i njegov brat Marjan Gojak. Upavši u kuću Željko Gojak je pucao u glavu zaovi Dragici Ninković. Preklinjala sam ih da poštede ćerku Danijelu koja se bila sakrila ispod stola. Međutim i na nju je pucao Željko Gojak i taško je ranio u leđa. Čuvši pucnjavu suprug Marko je sišao u prizemlje kuće i čim su ga spazili ubili su ga na stepenicama. Ćerku Danijelu sam držala u krilu i pokušavala da joj pomognem. Molila sam komšije Željka i Marjana da pozovu hitnu pomoć jer je Danijela još davala znake života, ali oni to nisu učinili. Sin Nenad je preživio jer je bio sakriven na tavanu, a mene su poštedjeli nakon što je Željko Gojak ostalima rekao “ne nju, neka gleda, neka pati” – svjedočila je Branka Roknić u Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu.
Četrnaestogodišnja Danijela je bila teško ranjena i majka Branka je preklinjala komšije da je odvezu do karlovačke bolnice ili da pozovu hitnu pomoć. Umjesto pomoći majka je dobila monstruozan odgovor da treba da pati „zato što se Hrvatica udala za Srbina“.
Danijela je vodila dnevnik u kojem je tih dana kada se rat približavao Karlovcu napisala da je jako uplašena, a 4. oktobra 1991, veče pre ubistva, je zapisala: „Voljela bih da sam se rodila u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mejstu. Pred očima su mi samo mrtvačke glave.“
Nekoliko dana poslije zločina tijela ubijenih su pronašli pripadnici JNA koji su ih sahranili na groblju u srpskom selu Popović Brdo.
Sin Nenad, tada 16-godišnjak, posle više dana sakrivanja uspeo je da dođe do nekoliko kilometara udaljene kasarne JNA u Kamenskom.
Savo Štrbac iz Dukumentaciono informativnog cenra Veritas iz Beograda navodi da je u Hrvatskoj bilo više sličnih slučajeva u kojima su Hrvati ubijali čitave porodice nastale iz mješovitih brakova. Jedan od njih je ubistvo četvoročlane porodice Olujić u Crni kod Vinkovaca u februaru 1992. godine.
Dve decenije poslije ovog zločina i ubistva porodice Roknić u Hrvatskoj je pokrenut sudski postupak na kojem je na devet godina zatvora osuđen pripadnik Specijlane hrvatske polocije Željko Gojak. Ostalim učesnicima i saučesnicima u zločinu još nije suđeno, iako je njihov identitet uglavnom poznat?
Iako se ovaj masakr desio više mjeseci ranije, ubistvo prodice Roknić danas se opisuje „kao karlovački slučaj porodice Zec“. Nažalost skoro svaki grad u Hrvatskoj ima „slučaj porodice Zec“ u kojem su stradale srpske porodice sa dijecom???
Izvor: banija.rs
Povezani tekstovi
