Nakon što je Visoki kazneni sud potvrdio presudu zagrebačkog Županijskog suda iz 2023. godine, Branimir Glavaš pravomoćno je osuđen na sedam godina zatvora za ratne zločine počinjene nad osječkim civilima srpske nacionalnosti 1991. godine. Ova sudska odluka, donesena tri i pol desetljeća nakon događaja u javnosti poznatih kao slučajevi “Garaža” i “Selotejp”, postala je jedna od glavnih tema u srbijanskim medijima, potaknuvši oštre reakcije tamošnjih javnih osoba i organizacija.
Uz Glavaša, najviša sudska instanca potvrdila je i kazne za ostale suoptuženike iz tadašnjih postrojbi Operativne zone Osijek. Gordana Getoš Magdić pravomoćno je osuđena na četiri godine zatvora, dok su Dino Kontić i Zdravko Dragić dobili po tri godine.
Za beogradski list Kurir situaciju su komentirali predsjednik dokumentacijsko-informacijskog centra “Veritas” Savo Štrbac te predsjednik Saveza Srba u regiji Miodrag Linta, koji su iznijeli niz oštrih kritika na račun visine kazni i rada hrvatskog pravosuđa.
Izjava Save Štrbca
Savo Štrbac, predsjednik dokumentacijsko-informacijskog centra “Veritas”, izjavio je za Kurir:
“Prema njihovim službenim podacima, pred hrvatskim sudovima procesuirano je 4000 osoba, dok su samo tri posto njih pripadnici hrvatskih oružanih snaga, a još ih je manje osuđeno. I danas nema dana da se nekom Srbinu ne sudi u Zagrebu, dok se na mjesečnoj razini pred njihove sudove izvede od 50 do 70 ljudi! Do sada, u 750 pravomoćnih presuda koje su hrvatski sudovi izrekli protiv Srba, prosječna kazna bila je 12 godina zatvora, dok je većina dobivala maksimalnu kaznu od 20 godina. Kada su Hrvati u pitanju, kazne su ili minimalne od pet godina ili čak ispod minimalne jer su oni svojima uvijek nalazili ‘posebne olakšavajuće okolnosti’, a za njih je ta dovoljna olakšavajuća okolnost sama činjenica da je netko sudjelovao u Domovinskom ratu na strani Hrvatske. Ova presuda Glavašu i njegovoj skupini je apsurd i sramota i nema govora o zadovoljenju pravde kod obitelji nastradalih nakon toliko godina. Mislim da je Glavaš veći dio ove kazne već odležao u BiH.”
U nastavku osvrta na brutalnost samih počinjenja, Štrbac je dodao:
“Oni su izvodili ritualna ubojstva Srba kojima su željeli poslati poruku cijeloj srpskoj naciji kako će se provesti u Hrvatskoj. U slučaju ‘Garaža’ tjerali su čovjeka da pije sumpornu kiselinu, u slučaju ‘Selotejp’ oni su svoje žrtve prvo dugo premlaćivali i mučili, onda su im lijepili ljepljive trake preko usta i ruku, odvodili ih na obalu u Osijeku i ispaljivali desetke rafala u njih te ih zatim bacali u rijeku, a ljepljiva traka trebala je osigurati da, čak i kada bi netko preživio metke, ne bi mogao isplivati. Ipak, jedan je čovjek čudom preživio i posvjedočio o svemu protiv Glavaša. U Hrvatskoj je već duže vrijeme na djelu revitalizacija ustaštva.”
