D.I.C. Veritas

e-Veritas, 19.11.2026. – Saopštenje za javnost – Povodom 35. godišnjice stradanja Srba u Ogulinu

Navršava se 35 godina od zločina u Ogulinu u kojima su 18. i 19. novembra 1991. godine pripadnici Hrvatske vojske (HV) ubili deset osoba srpske nacionalnosti – sedam ratnih zarobljenika i troje civila. Uprkos pravosnažnim sudskim presudama, počinioci ovih zločina su odlukama tadašnjeg državnog vrha Republike Hrvatske pomilovani i ubrzo pušteni na slobodu.

Ubistvo sedam zarobljenih teritorijalaca (18. novembar 1991)

Dana 18. novembra 1991. godine u komandu odbrane grada Ogulina upao je pripadnik HV-a Ivan Mihalić zvani Meho, naoružan argentinskom jurišnom puškom. Iz osvete za rođaka Tomu Puškarića (1963), koji je četiri dana ranije poginuo na frontu, ubio je sedam pripadnika Teritorijalne odbrane Dabar u sastavu krajiške vojske, sve srpske nacionalnosti, koji su zarobljeni dva dana ranije u Glibodolu kod Otočca.

Tom prilikom ubijeni su: Nikola Kliska (1962), Milan Kliska (1962), Ilija Kliska (1968), Mile Vlaisavljević (1952), Đuro Vlaisavljević (1964), Duško Vlaisavljević (1972) i Bude Cvjetičanin (1964).

Posmrtni ostaci ubijenih teritorijalaca kremirani su u Zagrebu, a njihove urne su srpskoj strani predate 3. aprila 1992. godine na kontrolnom punktu UNPROFOR-a u Markovcu. Zbog ratnih okolnosti i raseljavanja stanovništva, samo je porodica Bude Cvjetičanina preuzela urnu, dok su ostale pohranjene u seoskoj crkvi u selu Zalužnica.

Ubistvo troje civila u policijskoj stanici (19. novembar 1991)

Dan kasnije, 19. novembra 1991. godine, 22 civila srpske nacionalnosti sa područja opštine Ogulin privedena su na informativni razgovor u restoran Policijske stanice u Ogulinu. Prije nego što je razgovor uopšte i započeo, u prostorije restorana ušao je tada aktivni vojnik HV-a Mladen Puškarić zvani Stipica i, bez ikakvog povoda, ispalio rafal iz automatske puške po privedenim civilima.

Na licu mjesta ubijeni su Dušan Plećaš (1947) iz Ogulina i Božo Mandić iz Josipdola, dok je Nikola Papić (1936) iz Donje Dubrave zadobio teške tjelesne povrede od kojih je preminuo 23. novembra 1991. godine u KBC-u Rijeka. Posmrtni ostaci ubijenih civila vraćeni su porodicama i sahranjeni u porodičnim grobnicama.

Sudski epilog i predsjednička pomilovanja

Ubica trojice civila Mladen Puškarić presudom Vojnog suda u Karlovcu od 7. jula 1992. godine proglašen je krivim za krivično djelo običnog ubistva i osuđen na devet godina zatvora. Međutim, zahvaljujući pomilovanju tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, u zatvoru je proveo tek nekoliko mjeseci. Nakon izlaska na slobodu vratio se na ratište, a danas je penzionisani pukovnik HV-a i vlasnik stana u Ogulinu koji mu je dodijeljen po osnovu stradanja u ratu.

Sa druge strane, Ivan Mihalić nije ni hapšen zbog ubistva sedam ratnih zarobljenika sve dok dva mjeseca kasnije, nakon svađe na privatnom slavlju povodom međunarodnog priznanja Hrvatske, nije ubio dvojicu sunarodnika – Milana Turkovića i svog rođaka Franju Mihalića. Presudom od 26. juna 1992. godine Vojni sud u Karlovcu osudio ga je na 14 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Tuđman ga je, međutim, pomilovao u tri navrata: u maju 1994. godine kazna mu je umanjena za pet godina, četiri mjeseca kasnije skraćena je za još četiri godine, a u februaru 1997. godine pušten je na slobodu. Za njegovo pomilovanje lično se založio tadašnji kardinal Franjo Kuharić, koji je u proljeće 1995. godine poslao pismo Hrvoju Šariniću, tadašnjem šefu Tuđmanovog kabineta. U Šarinićevom odgovoru zabilježeno je da je prilikom prva dva pomilovanja „posebno cijenjeno Mihalićevo sudjelovanje u Domovinskom ratu, te činjenica da je bio ranjen kao pripadnik HV-a“. Hrvatski mediji su kasnije zabilježili da se ubrzo po izlasku iz zatvora vratio kriminalu, odnosno trgovini oružjem i narkoticima.

Izostanak reakcije međunarodnog pravosuđa

Srpski demokratski forum (SDF) za ubijene civile, kao i nekoliko porodica ubijenih krajiških teritorijalaca, početkom 2000-ih podnijeli su krivične prijave Tužilaštvu Haškog tribunala za zločine u Ogulinu od 18. i 19. novembra 1991. godine. Osim obavještenja podnosiocima da su prijave zaprimljene, izostala je bilo kakva krivičnopravna reakcija.

Dokumentaciono-informacioni centar „Veritas“ i nakon 35 godina podsjeća na ove zločine kao na jedan u nizu primjera institucionalne tolerancije i nekažnjivosti zločina počinjenih nad Srbima u Hrvatskoj, ističući da kultura sjećanja i suočavanje sa prošlošću ostaju ključni preduslovi za trajni mir i pravdu za sve žrtve.

Beograd/Banjaluka, 19. novembar 2026. godine

nformativna služba DIC „Veritas“

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.