Bio sam proglašen i mrtvim pa “oživio” i evo me još sam živ. Pokušavam da izbrišem iz glave te slike, ali ne ide. Ne mogu. Ja, i kada iz aviona prskaju komarce, zaliježem u svom dvorištu. Ostale su traume i posljedice. Nestaće onog dana kada zaista umrem.
Iza tih riječi krije se lice Jovana Piplice, izbjeglice iz Donjeg Lapca, koji je pukom srećom preživio bombardovanje izbjegličke kolone početkom avgusta 1995. na takozvanoj Petrovačkoj cesti, trećeg dana trajanja “Oluje”.
Tih dana je došlo do masovnog napuštanja područja nekadašnje Republike Srpske Krajine. U naletu hrvatskih snaga vojske i policije srpski narod se dao u bjeg.
Veoma brzo su formirane kolone vozila, kamiona, traktora, priključnih vozila. Sve su prolazile kroz Bosanski Petrovac, nastavljajući ka Ključu i dalje u dubinu Srpske. Jedna je, nažalost, prekinuta. I to iz vazduha. Tog 7. avgusta hrvatski piloti su, duboko u teritoriji druge države, granatirali kolonu.
Svjedoci, preživjele izbjeglice i mještani sela Bravsko, govore od tada da su avioni naišli sa zapada, odnosno Hrvatske te preletjeli izbjegličku kolonu, vratili se i zatim je gađali.
- To se mora osuditi i nekome presuditi. Ima li igdje Srbina pametnog koji to može pokrenuti, a ne samo da se o ovome priča tri dana prije i poslije “Oluje”, a onda 360 dana niko ništa. Mi nemamo sudova, ni ništa, oni imaju sve. Napravili su zločin. Sa mnom je poginulo troje tića, djece u kamionu, i vozač. Mene je izbacila detonacija na desna vrata. I šta drugo da pričam? Kažu tukli su tenkovsku kolonu, a bilo tek poneko šatorsko krilo. Kolona bila ko jedno uže da ste ga pružili. Beskonačno. Tu samo treba tvrda ruka i riješiti to za sva vremena, a ne danas ‘vako, sutra ‘nako. Sav svijet za to zna. Ja govorim istinu. Ne lažem, jer laž se ne može ponoviti nakon pola sata, a kamoli poslije 30 godina – kaže Piplica za “Glas”.
Užas sa Petrovačke ceste pamti i pamtiće i Boško Romić, policajac koji je tog 7. avgusta bio na dužnosti u stanici u Bosanskom Petrovcu i koji je među prvima stigao na mjesto zločina nakon dojave.
- Vidio sam da gori putničko vozilo. Prišao sam koliko sam mogao blizu od plamena. Iza je bio žuti kamion koji je pogođen u vrh kabine. Prišao sam vratima, otvorio ih i tada shvatio da je čovjek pogođen i da je mrtav. Pao je na mene. Spustio sam ga pored kamiona, pored gume i tu ostavio. Gorio je i kamion pun konzervi, pucketale su. Kada sam prišao, vidio sam dva tijela. Djeca. Uh. Tu mi je došla muka – s bolom se prisjetio Romić.
Sve je, kaže, gorjelo, a svako je išao kroz taj dim. Da spasi sebe i porodicu. I danas, tri decenije poslije, navodi da je iz te kolone bilo nemoguće bilo šta uraditi.
- Ništa od vojne tehnike nije moglo tada tim putem proći. Samo izbjeglice. Nije bilo dozvoljeno – rekao je Romić.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je optužnicu protiv četiri visoka oficira Hrvatske vojske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima jer su u “Oluji” 7. i 8. avgusta 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mjestu Svodna kod Novog Grada. U avionskom raketiranju je, do sada, identifikovano 13 ubijenih civila, među kojima su četvoro djece i trudnica, a ranjeno je 25 osoba.
To je prva optužnica koja je podignuta za ratne zločine u “Oluji”, dogovorenoj na sastanku hrvatskog vojnog i državnog rukovodstva 31. jula 1995. s ciljem protjerivanja srpskog stanovništva nakon poruke tadašnjeg predsjednika Hrvatske i vrhovnog vojnog komandanta Franje Tuđmana da Srbi treba da nestanu.
Suđenje četvorici hrvatskih vojnih pilota je počelo u Beogradu u martu ove godine. Optuženi su oficiri Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović. Postupak protiv njih se vodi u njihovom odsustvu, s obzirom na to da su od pokretanja istrage nedostupni srpskim pravosudnim organima.
Početak suđenja obilježila su potresna svjedočenja. Prvi iskaz je dao Mirko Drča iz Srba, koji je na Petrovačkoj cesti izgubio sestru Mirjanu Dubajić i šestogodišnjeg sinovca Jovicu, dok je Mirkova majka Darinka podlegla povredama na putu do bolnice.
Milka Vekić je svjedočila o stradanju oca Branka i brata Mirka, tragičnoj sudbini snahe Vedrane, o čemu je govorio Brankov unuk Savo Stijelja, koji je u avgustu 1995, kada je njegova porodica iz Zagrada kod Benkovca krenula u izbjeglištvo, imao osam godina.
- Scena koja mi je ostala urezana u sećanje je obezglavljen otac, glava mu je bila na volanu, i deda pored njega mrtav – kazao je tada Stijelja, koji je u detalje ispričao kako su mu poginuli otac i djed, dok su njegova majka Vedrana i sestra Aleksandra, koja je tada imala tri godine, bile ranjene.
Među svjedocima bio je i Jovan Piplica, koji je i sam bio ranjen. Opisao je kako su stradali Krstan Vuković i njegov sin Darko (13), kao i djeca njegovog drugog komšije Spase Rajića, kćerka Nevenka (12) i sin Žarko (10).
Advokat Dušan Bratić, zastupnik oštećenih Srba u procesu “Petrovačka cesta”, rekao je da činjenica da je hrvatska avijacija u “Oluji” gađala čak i izbjegličku kolonu koja se povlačila i da su tu stradali srpski civili, među njima i djeca, pokazuje zločinačku vertikalu tadašnje hrvatske vlasti, koja je osmišljena na takozvanoj brionskoj sjednici.
- Tuđman je govorio da se to ne sme desiti na hrvatskim cestama, jer će ih optužiti za ratne zločine. To više nego ukazuje da je reč o posljednjem činu etničkog čišćenja – rekao je Bratić.
Žrtve na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti
Darinka Drča (68)
Mika Kovačević (83)
Krstan Vuković (45)
Branko Stijelja (72)
Mirko Stijelja (34)
trudnica Mirjana Dubajić (21)
Jovica Drča (6)
Darko Vuković (13)
Nevenka Rajić (12)
Žarko Rajić (10)
Marta Galogaža (60)
Rade Galogaža (40)
Mile Malobabić (42)
Ranjeni
Josipa Drča, Dušan Drča, Duško Ivaneža, Milica Ivaneža, Jovan Piplica, Ante Vitas, Dušan Beslać, Mara Beslać, trudnica Vedrana Stijelja, Obrenko Vuković, Dušan Drakulić, Vida Galogaža, Zorka Galogaža, Soka Malobabić, Suzana Ljubišić, Smilja Lajšić, Željko Drča (13), Duška Drča (9), Zorica Beslać (8), Rajko Galogaža (10), Goran Galogaža (12), Miloš Malobabić (14), Nikolina Krajčinović (11)
Vedrana Kulaga Simić
Povezani tekstovi
