Goran Hadžić imao je političku i vojnu vlast u tzv. Republici Srpskoj Krajini (RSK). Imenovao je generale i naređivao napade na hrvatske snage, bio je protiv suživota Hrvata i Srba i smjenjivao one koji su pregovarali s hrvatskim vlastima. Izjavio je to svjedok tužiteljstva Veljko Džakula na suđenju nekadašnjem vođi pobunjenih hrvatskih Srba pred Haškim sudom (ICTY).
Džakula, koji je bio potpredsjednik vlade tzv. RSK, istaknuo je da je pripadao struji lokalnih Srba koja je bila za pregovore s hrvatskim vlastima, a čemu se Hadžić, tadašnji predsjednik tzv. RSK, protivio ne vjerujući u suživot Hrvata i Srba. Hadžić 1992. nije bio ni za povratak Hrvata ni Srba, niti za bilo kakav suživot, rekao je Džakula, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke u Pakracu 1990.
Džakula se prisjetio događaja u Erdutu u svibnju 1992., kada ga je Hadžić, u društvu Arkana, pitao je li istina da zagovara suživot s Hrvatima. Rekao sam da to nije istina. Pitanje je bilo čudno i postavljeno u prisustvu Arkana, koji je bio nemilosrdan prema ljudima koju nisu pokazivali dovoljno srpstva po njegovim mjerilima. Nisam bio hrabar pred njim to reći jer sam se bojao konzekvenci koje bi mogle nastupiti, a to se na kraju i dogodilo, rekao je Džakula.
Svjedok je u ispitivanju tužitelja potvrdio da je Hadžić zastupao tezu kako Hrvati genetski mrze Srbe te da srpsko i hrvatsko stanovništvo treba preseliti prema tome tko je gdje živio prije Drugoga svjetskog rata.
Govoreći o djelovanju Hadžića kao vrhovnog zapovjednika vojske tzv. RSK, Džakula je izjavio da je nakon akcije hrvatskih snaga u Maslenici Hadžić naredio tenkovski napad na Novsku i Novu Gradišku. Hadžić mi je rekao da se nalazimo u okruženju ustaških snaga koje će svakog trena napasti, iako sam od UNPROFOR-a i naših lokalnih zapovjednika čuo da nema opasnosti, rekao je Džakula.
U nastavku suđenja svjedoka je ispitivao Hadžićev odvjetnik, koji je pobunu lokalnih Srba protiv legitimne hrvatske vlasti u Zagrebu 1991. pokušao povezati s traumama iz Drugoga svjetskog rata. Džakula je potvrdio da su mu oba roditelja bila zatočena u ustaškom logoru u Jasenovcu, a njihove obitelji ubijene, i suglasio se da je slična sudbina brojnih srpskih obitelji utjecala na odluku lokalnih Srba da ne prihvate osamostaljenje Hrvatske.
Svjedočenje Džakule nastavlja se idućega tjedna.
a
Povezani tekstovi
