e-Veritas, 24.07.2025, Nestadoše ustaše

“Što se tiče pozdrava ‘Za dom spremni’, ovi koji ga danas pjevaju referiraju se na Domovinski rat iz 1991. godine. Kakvi ustaše, pa nema više nijednog živog ustaše ni ustašofila.” Citirane riječi nije izustio društveno-politički revizionist krajnje desne provenijencije, jedan od onih koji negiraju raznorodne manifestacije historijskog fašizma u suvremenoj Hrvatskoj. Minuloga tjedna ove dvije rečenice u kameru RTL televizije izrekao je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Koliko nam je poznato, Turudić nije filoustaša. Dajući ovu izjavu on je, međutim, praktički postao apologet filoustaša.

To je problematično iz više razloga. Ključni i najvažniji leži u činjenici da je autor ovog verbalnog ispada ujedno čelnik najvažnijeg krila represivnog aparata koji bi se s fašizmom trebao obračunavati. Podnositi kaznene prijave zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju i u slučajevima kada su počinitelji inspirirani ustaštvom. Nedvosmisleno ih osuđivati u medijskim istupima.

Umjesto toga, glavni državni fiškal o temi je ležerno raspredao iz sociološke i historiografske pozicije, šaljući mig svojim podređenicima da smanje procesuiranje filoustaštva i djeci na ulicama da povećaju njegov intenzitet. Jer, zašto bi sankcionirali nešto što ne postoji? I zbog čega bi se suzdržavali od nečega čega nema?

Što bi uopće bio suvremeni filoustaša, odnosno osoba koja širi filoustaške stavove i poruke? To bi mogla biti osoba koja otvoreno gaji simpatije prema NDH i Paveliću. Takvi, na primjer, mogu izjaviti da je njihovo “političko uvjerenje stvarno takvo da poštuju poglavnika” ili da simpatiziraju ustaški “pokret koji se borio za hrvatsku neovisnost”. To je sredinom devedesetih rekao Marko Perković Tompson, pjevač na čijem je recentnom koncertu i prije njega zabilježena najveća pojedinačna manifestacija filoustaštva u suvremenoj povijesti Hrvatske. Uoči tog događaja, na više lokacija stotine ljudi pjevalo je pjesme posvećene ustaškim ratnim zločincima i dizalo ruke u nacistički pozdrav.

Ovisno o duhu vremena, filoustaše bivaju transparentni ili prikriveni. Hrvatska stranka prava na početku je jasno i nedvosmisleno gradila svoj program na idejama NDH i pripadajućim geografskim granicama. Na tim idejama postrojili su HOS. Kasnije, kad je to postalo manje oportuno, negirali su početne pozicije. Njihovu strategiju do danas Hrvatskom pronose filoustaški veterani HOS-a, lišavajući pozdrav “Za dom spremni” ustaških konotacija.

Filoustaše su i oni koji legitimiraju opisanu strategiju, poput Domovinskog pokreta. Stranke čiji pojedini članovi i izborni kandidati u isto vrijeme po društvenim mrežama objavljuju ustaške simbole, slaveći usput rođendan NDH.

Filoustaško je svjesno ili nesvjesno umanjivanje i relativizacija ustaških zločina. Ponekad je riječ o negaciji razmjera pojedinih njihovih dijelova, kao što to radi aktualna Vlada po pitanju genocida nad Srbima. U drugim slučajevima, radikalno se unižavaju svi zločini, kao što to čini značajno intelektualno krilo Katoličke crkve u Hrvatskoj ili organizacije koje je financijski potpomagala Plenkovićeva vlada.

U trećim slučajevima, filoustaškim se može opisati kombinacija negacije ustaških zločina i fašističkog karaktera NDH. Nekoliko dana prije nego što je Turudić izjavio da u Hrvatskoj nema filoustaša, Most je na svojim službenim stranicama objavio video u kojem njihov član i povjesničar Krešimir Rotim tvrdi da je u Jasenovcu stradalo “najviše 600 ljudi”. I da u načelima ustaškog pokreta “nije bilo ni f od fašizma”.

Filoustaštvo se može pronaći i u pervertiranju događaja u Endehaziji. Na primjer, kroz negaciju ustaškog logora za djecu u Sisku ili tvrdnju da su partizani napadali “legitimnu vlast NDH” koja je zapravo spašavala navedenu srpsku čeljad. Ili kroz podržavanje autora koji tvrde da Jasenovac nije bio logor smrti i promoviranje teza o (izmišljenom) poslijeratnom komunističkom stratištu Hrvata na istoj lokaciji. Sve je ovo izrekla, napisala i promicala profesorica povijesti na Hrvatskim studijima Vlatka Vukelić. Osim što tamo predaje povijest NDH, ona je bila i članica fakultetskog povjerenstva pred kojim je nacrt teze za svoj doktorski rad obranio glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Turudić ne vidi filoustaštvo ni kad mu je pred nosom. Nevažno je pritom je li zamućenost vida uzrokovana neznanjem ili svjesnim manipulacijama. Važne su jedino posljedice.

Plenkovićevu dvostruku konotaciju – prema kojoj je “Za dom spremni” malo ustaški i malo braniteljski pozdrav – glavni je državni odvjetnik resetirao u jednostrukost, ali u obrnutom smjeru. Prije aktualnog premijera taj se pozdrav i njegovo korištenje iz najviših državnih pozicija javno opisivao kao isključivo ustaški. Svježom izjavom Turudića, prema kojoj ga se izvikuje samo kao referencu na Domovinski rat, on je mutirao u isključivo braniteljski pozdrav. Posredno, moralni, etički i politički teret ove krilatice Turudić je tako istovario na suvremenu Hrvatsku.

Umjesto da ih progoni, čelnik državnog odvjetništva ovom se izjavom promaknuo i u pravnog zastupnika kukavičkih ustašoida, koji na sudovima nerijetko koriste identičnu argumentaciju o uzvikivanju pozdrava u počast postrojbama iz Domovinskog rata. Dodatnom tvrdnjom da nema ustašofila u današnjoj Hrvatskoj, otišao je onkraj jedne krilatice. Negirajući postojanje ustašofila, on zapravo radi na njihovom razmnožavanju. Ističući da ih nema, proizvodi njihovu sveprisutnost.

Jer, tako filoustaštvo funkcionira. Ako ga danas ne sasiječeš u korijenu, bujat će do neslućenih razmjera. Rijetko se bolja definicija tog procesa može pronaći od izjave koju je uoči Tompsonovog koncerta na Hipodromu izrekao policijski službenik zadužen za sigurnost na ovom događaju. “Moramo voditi računa da svojim postupanjem ne napravimo veći problem, ne isprovociramo veću skupinu ljudi pa da tako dođemo do puno većeg problema nego što imamo sada”, rekao je Damir Burić iz MUP-a, precizno opisujući kapitulaciju pravne države pred fašističkim obiljem.

Zašto šef DORH-a uopće priča opasne besmislice po medijima? O motivima je moguće samo spekulirati. Na primjer, njegovi poslodavci, aktualna izvršna vlast u Hrvatskoj, najzaslužniji su za novi val filoustaškog divljanja u javnom prostoru koji je u zadnje vrijeme izmaknuo kontroli. Nakon što su takve ideje godinama relativizirali, tolerirali i u nekim slučajevima financirali, korištenjem argumentacije prekaljenih filoustaša sada su u fazi političke negacije fenomena. U tom procesu u kojem društvo postaje kloaka, s jedne strane ulazi fašizam. Zadatak glavnog državnog odvjetnika je da nas uvjeri kako na drugu stranu izlazi pita.

Izvor: Portal Novosti