Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde Republike Hrvatske 21. septembra 1991. godine, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se, iz kasarne “Mekušje” u kasarnu “Logorište”, prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje.
Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvežena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i počeli “krvavi pir” nad njima. Ttrinaestorica su likvidirana, nekoliko klanjem u ležećem položaju, a većina hicima iz automatskog oružja u stojećem položaju. Trojica su se, među njima i jedan sa teškim povredama, spasili skokom sa mosta. Četvrti se u toku noći, takođe sa teškim povredama, iskobeljao ispod mrtvih saboraca.
Za ovaj zločin u maju 1992. započeo je krivični progon karlovačkog specijalca Mihajla Miše Hrastova, a završio je u maju 2015. presudom Vrhovnog suda, kojom je osuđen na četiri godine zatvora zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – protupravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja. Hrvatsko pravosuđe se u te 23 godine “proslavilo” s ukupno sedam presuda istom čovjeku za isto krivično djelo, da bi ga na kraju ipak proglasilo zločincem, paralelno od njega praveći i žrtvu i heroja.
Izrečena kazna se tumači i kao nagrada ubici Hrastovu za preuzimanje odgovornosti za inkriminisani događaj, priznajući da ih je sam pobio i to u iskonstruisanoj nužnoj odbrani, u koju mu nisu na kraju povjerovali ni Vrhovni ni Ustavni sud.
Iako izvedeni dokazi ukazuju da je u likvidaciji rezervnog sastava JNA učestvovalo najmanje tri lica i da je pucano iz najmanje dva različita oružja, nadležno tužilaštvo se još ne oglašava po pitanju eventualnog proširenja optužbe na ostale izvršioce i naredbodavce ovog jednog od prvih ratnih zločina u ratu devedesetih prošlog vijeka nad pripadnicim JNA, u to vrijeme jedine legitimne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem sastavu je formalno-pravno još uvijek bila i Hrvatska.
U aprilu 2016. godine osuđeni ratni zločinac Hrastov je otišao na odsluženje ostatka izrečene kazne, sa koje je već 9. decembra iste godine, 14 mjeseci prije isteka, pušten na uslovni otpust. Prema anketi nekih hrvatskih medija, 9 od 10 Karlovčana i danas smatra da Hrastov nije zločinac, nego heroj.
Hrvatska država je za “grijeh” svog bivšeg specijalca Mihajla Hrastova za zločin na Koranskom mostu porodicama likvidiranih žrtava, po pravosnažnim presudama parničnog suda, na ime naknade štete isplatila 6,5 miliona kuna (oko 860.000 evra), dok su postupci za četvoricu preživjelih još u toku. Jedan od njih je i Svetozar Šarac, koji je prvi svjedočio o ovom zločinu i na čijem iskazu je zasnovana osuđujuća presuda zločincu Hrastovu.
U Beogradu i Banjaluci, 20.09.2020.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Žrtve:
ubijeni: Jovan Sipić, Božo Kozlina, Nebojša Popović, Milić Savić, Milenko Lukač, Nikola Babić, Slobodan Milovanović, Svetozar Gojković, Miloš Srdić, Zoran Komadina, Mile Babić, Vaso Bižić i Mile Peurača
ranjeni: Duško Mrkić, Svetozar Šarac, Nebojša Jasnić i Branko Mađarac
Povezani tekstovi
