D.I.C. Veritas

e-Veritas, 28.10.2021, Saopštenje povodom godišnjice evakuacije Srba iz 26 sela Požeške kotline

Tačno u podne 29. oktobra 1991.  pripadnici civilne zaštite i policije počeli su sprovoditi Naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega.

Prema pisanoj naredbi, koju je potpisao Ante Bagarić u svojstvu predsjednika kriznog štaba, koja je dan ranije izvješena na javnim mjestima, evakuacija se sprovodi “u cilju zaštite njihovih života” i omogućavanja uspiješnije odbrane odbrambenih položaja hrvatskih snaga na tom području od “četničkih terorističkih snaga i jedinica JA” koje svojim borbenim djelovanjem, u zadnje vrijeme, sve više ugrožavaju civilno stanovništvo u zapadnom dijelu opštine Slavonska Požega. Evakuaciju je trebalo sprovesti u roku od 48 sati, a u selima koja je trebalo evakuisati živjelo je, po popisu stanovništva iz 1991. godine, 2.120 lica.

Većina stanovnika prozvanih sela odazvala se naredbi i napustila svoje kuće, od kojih neki utočište nalaze kod rođaka u obližnjim selima, a manji broj u hrvatskim selima označenim kao rejoni prikupljanja.

Iako je stanovništvu prilikom evakuacije obećano da će, kada se vrate, naći sve kako su i ostavili, odmah po njihovom odlasku započelo je sistematsko paljenje i miniranje srpskih kuća, s očitim ciljem da se prikriju tragovi pljačke i da se stanovnici napuštenih sela u njih više nikada ne vrate. Dio starijih ljudi, koji nije htio ili mogao, usljed starosti i bolesti, da napusti svoja sela, stradao je prilikom sistematskog paljenja i miniranja njihovih kuća.

Da bi se hrvatskoj i međunarodnoj javnosti “objasnilo” zašto su opljačkana i zapaljena srpska sela, u javnost je puštena teza da su to uradili sami Srbi prilikom povlačenja kako to ne bi palo u hrvatske ruke.

Vidjevši šta se desilo sa njihovim imanjima, u strahu za sopstvene živote, većina Srba iz evakuisanih sela kreće za Bosnu, koja u to vrijeme još nije bila obuhvaćena ratom, odakle nastavljaju put za Srbiju ili Istočnu Slavoniju, koju su kontrolisali tamošnji Srbi. Manji broj utočište nalazi u srpskim selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavić, koja su odbila Naredbu o evakuaciji, i u kojima su formirane jedinice TO, organizujući seoske straže i odbranu svojih sela.

U zoru 10. decembra 1991. jedinice HV-a iz sastava 121. brigade iz Nove Gradiške i 123. brigade iz Slavonske Požege započinju napad na “nepokorna” sela, koja padaju bez otpora, a stanovništvo se, zajedno sa pripadnicima TO, povlači prema Bosni.

U čišćenju „nepokornih” sela, uključujući i nekoliko susjednih, prema Veritasovim, još uvijek nepotpunim podacima, ubijeno je 71 lice srpske nacionalnosti, od kojih su 42 stariji od 60 godina, među njima i 33 žene. U tim selima su, nakon što je narod iseljen, pripadnici HV-a opljačkali, minirali i popalili 616 stambenih i 590 gospodarskih objekata, dok su bez kuća ostala 1.492 lica.

U decembru 2000. iz jedne masovne grobnice u selu Šnjegavić ekshumirano je 13 posmrtnih ostataka, od kojih je do sada 11 identifikovano kao žitelji Šnjegavića i Vučijaka Čečavskog.

Od svih žrtava, porodice su do sada pronašle, identifikovale i sahranile tek 26 posmrtna ostataka, dok se još uvijek na spisku nestalih vodi 45 osoba.

Za sprovedeno etničko čišćenje 26 sela Požeške kotline, od kojih su 23 potpuno uništena, po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima.

 

Beograd i Banja Luka, 29.10.2021.

 

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.