Ujutro 29. septembra 1991. godine, pripadnici Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske otpočeli su opšti napad na sve vojne objekte JNA u garnizonu Bjelovar, koji su već 15 dana bili pod totalnom blokadom. Na izmaku dana, komandant 265. mehanizovane brigade JNA, stacionirane u kasarni „Božidar Adžija“, pukovnik Rajko Kovačević, naredio je obustavu dalje odbrane, odlaganje oružja i predaju vojnika i starješina. Nakon što su se vojnici postrojili u krugu kasarne, oko 19 časova, pripadnici ZNG-a su ušli u objekat iz kojeg se više nije pružao otpor.
Po ulasku ZNG-a u kasarnu, Jure Šimić je, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bjelovara, naredio streljanje komandanta Kovačevića i njegovih pomoćnika: potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragiše Jovanovića. Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara obilazili zauzetu kasarnu u kojoj su bili izloženi leševi ubijenih oficira.
Dok je trajala borba za kasarnu, major JNA Milan Tepić (34), komandant skladišta borbenih sredstava „Barutana” u selu Bedenik, minirao je objekat sa 170 tona eksploziva kako bi spriječio njegovu predaju. Tom prilikom stradali su major Tepić i vojnik Stojadin Mirković (19), koji je odbio Tepićevu naredbu da se preda. Hrvatska strana je potvrdila gubitak 11 svojih vojnika. Nakon predaje, iz osvete je strijeljan komandir straže na tom objektu, stariji vodnik Ranko Stevanović iz Prokuplja.
U kasarni “Božidar Adžija” poginula su još šestorica pripadnika JNA: Zoran Krstić, Šukri Keljani, Ljubiša Lazić, Nedeljko Jovetić, Berdoli Ejup i Goran Radovanović. Zarobljeno je 59 oficira, podoficira i civilnih lica na službi u JNA, kao i oko 250 vojnika. Oni su, nakon fizičkog i psihičkog zlostavljanja u logorima u Bjelovaru, razmijenjeni 9. novembra iste godine u Bosanskom Šamcu.
Šestorica zarobljenih rezervista JNA sa područja Bjelovara (Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Milorad Đorđević) izdvojeni su i zatvoreni u policijsku stanicu. Četiri dana kasnije, uniformisana lica sa fantomkama izvela su ih i strijeljala u šumi Česma, nedaleko od mjesta Malo Korenovo. Civil Savo Kovač iz Bjelovara preživio je ovo strijeljanje uprkos tri prostrijelne rane.
Za opisane zločine nad pripadnicima JNA — koja je u tom trenutku formalno-pravno bila regularna vojska države SFRJ čiji je dio bila i Hrvatska — još uvijek niko nije osuđen. Postupci su vođeni pred Haškim tribunalom, Vojnim sudom u Beogradu i hrvatskim pravosudnim organima.
Županijski sud u Rijeci je presudom od 2. oktobra 2019. godine nepravosnažno oslobodio Juru Šimića optužbe da je naredio ubistvo trojice pomenutih oficira JNA. Ovu presudu je u septembru 2023. godine potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Hrvatski suovi oslobađajuću presudu zasnivaju na iskazima Šimićevih saboraca da se on u vrijeme zauzimanja kasarne nalazio u prostorijama Kriznog štaba. Takođe, sudovi su prihvatili mišljenje hrvatskih vještaka sudsko-medicinske i balističke struke da su uzrok smrti oficira eksplozivne povrede, za šta se Šimić optužnicom nije teretio. Nasuprot tome, iskazi svjedoka iz redova JNA — koji su izjavili da su vidjeli izdvajanje oficira neposredno prije nego što su se čuli pucnji iz pištolja — odbačeni su kao nevjerodostojni. Pravni stručnjaci u regionu ukazuju na to da ovakav ishod suđenja, u kojem su materijalna vještačenja suprotstavljena neposrednim svjedočenjima velikog broja očevidaca, baca sjenku na objektivnost hrvatskog pravosuđa.
Predsjedništvo SFRJ je 19. novembra 1991. godine proglasilo majora Milana Tepića narodnim herojem, čime je on postao posljednji nosilac ovog zvanja. Predsjednik SRJ je 31. decembra 1999. godine vojnika Stojadina Mirkovića posthumno odlikovao „Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena“, dok mu je Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve 2014. godine dodijelio „Orden Svetog Save trećeg stepena“.
Beograd/Banja Luka, 28. septembra 2026.
Informativna služba DIC „Veritas“
