“Operacija Oluja, najveća i najsjajnija vojna operacija u novijoj hrvatskoj povijesti, započela je 04. kolovoza 1995. godine i završila 07. kolovoza iste godine. Bila je to kruna višegodišnje borbe hrvatskog naroda za slobodu, neovisnost i teritorijalni integritet. U samo 84 sata oslobođeno je više od 10.400 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija, uključujući grad Knin, središte tzv. Republike Srpske Krajine (RSK), čime je obnovljen ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske”, piše portal.braniteljski polemišući sa izjavom predsjednika Dokumentaciono informativnog centra “Veritas” Savom Štrpcem da bi bilo najprimjerenije 30. godišnjicu od Velikog egzodusa krajiških Srba obilježiti u Novom Gradu.
U nastavku prenosumo i ostatak teksta sa navedenog portala:
“Operacija Oluja nije bila čin agresije, već legitimna vojna akcija suverene države, izvedena radi oslobođenja okupiranih dijelova njezinog međunarodno priznatog teritorija. Hrvatska je u to vrijeme bila članica Ujedinjenih naroda, a svi njezini potezi poduzeti su u skladu s međunarodnim pravom. Štoviše, svjetske velesile – uključujući Sjedinjene Američke Države i Njemačku – nisu osporile njezinu legitimnost, već su jasno podržale hrvatsko pravo da uspostavi kontrolu nad cijelim svojim teritorijem.
Isto tako, Oluja je bila ključna i za zaustavljanje krvavog rata u Bosni i Hercegovini, jer je slomom vojne sile srpskih pobunjenika otvoren put za potpisivanje Daytonskog sporazuma nekoliko mjeseci kasnije, u studenom 1995. godine.
Mitovi i neistine Save Štrpca
Unatoč povijesnim činjenicama, notorni Savo Štrbac, predsjednik tzv. Veritasa, godinama ne odustaje od plasiranja netočnih i politički motiviranih tvrdnji o Oluji. Njegove izjave i „dokumentacija“ redovito su opovrgnute od strane neovisnih međunarodnih institucija, a njegovo djelovanje sve više sliči na propagandnu mašineriju čiji je cilj – bacanje ljage na hrvatski obrambeni Domovinski rat.
Najnovije je to pokušaj da se 05. kolovoza u Novom Gradu (bivši Bosanski Novi), tik uz hrvatsku granicu, organizira zajedničko obilježavanje Oluje iz perspektive žrtve, uz poruke da je to „najprimjerenije mjesto za slanje poruke Hrvatima“. Štrbac je naveo kako je „most spasa“ u tom mjestu bio ključan za bijeg više od 100.000 Srba pred „smrću“, čime nastavlja retoriku kojom pokušava žrtve i odgovornost zamijeniti uloge.
Tko je doista počinio agresiju?
Povijesne činjenice su jasne: Republika Hrvatska je bila žrtva velikosrpske agresije koju su 1991. godine izvršile JNA i srpske paravojne postrojbe, predvođene Miloševićevim režimom. Tijekom rata ubijeno je više od 13.000 hrvatskih civila i branitelja, razoreni su brojni gradovi, sela i kulturni spomenici. Počinjeni su brojni zločini nad hrvatskim stanovništvom – od Vukovara i Škabrnje do Saborskog i Lovasa.
Operacija Oluja nije bila čin etničkog čišćenja, kako to pokušavaju predstaviti Štrbac i slični, nego vojna reakcija na više od četiri godine okupacije, progona, ubijanja i terora.
Povijest se ne može prekrojiti
Važno je istaknuti da je i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u svojoj presudi u slučaju Gotovina i Markač jasno odbacio tezu o „udruženom zločinačkom pothvatu“ u Oluji te potvrdio da je Hrvatska vojska djelovala u okviru vojnih ciljeva i da nije imala politiku protjerivanja Srba.
Migracije koje su se dogodile tijekom Oluje bile su posljedica višemjesečne propagande i naredbi samoproglašenih vođa RSK, poput Milana Martića, koji su pozivali stanovništvo na bijeg pred nadolazećom hrvatskom vojskom, ostavljajući ih bez vodstva i zaštite. Istovremeno, hrvatske vlasti pozivale su sve građane na ostanak, garantirajući im sigurnost, što se može dokazati brojnim izjavama tadašnjih političkih i vojnih čelnika.
Republika Hrvatska se ne mora ispričavati zbog obrane svoje domovine. Neprihvatljivo je i opasno da se u neposrednoj blizini Hrvatske pod patronatom Srbije i entiteta Republika Srpska organiziraju manifestacije koje služe za reviziju povijesti i širenje neprijateljstva, umjesto da se gradi mir na temelju istine i pravde. Hrvatska ima pravo i obvezu čuvati istinu o Domovinskom ratu – istinu koju ni Štrbac ni njegovi istomišljenici nikad neće uspjeti zatrti.
“Laž ne može biti istina: Dok Štrbac izmišlja o Oluji, zaboravlja tko je raketirao Zagreb!”
Dok Savo Štrbac i njegovi istomišljenici pokušavaju pretvoriti oslobodilačku operaciju Oluja u „zločin“, zaboravljaju ili namjerno prešućuju stvarne zločine koje su srpske snage počinile – uključujući napade na civile, masakre i raketiranje glavnog grada Hrvatske.
Ključne činjenice koje Štrbac prešućuje:
- 2. i 3. svibnja 1995. godine, pobunjeni Srbi iz područja Banovine raketirali su Zagreb Orkan raketama s kasetnim punjenjem, u terorističkom napadu na civilno stanovništvo. Poginulo je sedam civila, a više od 200 osoba je ranjeno – uključujući djecu, medicinsko osoblje i slučajne prolaznike. Ciljevi su bili Trg bana Jelačića, zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dječja bolnica, tramvaji i autobusne stanice.
- Taj zločin nije imao nikakvu vojnu svrhu, već je bio čista osveta i čin terora. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zbog tog je zločina osudio vođu pobunjenih Srba Milana Martića na 35 godina zatvora.
- Civili su bili mete i u Škabrnji, Vukovaru, Saborskom, Voćinu, Dalju, Lovasu, Baćinu, Erdutu i drugim mjestima – masakrirani, silovani, mučeni i protjerivani. To su činjenice koje Savo Štrbac nikada ne spominje, jer mu ne odgovaraju u izokrenutoj verziji povijesti koju uporno plasira.
- Srpske snage su do kraja 1991. okupirale četvrtinu Hrvatske i sprovodile etničko čišćenje nad Hrvatima i nesrbima – više od 200.000 ljudi protjerano je iz svojih domova. To je bilo sustavno i planski, za razliku od bijega dijela srpskog stanovništva tijekom Oluje – koje su vlastiti vođe napustile i nagovarale na bijeg, s prijanšnim planom za evakuaciju..
Poruka Save Štrpcu:
Umjesto što iz godine u godinu ponavlja izmišljotine o Oluji, možda bi konačno mogao priznati i obraditi dokumentaciju o zločinima srpskih postrojbi nad Hrvatima i drugim nesrbima, o masovnim grobnicama, silovanjima i razaranju gradova koji nikada nisu imali vojnu vrijednost – poput Zagreba.
Oluja je slavna pobjeda, ali i moralna, pravna i vojna nužnost u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Svako pokušavanje relativizacije te povijesne činjenice, poput istupa Save Štrpca, nije samo izopačavanje istine, već i ponovno vrijeđanje svih žrtava Domovinskog rata i hrvatskih branitelja.”
Evo i kratke poruke Save Štrpca autoru citiranog teksta i njegovim istomišljenicima:
Ako je činjenica, a jeste, da su Srbi vjekovima živjeli na području današnje Hrvatske, Ako je činjenica, a jeste, da su Srbi u Hrvatskoj u svim ustavima od 1945 pa do tzv, Božićnog ustava iz decembra 1990, konstitutivan narod i da su tim ustavom, na neustavan način, iz konstitutivnog naroda prebačeni u nacionalnu manjinu, ako agresija po svi definicijama podrazumjeva, a podrazumjeva, osvajanje ili okupaciju tuđeg teritorija, kako onda Srbi iz Dalmacije, Like, Banije i Korduna mogu biti agresori?
Veritas.info
Povezani tekstovi
