Velikom skupu srpskog naroda u Hrvatskoj nazočio je i hrvatski premijer koji se istaknuo novom retoričkom bravurom. ‘Antifašizam je jelovnik zdrave hrane s kojeg svatko uzme što mu treba, a u kaosu Drugoga svjetskog rata Srbi i Hrvati su ostvarili takvo bratstvo po oružju, razumijevanju i interesima kao nitko drugi u Europi’ reče Milanović. I ostade živ.
Na Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća koja je u Lisinskom okupila oko 1700 sudionika iz svih krajeva Hrvatske, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac upozorio je kako ovih dana, tjedana i mjeseci u Hrvatskoj nema mira za Srbe jer različite grupacije žele poništiti sve ono što je osiguralo mir.
- To čine ljudi koji misle da mir nije najveća vrijednost, nego da je najveća vrijednost održanje ratnog stanja, oni koji u ćiriličnom pismu prepoznaju ono što ono nije, oni koji ne znaju da je ćirilično pismo i hrvatsko pismo, pismo za komunikaciju, a ne za ratovanje, za priznavanje, a ne za uništavanje, poručio je Pupovac.
Ipak, uvjeren je kako će Hrvatska izdržati iskušenja kroz koja danas prolazi, kao i pokušaje da se ospore najveće vrijednosti koje su u Hrvatskoj učinjene tijekom posljednjih 15 godina u smjeru tolerancije, mira i suživota.
- Nadam se da će netko uskoro postaviti pitanje treba li se konačno obustaviti i proizvodnja mržnje prema Srbima u Hrvatskoj, proizvodnja mržnje prema drugim manjinama, proizvodnja mržnje prema Vladi samo jer je lijevo liberalna, kazao je Pupovac poručivši da će oni (Srbi) biti uz ovu Vladu.
No, ni Pupovac nije mogao ne spomenuti antifašizam. Rekao je kako želi da njegove vrijednosti budu temelj odnosa Hrvata i Srba u današnjoj i budućoj Hrvatskoj.
- Od 1991. do 1995. bio je strašan rat u kojem su stradavali građani hrvatske nacionalnosti, ali i pripadnici srpskoga naroda. Prema tome se ratu trebamo odnositi tako da budemo veći od vlastitog stradanja i mitova koji su ga izazvali, ali i da budemo veliki i poklonimo se građanima hrvatske nacionalnosti koji su stradali zbog bezumlja od pripadnika srpskog naroda, poručio je Pupovac.
Premijer Zoran Milanović je uz ovacije okupljenima u Lisinskom poručio kako je Hrvatska i njihova kuća, kuća svih ljudi koji ovdje žele živjeti i raditi i koji je osjećaju svojom.
- Mi ćemo učiniti sve da tako bude, istaknuje premijer podsjetivši da prije dvije godine kada je preuzimao dužnost nije znao kako će se suočavati s problemima za koje je smatrao da su riješeni, misleći pri tome na dvojezičnost u Vukovaru. Među onima za koje takva pitanja još nisu riješena prepoznaje tri vrste ljudi.
- Oni koji misle iskreno, koji određene zakonske obveze koje moramo provesti doživljaju osobno i bolno jer su proživjeli grozne stvari. To su moji sugrađani i prijatelji i za njih također treba imati uho, oko i srce, rekao je Milanović. Postoje i oni koji kao i u svakom gibanju ne znaju što žele, ali po njemu postoje i oni iza čijih se radnji ne skrivaju iskrene ljudske namjere.
Osvrćući se na Pupovčev govor o antifašizmu, Milanović je naglasio da se na antifašizam uvijek treba vraćati.
- Što je to antifašizam? To je jedan jelovnik zdrave hrane s kojeg svatko uzima ono što mu odgovara. Antifašizam u Norveškoj ili Belgiji nije isti kao onaj u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori ili u Srbiji u Drugom svjetskom ratu, rekao je Milanović i dodao kako naš antifašizam predstavlja najsjajniji trenutak odnosa dvaju naroda i političkih nacija.
- Nigdje se nije dogodilo u novijoj europskoj povijesti da su dvije formirane nacije, koje su prije toga prolazile kroz niz nesporazuma i sukoba proizišlih iz raspadnute države u kaosu Drugoga svjetskog rata, ostvarile takvo “bratstvo po oružju, razumijevanju i interesima” kao Hrvati i Srbi u Drugom svjetskom ratu. I to je taj naš antifašizam koji je drugačiji od ostalih europskih antifašizama, poručio je Milanović.
Slušajući srpske izaslanike na jučerašnjoj skupštini netko neupućen mogao je pomisliti kako se vratio dvadesetak godina unatrag. Jer njima je rat i srpsko pitanje i danas glavna tema, a nije nedostajalo ni ‘miroljubivih’ poruka iz Srbije.
Izaslanik predsjednika Narodne Skupštine Republike Srbije, Milorad Linta je kao velik problem u međunacionalnim odnosima ocijenio “uhićenja Srba po potjernicama podignutim po famoznim optužnicama”. Ocijenio je kako su te potjernice i popisi bili sredstvo za zastrašivanje prognanih Srba da se ne vraćaju i zato traže od hrvatske vlade da se ljudi procesuiraju po mjestu prebivališta.
Episkop dalmatinski Fotije je poručio kako Srbi ne traže ništa više od onog što su im dali hrvatski zakoni, dodavši kako na manje od toga ne pristaju.
Na Skupštini je usvojena i Deklaracija o pravima i položaju Srba u Hrvatskoj u kojoj se, među ostalim, zalažu za borbu za toleranciju, nediskriminaciju i protive su govoru mržnje te traže osiguranje nesmetanog povratka izbjeglica i utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Srba.
Velika Skupština SNV-a okupila je vijećnike iz više od 150 općinskih, gradskih i županijskih vijeća Srba iz cijele Hrvatske, predstavnike hrvatskih vlasti, srpskih organizacija, Srpske pravoslavne crkve, predstavnike institucija iz Republike Srbije, BIH, Republike Srpske te srpskih organizacija iz zemalja regije. Nedostajao je samo Savo Štrbac pa da društvo bude kompletno.
Glavna tema ove skupštine bili su ćirilični natpisi, dok je na prošloj sklupštini 2008. glavna tema bilo poslijeratno naslijeđe.
- Tražimo da se ona prava koja su zapisana u Zakonu i koja su priznata i po hrvatskim i međunarodnim konvencijama poštuju i garantiraju. Smatramo da je borba za njihovo ostvarenje ili očuvanje na samo naša borba nego da to treba biti borba svih demokratskih snaga jednoga društva, rekao je Saša Milošević.