Dana 25. avgusta 1995, pripadnici hrvatske Specijalne policije iz sastava Antiterorističke jedinice Lučko (ATJ), u akciji “čišćenja terena” pored pruge Zagreb – Knin – Split, kojom je sutradan trebao proći “voz slobode” sa predsjednikom države Franjom Tuđmanom, upali su u selo Plavno pored Knina i u zaselku Grubori ubili šest mještana, sve koje su zatekli: Jovan Grubor “Damušić” (73) zapaljen je zajedno sa svojom kućom; Jovo Grubor (65) zaklan je na livadi pored svojih krava, a njegova majka Marija (90) ubijena je pa zapaljena zajedno sa kućom; Miloš Grubor (80) ubijen je u spavaćoj sobi u pidžami sa dva metka u glavu, dok su Đuro Karanović (45) i Milica Grubor (51) ubijeni iz vatrenog oružja na livadi sa iskasapljenim licima.
U zaselku Grubori do 4. avgusta 1995. živjele su 24 prodice na isto toliko imanja, sa oko 70 duša. Pred hrvatskom akcijom “Oluja” većina žitelja je otišla u egzodus, a ostalo ih je samo trinaestero, uglavnom staruje dobi, koji nisu htjeli ili mogli da napuste svoja ognjišta. Sedam stanovnika su 25. avgusta otišli u centar sela radi registracije kod UNPROFOR-a, što im je spasilo živote. U Gruborima su toga dana zapaljene 21 kuća, svi stogovi sijena i djeteline, sve staje i sva stoka i u kućama i po polju.
Kada su narednih dana “zaštitne snage” od nadležnih hrvatskih vlasti tražili informacije o događaju u Gruborima, odgovoreno im je da se na tom području desio oružani sukob pripadnika specijalne policije sa “zaostalim četničkim bandama”, u kojem su i sami imali jednog poginulog, iako niko na njih nije ni metka ispalio. Kako bi potkrijepili takvu tvrdnju i prikrili zločin, naknadno su pisani lažni izvještaji od neposrednih učesnika prema višim komandama.
Međutim, planove prikrivanja zločina poremetila je UN-ova TV ekipa koja se našla u selu tog dana zbog ranije dogovorenog sastanka sa mještanima i snimila scene zločina, koje do danas kruže svijetom.
U selu Plavnu u avgustu 1995., uključujući i pomenutu šestoricu iz Grubora, ubijen je ukupno 31 mještanin srpske nacionalnosti, prosječne starosti preko 70 godina, među kojima je devet žena, za koja ubistva do danas niko nije odgovarao.
Zločin u Gruborima našao se i u optužnici MKSJ protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka optuženih da su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje Srba sa područja Krajine. Upravo za zločin u Gruborima sud je izveo nekoliko desetina dokaza i s punom izvjesnošću utvrdio da su ga počinili pripadnici ATJ Lučko. Zahvaljujući, između mnogih drugih, i zločinu u Gruborima, Pretresno vijeće MKSJ, prihvatilo je kvalifikaciju iz optužnice i osudilo prvu dvojicu na 24, odnosno na 18 godina zatvora. Ni Žalbeno vijeće, iako je oslobodilo hrvatske generale po svim tačkama optužnice, nije dovelo u sumnju zločin u Gruborima. I Međunarodni sud pravde (MSP) u svojoj presudi u predmetu Hrvatske i Srbije po uzajamnim tužbam o genocida preuzeo je bez ikakve rezerve utvrđenja Pretresnog vijeća MKSJ o svim aspektima zločina u Gruborima.
Pred Evropskim sudom za ljudska prava po tužbi porodice ubijenog Jovana Grubora “Damušića” za naknadu štete, Hrvatska je unilateralnom deklaracijom priznala povrede prava na život kroz efikasnu istragu i zabrane diskriminacije, na osnovu koje je ovaj predmet okončan nagodbom.
U Hrvatskoj su za zločin u Gruborima, pod izuzetno snažnim pritiskom međunarodne zajednice, otvorili istragu tek u toku 2001. protiv NN osoba, da bi 2009. istragu usmjerilu protiv petorice bivših pripadnika specijalne policije: vođe grupe ATJ Lučko koja je upala u Grubore Franje Drlje i pripadnika te jedinice Božidara Krajine, Berislava Garića, Igora Benete i ratnog zamjenika komadanta specijalne policije Željka Sačića. Istraga protiv Garića obustavljena je nakon nekoliko mjeseci zbog nedostatka dokaza. Istraga protiv Željka Sačića u februaru 2010. izdvojena je u zaseban postupak jer je za rasvjetljavanje njegove uloge u zataškavanju zločina u Gruborima i nekažnjavanje odgovornih trebalo ispitati komadanta Specijalne policije generala Mladena Markača koji se nalazio u haškom pritvoru.
Protiv Drlje, Krajine i Benete optužnica je podignuta 15.12.2010. Beneta, koji je bio u bijegu, nakon što je doneseno rješenje o suđenju u odsustvu, u aprilu 2011. nađen je obješen u nekoj šumi u Lici, na svega 15-ak km od mjesta zločina, po službenoj verziji izvršio je samoubistvo, u koju je malo ko povjerovao.
Protiv policijskog generala Željka Sačića bila je takođe podignuta optužnica ali brzo i povučena. U međuvremenu je njegovo djelo prekvalifikovano u pomaganje učiniocima krivičnog djela, a zatim postupak i obustavljen pošto je za to djelo u međuvremenu nastupila zastara krivičnog gonjenja. Sačić je odnedavno zastupnik u Saboru sa liste proustaške stranke Suverenista.
Suđenje F. Drlji i B. Krajini započeto potkraj 2011. ostat će upamćeno po masovnoj amneziji većine svjedoka, pripadnika specijalne policije, i njihovim kontroverznim iskazima, pa su na kraju i oslobođeni u nedostatku dokaza.
Vrhovni sud RH 19. septembra 2019. potvrdio je oslobađajuću presudu uz sljedeće obrazloženje: “Umjesto efikasnog otkrivanja odgovornih za ubistvo šestero civila, samo zato što su bili Srbi, i paljenju kuća u zaselku Grubori, samo zato što u njima žive Srbi, na djelu je bila sramotna konstrukcija o izmišljenom četničkom napadu i bešćutna ignorancija ratnog zločina protiv civilnog stanovništva”.
Dakle, za zločin u Gruborima, uprkos mnoštva materijalnih i personalnih dokaza o jedinici koja je to počinila i o komadnoj liniji, i uprkos utvrđenjima međunarodnih i domaćih sudova, još niko nije odgovarao.
Potomci i sunarodnici ubijenih Gruboričana preko Veritasa poručuju hrvatskim vlastima i Srbima koji ih trenutno predstavljaju u Hrvatskoj da nemaju ništa protiv bilo čijeg dolaska na komemoraciju, ali bi mnogo više voljeli da je u ptrdhodnih 25 godina neko i osuđen za ovaj nesporan ratni zločin.
U selu Plavnu, u kojem su Grubori jedan od više zaselaka, po popisu stanovništva iz 1991. živjelo je 1.729 žitelja, među kojima je bilo 1.708 (99.30%) Srba. A prema popisu iz 2011, u Plavnu je živjelo 253 žitelja, bez odrednice o nacionalnom sastavu. U zaselku Grubori danas niko ne živi.
U Beogradu i Banja Luci, 25.08.2020.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
