Ustavni sud Republike Hrvatske (US RH), u sastavu od 12 sudija, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Ika Šare iz Australije, na sjednici održanoj 26. oktobra 2021. donio je odluku kojom se utvrđuje da je neprovođenjem efikasne istrage smrti njenog oca, Miloša Ćosića, u proceduralnom aspektu povrijeđen član 21. Ustava RH (“Svako ljudsko biće ima pravo na život…”) i člana 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (“Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Niko ne smije biti namjerno lišen života …”).
Ubistvo Miloša Ćosića (72) desilo se 6. avgusta 1995. u toku hrvatske operacije „Oluja” u selu Uzdolju, smještenom na Dalmatinskom Kosovu, u blizini Knina. Toga dana tri hrvatska vojnika ušla su u nebranjeno i skoro napušteno selo, u kojem su zatekli desetak ljudi, uglavnom starijih, koje su okupili i poveli u kamp UN u Kninu. Vojnik koji je ostao da ih čuva dok ne dođe prevoz u jednom momentu je u njih, dok su mirno sjedili pored puta, ispalio rafal iz automatske puške i tom prilikom, pored pomenutog Miloša, ubio: Šare Krstana (62) ,Berić Stevana (61), Berić Janju (62), Berić Đurđiju (75), Šare Milicu (73) i Šare Jandriju (63). Iako su sve navedene činjenice kao nesporne utvrđene pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnim sudom pravde (MSP), za ovaj zločin još niko nije osuđen ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima. Naime, pred hrvatskim organima krivičnog gonjenja postupak je još uvijek u fazi istrage protiv nepoznatog počinioca, dok je hrvatski general Ante Gotovina pred MKSJ pravosnažno oslobođen optužnice, kojom je bio obuhvaćen i zločin u Uzdolju.
Ika Šare je 21. jula 2009. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu kojom je od tužene Republike Hrvatske potraživala naknadu štete zbog ubistva oca u iznosu od 245.000 kuna (oko 33.000 evra) s pripadajućim kamatama i troškovima. Nakon provedenog postupka ovaj sud je presudom od 30. aprila 2014. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, ocijenivši da je osnovan istaknuti prigovor zastare, uz obrazloženje da naknada štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila (relativna zastara), a u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala (aposolutna zastara).
Sud je zaključio i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni zakonske odredebe, na koju se pozivala tužba, prema kojoj, kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično djelo je predviđen duži rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja, jer, kako je već navedeno, niko nije pravosnažno osuđen ni pred domaćim ni pred međunarodnim krivičnim sudom, a parnični sud u konkretnom slučaju nije nadležan da kao predhodno pitanje utvrđuje je li utužena šteta uzrokovana krivičnim djelom. S obzirom na to da je u cijelosti izgubila spor, tužiteljki je naloženo da tuženoj RH podmiri troškove parničnog postupka od 14.500 kn (oko 2.000 evra).
Pravno stajilište prvostepenog suda podvrdili su i Županijski sud u Zagrebu presudom iz novembra 2016. i Vrhovni sud RH svojom odlukom iz januara 2018. godine.
Pred hrvatskim redovnim sudovima identično su prošle i ostale porodice ubijenih mještana Uzdolja koje su podnijele tužbu za naknadu štete.
Ika Šare je preko svoje zastupnice Slađane Čanković, advokatkinje u Zagrebu, 27. juna 2018. podnijela ustavnu tužbu protiv odluke VS u kojoj, između ostalog, navodi da su joj osporenim odlukama, kao i neprovođenjem krivičnog postupka zbog ubistva njenog oca povrijeđena prava zajamčena članom 21., Ustava RH i članom 2., Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
US RH u obrazloženju uvodno citirane odluke, poslije detaljnog navođenja koje su sve istražne radnje od strane nadležnih organa krivičnog gonjenja poduzete u predhodnih 26 godina u rasvjetljavanju zločina u Uzdolju, zaključuje: “Sve navedeno, zajedno s ukupnim trajanjem istrage, dovoljno je za zaključak da u konkretnom slučaju nije provedena odgovarajuća i djelotvorna istraga okolnosti vezanih uz ubistvo oca podnositeljke. Stoga je došlo do povrede postupovne obaveze iz člana 21. Ustava i člana 2. Konvencije.”
Iako US RH u obrazloženju odluke konstatuje da je, pored obaveze provođenja efikasne i promptne istrage, obaveza države, kada su nosioci njezinog represivnog aparata odgovorni za smrt neke osobe, naknaditi štetu bliskim srodnicima te osobe, ipak zaključuje da u konkretnom slučaju ne nalazi nikakvu proizvoljnost u zaključcima redovnih sudova koji su zbog zastare odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete i smatra ih ustavnopravno prihvatljivima, uz obrazloženje da je to praksa hrvatskih sudova počev od 1999. na koju se pozvao i Evropski sud za ljudska prava u više predmeta protiv Hrvatske, zbog čega smatra da je prigovor podnositeljke o povredi materijalno-pravnog aspekta člana 21. Ustava, odnosno člana 2. Konvencije, neosnovan.
Zaključak o povredi proceduralne obaveze iz člana 21. Ustava i člana 2. Konvencije donesen je jednoglasno, a o (ne)povredi materijalno-pravnog aspekta istih odredaba donesen je uz izdvojeno mišljenje troje sudija (Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selanca), koje glasi: “Situacija u kojoj bi država s jedne strane trebala imati interes da što prije procesuira zločin, a s druge nema interes tako što učiniti dok njezina možebitna obaveza naknade štete još nije zastarjela – dakle kontradiktornost državnog interesa – ne može se tumačiti na štetu žrtve zločina tj. oštećenika”.
Značaj ove odluke nalazi se u činjenici da je US RH po prvi put potvrdio da je istraga zločina nad Srbima počinjenih u “Oluji” bila neefikasna. Nažalost, Ika Šare nije dočekala ovu makar i “pirovu pravdu” pošto je u međuvremenu preminula. Nadu da će hrvatski sudovi u budućnosti ”kontradiktornost državnog interesa” početi tumačiti u korist oštećenih i kad su u pitanju srpske žrtve, daju ono troje pomenutih sudija sa izdvojenim mišljenjem.
O Uzdolju sam na ovim stranicama objavio tekst i 1. septembra 2019. pod naslovom “Zločini na Dalmatinskom Kosovu” povdom događaja koji se desio 21. avgusta 2019. kada su maskirani napadači upali u kafić u tom selu gdje su sa štapovima i mačetom nasrnuli na osoblje i goste srpske nacionalnosti koji su pratili utakmicu Crvene Zvezde i pritom petoricu povredili, uključujući i jedno dijete, koji događaj je poprilično usijao političku atmosferu i u Hrvatskoj i van nje. Uskoro su napadači identifikovani i pritvoreni. Javnost je obaviještena da je 4. decembra iste godine 15 napadača optuženo za zločin iz mržnje i da im je dva dana kasnije ukinut pritvor. Od tada se u medijima nije pojavila nijedna informacija šta je sa tim predmetom.
