imperijal.net, 07.01.2024, Optuženi za ubojstvo djeda Luke Modrića dočekao da mu sin doktorira a kćer završi faks u Australiji, on se bavio biznisom kraj Sydneya i šetao slobodno Hrvatskom 32 godine nakon zločina

Nadalje se u optužnici navodi: ‘Temeljem odredbe članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku predlažem da se okrivljeniku Željku Badži sudi u odsutnosti obzirom da okrivljenik nije dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i nepoznatog je prebivališta. Činjenica je da je protiv okrivljenika Željka Badže doneseno rješenje o određivanju istražnog zatvora, ali isti do danas nije uhićen. Sasvim je izvjesno da je okrivljenik u bijegu i time nedostupan tijelima kaznenog progona. Uz navedeno od posebnog je značaja činjenica da postoje osobito važni razlozi da se okrivljeniku sudi u odsutnosti posebno cijeneći težinu kaznenog djela i posljedice istog’ – piše u optužnici. Iz Obrazloženja je vidljivo sljedeće. Policijska uprava Zadarska, Služba kriminalističke policije podnijela je Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu broj: 511-18-04-02-K- 86/20 od 10. srpnja 2020. protiv Željka Badže zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakonaRepublike Hrvatske.

Tijekom istrage utvrđeno je da je okrivljenik Željko Badža, sin Jandrije i Ljubice, rođene Pupovac, rođen 6. siječnja 1961. u Bilišane, Obrovac, s posljednjim prijavljenim prebivalištem u Dubrovniku, Iva Vojnovića 31, nepoznatog državljanstva napustio teritorij Republike Hrvatske 1995. tijekom vojno redarstvene akcije Oluja. Iz sadržaja dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave kriminalističke policije, Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje, Službe za međunarodnu policijsku suradnju Klasa: NK 215-10/19-03/1, Ur.broj: 511-01-91-1/9- 4359/20 od 12. lipnja 2020. proizlazi da je Željko Badža stigao u Australiju 18. kolovoza 2014. Iz sadržaja dopisa od 11. ožujka 2022. proizlazi da prema odgovoru IP Canberra zbog australskog zakona o privatnosti IP Canberra ne može dati adresu Željka Badže ali ponovno potvrđuju da se Željko Badža trenutno nalazi na kopnu u Australiji.

Sukladno naprijed navedenom Županijsko državno odvjetništvo u Splitu temeljem odredbe članka 6. u svezi člankom 17. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u pravnim stvarima (Narodne novine 178/14) dostavilo je nadležnom pravosudnom tijelu Australije u Canberra zamolbu za pružanje pravne pomoći provođenjem dokazne radnje prvog ispitivanja Željka Badže u svojstvu okrivljenika uz prisutnost branitelja uz uručenje rješenja o provođenju istrage i pouke o pravima Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj Kis-DO-41/2021 od 30. srpnja 2021. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije dopisom KLASA: 720- 03/22-01/1406, URBROJ: 514-06-02/02-23-12 od 11. svibnja 2023. dostavilo je dopis Veleposlanstva

Republike Hrvatske u Canberri od 14. travnja 2023. sa potvrdama o uručenju pismena Željku Badži u izvorniku time da se nije udovoljilo dijelu zamolnice za pružanje pravne pomoći koja se odnosi na provođenje dokazne radnje ispitivanjem Željka Badže u svojstvu okrivljenika. Potrebno je naglasiti da kaznenom spisu prileži e-mail nadležnog australskog tijela Australian International Crime Cooperation Central Authority, Attorney – General's Department od 3. travnja 2023. iz sadržaja kojeg proizlazi da je sin okrivljenika Željka Badže kontaktirao australsku federalnu policiju te iste obavijestio da se okrivljenik Željko Badža nalazi u Republici Hrvatskoj i da se susreo sa svojim braniteljem. Činjenica je da okrivljenik Željko Badža nije obavijestio Županijsko državno odvjetništvo u Splitu o svom boravku na teritoriju Republike Hrvatske i dosljedno tome nije provedena dokazna radnja prvog ispitivanja okrivljenika na okolnosti kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. 

Činjenica je da je rješenjem Županijskog suda u Splitu Kir-Rz-5/2023 od 22. prosinca 2023. protiv okrivljenika Željka Badže određen istražni zatvor obzirom da nije dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Odmah na početku potrebno je naglasiti da kaznenoj prijavi prileži materijalna dokumentacija Ministarstva unutarnjih poslova, Stanice javne bezbednosti Obrovac i materijalna dokumentacija koja se odnosi na preminule žrtve predmetnog zločina. Tijekom istrage je utvrđeno da su se kritične prigode u tada okupiranom mjestu Zaton Obrovački u blizini stare ceste tzv. majstorske ceste koja vodi prema zaseoku Meki Doci u blizini obiteljske kuće žrtve Luke Modrića zaustavila dva motorna vozila Land Rover i kombi vozilo “Marica”, koji su imali registarsku oznaku milicije i pripadali su specijalnom vodu Stanice javne bezbednosti Obrovac (SJB Obrovac).

U tom vremenu …. skrivao se u šumi i neposredno prije samog događaja vidio je svog … Luku Modrića, nakon čega je uočio naprijed navedena vozila i pripadnike specijalnog voda koji su se zaustavili u njegovoj blizini, te je odmah začuo pucnjavu. Neposredno nakon toga pripadnici ovog voda s vozilima su se udaljili prema mjestu Meki Doci i nakon otprilike 50 minuta vratili u pravcu Obrovca. Sasvim je izvjesno da je mrtvo tijelo žrtve Luke Modrića pronađeno sljedećeg dana u blizini njegove obiteljske kuće u tada okupiranom mjestu Zaton Obrovački dok su u Mekim Docima pronađena mrtva tijela žrtvi Zorke Zubak, Stipana Zubaka, Mande Maruna, Ivana Maruna, Božice Jurićević i Martina Bužonje. Iz dokumentacije Stanice javne bezbednosti Oborovac (SJB Obrovac) proizlazi da je u inkriminiranom vremenu okrivljenik Željko Badža bio zapovjednik specijalnog voda milicije SJB Obrovac. Navedeno ponajprije proizlazi iz “Spiska aktivnih milicionara SJB Obrovac i rasporeda na radna mjesta u SJB” u kojem je pod rednim brojem 25. naveden “Badža /Jandrije/

Željko u službi milicije od 9.4.1982. godine na radnom mjestu komandir specijalnog voda SJB Obrovac”. Uz navedeno potrebno je istaknuti da iz priložene dokumentacije proizlazi da se Badža Željko nalazi pod rednim brojem 1. na “Spisku milicionara specijalnog voda.” Materijalna dokumentacija koja prileži kaznenom spisu sadrži zapisnike o ekshumaciji žrtava s fotodokumentacijom, zapisnike o vanjskom pregledu i obdukciji mrtvih tijela preminulih žrtava koji potvrđuju da su žrtve stradale nasilnom smrću. Od posebne je važnosti činjenica da su u zapisnicima o vanjskom pregledu i obdukciji mrtvih tijela žrtava kao uzrok smrti naveden traumatsko-hemoragijski šok izazvan ulaznim stijelnim i prostrijelnim ranama. Žrtva … koji je ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da su dana 18. prosinca 1991. u zaseoku Meki Doci, Jasenice srbočetnici ubili ….. Stipana Zubaka rođenog

1920.,…. Zorku Zubak rođenu 1922., … Ivana Maruna rođenog 1922., …. Mandu Marun rođenu 1931., ….Božicu Juričević rođenu 1929. i …. Martina Bužonju rođenog 1927. U inkriminiranom vremenu da je bio pripadnik 112. brigade hrvatske vojske i da se nalazio na terenu u Starigradu kod Paklenice. Kritične prigode da su vidjeli veliki dim na području Jasenica i da im je odmah bilo jasno da su srbočetnici zapalili kuće i zasigurno nekog ubili i da su im to potvrdile njihove izvidnice. Otprilike u vrijeme Božića te godine da je od pripadnika izvidnice dobio provjerena saznanja o identitetu ubijenih osoba. Ovaj zločin da su mogli počiniti samo pripadnici Stanice milicije Obrovac i pripadnici Teritorijalne obrane koji su kontrolirali ovo područje. Nakon akcije hrvatske vojske Maslinica da je odlazio u Meke Doce i da se izlagao opasnosti da bude ubijen i da je noću tražio grobove odnosno mrtva tijela njegovih roditelja.

Sveukupno da je bio četiri puta u Mekim Docima i prilikom drugog dolaska da je na udaljenosti od oko 150 metara u smjeru sjeveroistoka gledano u pravcu Turovih Greda primijetio da je netko dirao zemlju i da tu postoji nabacano kamenje zasuto zemljom. Najprije da je očistio kamenje i otkopao zemlju otprilike deset do petnaest centimetara, da je naišao na odjeću i kada je malo dublje očistio da je uočio lubanju i vidio da se radi o ljudskom tijelu te je ponovno sve prekrio zemljom. O pronalasku mrtvog tijela odmah da je izvijestio zapovjednika koji je tada bio na terenu koji ga je savjetovao da sve što je vidio prijavi Policijskoj upravi zadarskoj. Nakon proteka vremena od oko dva mjeseca zajedno sa inspektorom Policijske uprave zadarske da je otišao na mjesto pronalaska ubijenih i da su tada izvađena mrtva tijela Stipana Zubaka i Ivana Marune. Te prigode sa njima da je bio i Tomislav Maruna sin ubijenog Ivana Marune. Prema njegovim saznanjima mrtva tijela ostalih ubijenih civila su izvađena mjesec dana nakon akcije Oluja.

Prilikom ekshumacije na mjestu događaja da su bili istražni sudac Županijskog suda u Zadru, stalni sudski vještak patolog i još jedna osoba za koju ne zna da li je iz tužiteljstva ili policije. Mrtva tijela ….. Stipana Zubaka i Zorke Zubak, kao i mrtva tijela Ivana Marune, Mande Marun, Božice Juričević i Martina Bužonje da su sahranjena na groblju u mjestu Rovanjska, Jasenice. U odnosu na ovaj događaj i posebno s namjerom da otkrije tko su počinitelji ovog zločina da je razgovarao sa mnogim osobama i da procjenjuje da upravo braća blizanci Željko Modrić i Stipe Modrić imaju neposredna saznanja o tome tko su počinitelji ovog kaznenog djela. Oni da su ostali živjeti u Zatonu koje mjesto se nalazi udaljeno od Mekih Dolaca oko pet kilometara. Prema njihovom ponašanju zaključio je da oni uopće ne žele razgovarati o ovom događaju i da su nekoliko dana nakon ovog zločina od strane srpski paravojnih postrojbi pušteni da prođu na područje koje je bilo pod kontrolom hrvatske vojske.

Uz njih da je puštena njihova majka Jela Modrić kao i supruga Stipe Modrića. Osim njih na slobodni teritorij da su pušteni Luka Maričić i Slobodan Župan. Njemu da je to vrlo čudno obzirom da su u to vrijeme oni bili u životnoj dobi od trideset godina. U Zatonu da su bile i druge osobe mlađe životne dobi koje su zajedno sa Željkom Modrićem i Stipom Modrićem uz propusnice prošli na teritorij pod kontrolom hrvatske vojske te da su otišli prema Makarskoj. Žrtva…. koji je ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da je u inkriminiranom vremenu zajedno sa svojom suprugom i djetetom živio u Zadru kao podstanar, tada da nije bio pripadnik postrojbi hrvatske vojske ali da se aktivno uključio kada je bila akcija Maslenica dana 22. siječnja 1993. …… Manda i .. Ivan Maruna da su ostali živjeti u zaseoku Meki Doci, Jasenice i nakon okupacije ovog teritorija od strane srbočetničkih postrojbi u mjesecu rujnu 1991. …e da je posjećivao kriomice i da im je stalno predlagao da izađu na teritorij koji je pod kontrolom hrvatske vojske, ali da su oni to stalno odgađali.

Posljednji put da je svoje roditelje vidio početkom mjeseca studenog 1991. i da mu je tada otac rekao da će oni do Božića doći kući. O zločinu koji je predmet ovog kaznenog postupka da je saznao upravo u vrijeme kada su pripadnici hrvatske vojske – izvidnice vidjeli veliki dim iznad Jasenica i da su zaključili da se nešto strašno dogodilo te da je prve informacije o tome dobio od pripadnika hrvatske vojske. Iz priče koja je kružila da je saznao da su ubijeni civili koji su ostali živjeti na tom području ali da tada nije znao što se stvarno dogodilo. Nakon akcije Hrvatske vojske Maslenica zajedno sa ….. da je odlazio u Meke Doce, da su se izlagali opasnosti da budu ubijeni i da su noću tražili grobove odnosno mrtva tijela njihovih roditelja.

Nakon što je od svog rođaka dobio saznanja da su neki grobovi otkopani u Mekim Docima zajedno sa …. da je otišao to provjeriti i da su stvarno vidjeli da je netko otkopavao grobove. Odmah da su uočili da su na tom mjestu zakopana mrtva tijela, da su ih prekrili zemljom i kamenjem obzirom da su znali da ne smiju ništa dirati i da su se udaljili. O svemu što su vidjeli da su izvijestili nadležnu Policijsku upravu zadarsku, ali da se tada nitko nije usudio ići na mjesto pronalaska mrtvih tijela. Nakon nekoliko dana uz odobrenje zapovjednika Tomljanovića i ovlaštenog liječnika Mile Zubak i on da su otišli u Meke Doce, da su izvadili mrtva tijela i svako tijelo da su stavili u posebnu najlon vreću koje se koriste za ove svrhe.

Nakon toga da su mrtva tijela prevezena u bolnicu u Zadar i da je utvrđeno da se radi o mrtvim tijelima Ivana Marune i Stipe Zubaka. Mjesec dana nakon akcije Oluja da su izvađena mrtva tijela ostalih ubijenih civila. Prilikom ekshumacije na mjestu događaja da su bili istražni sudac Županijskog suda u Zadru, stalni sudski vještak patolog, tužitelj i policija. Mrtva tijela Stipana Zubaka i Zorke Zubak, kao i mrtva tijela …. Ivana Maruna, Mande Marun, te Božice Juričević i Martina Bužonje da su sahranjena na groblju u mjestu Rovanjska, Jasenice. Prema njegovim saznanjima ubojice Stipe Zubaka i Ivana Marune njihova mrtva tijela da su odmah pokopali obzirom da su ubijeni u blizini ceste. … Manda Marun da je ubijena u obiteljskoj kući obzirom da je naknadno pronašao oštećenja u kući koja potječu od više metaka ispaljenih iz vatrenog oružja.

Mrtva tijela ubijenih civila pripadnici srpskih paravojnih postrojbi da su odvezli na groblje u Obrovcu gdje su pokopani. Od počinjenja ovog zločina do danas da je pokušavao sam na različite načine doznati tko su ubojice …. kao i ostalih civila ali iako je razgovarao sa mnogo osoba da ni do danas ne zna tko je to počinio. Obzirom na činjenicu da se obiteljska kuća Modrić nalazi neposredno iznad Obrovca da je uvjeren da su oni trebali imati puno više saznanja od drugih ljudi koji su ostali živjeti na ovom području. Iskazao je da misli da braća blizanci Željko Modrić i Stipe Modrić imaju neposredna saznanja o tome tko su počinitelji ovog kaznenog djela obzirom da su oni ostali živjeti u Zatonu koje mjesto se nalazi udaljeno od Mekih Dolaca oko pet kilometara. Ne zna točno kada je to bilo možda odmah nakon zločina da su od strane srpskih paravojnih postrojbi Željko Modrić, Stipe Modrić, njihova majka Jela Modrić, Luka Maričić i Slobodan Župan pušteni na teritorij pod kontrolom hrvatske vojske.

Posebno da je neobično da su Željko Modrić i Stipe Modrić svog ubijenog oca Luku Modrića odmah sahranili na groblju u Obrovcu što drugima nije bilo dopušteno. Nikada sa Željkom Modrićem i Stipom Modrićem da nije bio u izravnom razgovoru ali da zna da su se mnogi raspitivali kod njih što se stvarno dogodilo i da oni o tome uopće ne žele razgovarati. Žrtva …. koji je ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da je u inkriminiranom vremenu bio pripadnik Hrvatske vojske i da je njegova postrojba imala sjedište u Biogradu na Moru. U Jasenicama da je rođen i da je tu sa svojom obitelji živio cijelo vrijeme prije rata i nakon rata. …Martin Bužonja i Ika Bužonja da su stalno živjeli u Jasenicama, ali kada su srpske paravojne postrojbe okupirale ovo područje da su…. otišli u Rovanjsku gdje je … i ostala ali da se… vratio u Jasenice i da ga nitko u tome nije mogao spriječiti. Pripadnici srpske vojske …da su odvezli iz Jasenica u naselje Meki Doci gdje su i počinili ovaj zločin.

Posebno je istaknuo da su sve ubijene osobe bile u rodbinskom srodstvu i da su na ovom području živjeli od rođenja. U odnosu na događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka da nema neposredna saznanja i da sve što je naknadno saznao da je priča osoba koje imaju djelomična saznanja o svemu što se dogodilo. Osobno da je bio nazočan ekshumaciji mrtvih tijela koja je obavljena u nazočnosti istražnog suca Županijskog suda u Zadru, tužitelja, policije i ovlaštenog liječnika patologa. Prilikom ekshumacije u odjeći …. da je pronađena osobna iskaznica na njegovo ime i prezime. Ovlašteni liječnik patolog vanjskim pregledom mrtvog tijela da je utvrdio da na mrtvom tijelu … postoje prostrijelne rane koje su nastale pucanjem iz vatrenog oružja i da ima umjetni kuk. Mrtvo tijelo …. kao i mrtva tijela još tri civila Zorke Zubak, Mande Maruna i Božice Juričević da su pronađena u grobnici na groblju u Obrovcu, svako tijelo da je bilo pokriveno dekom, tijela da su bila u odjeći a grobnica da nije bila zatvorena do kraja već je ostavljen otvoreni prostor da može ulaziti zrak.

Prema odjeći na mrtvim tijelima da su prepoznate osobe koje su ubijene i da je zaključio da mrtva tijela u ovu grobnicu nisu donijeli Srbi već netko od Hrvata tko je ostao živjeti na okupiranom području u Zatonu Obrovačkom. Posebno je naglasio da prema njegovom mišljenju određena saznanja o okolnostima ovog događaja da bi trebale imati osobe koje su ostale živjeti na okupiranom području i koje su nakon ovog zločina puštene na slobodni teritorij Republike Hrvatske. Svjedok je iskazao da su pušteni Željko Modrić, Stipe Modrić, njihova majka kojoj ne zna ime, kao i nekoliko muškaraca i žena mlađe životne dobi. Nitko da se nije usudio doći do njih koji su izgubili svoje roditelje i da im nitko nikada nije kazao ni jednu riječ o ovom događaju. Prema svemu što je iskazao da je mišljenja da svi oni koji su uz propusnice pušteni na slobodni teritorij Republike Hrvatske imaju određeni „zavjet šutnje“. U prilog ovakvom zaključku da ide činjenica da su Željko Modrić i Stipe Modrić svog oca Luku Modrića koji je ubijen istog dana sahranili na groblju u Obrovcu. 

Žrtva …. koji je ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da je …. Božica Juričević djevojački Zubak, kći pok. Stipana, rođena 1929., ubijena dana 18. prosinca 1991. u jutarnjim satima u zaseoku Meki Doci, kada je uz nju ubijeno i pet civila. Osim …. Božice Juričević da je ubijen i njezin brat Stipe Zubak, njegova žena Zorka Zubak, … sestra Manda Maruna, Mandin suprug Ivan Maruna i …rođak Martin Bužonja. Vijest o ovom ubojstvu da je dobio nakon par dana ali da nije bio u mogućnosti otići na mjesto događaja zbog životne ugroženosti obzirom da su položaj držale srpske paravojne postrojbe. Počinitelji ovog kaznenog djela da su najprije ubili Luku Modrića a nakon toga da su ubili …. rodbinu. U inkriminiranom vremenu da je bio pripadnik 112. brigade Hrvatske vojske i da se nalazio na položaju na Velebitu za čitavo vrijeme trajanja rata od 1991. do 1995., kada je rat završio.

U vrijeme ovog zločina da je od …. Ilije Modrića koji je sa svojom suprugom živio u Zatonu dobio saznanja da su počinitelji zločina pripadnici „Milicije SAO Krajine“ time da ova saznanja potiču iz priče ljudi koji su živjeli na tom području. Zajedno sa … Tomom Juričevićem koji je u međuvremenu umro da je bio prisutan ekshumaciji na groblju Mastirine u Obrovcu zajedno sa rodbinom drugih ubijenih civila, istražnim sucem Županijskog suda u Zadru, ovlaštenim liječnikom patologom i tužiteljem. … i on da su …. prepoznali po njezinoj kosi i zubima, te po odjeći koju je imala na sebi. Nakon izvršene identifikacije mrtva tijela ubijenih osoba da su pokopani na groblju Rovanjska u blizini Masleničkog mosta. Posebno je istaknuo da je od počinjenja ovog zločina do danas pokušao utvrditi tko je počinio ovaj zločin i da u tome nije imao uspjeha osim što ima saznanja da su u inkriminiranom vremenu Željko Modrić i Stipe Modrić, braća blizanci, živjeli u Zatonu Obrovačkom iznad tvornice Glinice gdje se nalazi njihova obiteljska kuća i da tu prolazi cesta kojom su morali proći počinitelji ovog kaznenog djela.

Siguran je da su oni vidjeli tko prolazi cestom ali da oni to nikome nikada nisu rekli. Njihov otac Luka Modrić da je ubijen za vrijeme dok je sa kozama bio na ispaši, a nakon što su počinitelji ubili njega, cestom da su nastavili do zaseoka Meki Doci gdje da su ubili ostale civile a među njima i njegovu majku. Željko Modrić i Stipe Modrić da su pokopali svog oca na groblju Mastirine pokraj Obrovca i da je nedugo nakon toga njihova obitelj napustila ovo područje i prešla na oslobođeni teritorij Republike Hrvatske. Svjedok …. iskazao je da se ne može točno vremenski odrediti ali da misli da je odoru, oružje i streljivo tadašnje obrovačke milicije zadužio u mjesecu travnju, svibnju ili lipnju 1991. i da ne zna ime policijske postrojbe kojoj je pripadao, najvjerojatnije specijalni vod milicije i da je zapovjednik ovog voda bio policajac Željko Kalinić rodom iz Bilišana. Pripadnici ovog voda da su bili Stanko Zelić sin pokojnog Boška iz Bogatnika, Svetozar Barić iz Žegara, Mladen Olujić iz Bilišana, Stevo Veselinović iz Bilišana, Jovo Veselinović zvani „Mazgi“ iz Bilišana,

Bogdan Pupovac zvani „Boćin“ iz Bilišana, Slobodan Jokić zvani „Điđo“ iz Zatona obrovačkog, Petar Veselinović zvani „Tuta“ iz Golubića, osoba koju su zvali „Crnogorac“, Dragan (Dragoljub) Veselinović zvani „Leut“ iz Zelengrada, Slobodan Milanko zvani „Tičar“ iz Muškovaca, Živko Macura iz Žegara, Dragan Paravinja zvani „Pikula“ iz Muškovaca, kao i još nekoliko osoba čijih se imena ne može sjetiti. Pripadnici specijalnog voda milicije da su bili zaduženi sa automatskim i poluautomatskim puškama kao i sa dva snajpera. Napad na selo Kruševo da se odvijao u kolovozu 1991. kada su napadali na području brda Kosmač, Jurina Glava i Lomivrat i da je siguran da je u vrijeme ovog napada zapovjednik specijalnog voda bio Željko Badža. Osim sudjelovanja u borbama na području sela Kruševa, specijalni vod milicije da je imao položaje na ledini na području Bobija ispod Velebita u selu Jasenicama i da su na Alanskoj cesti imali povremene sukobe sa hrvatskim snagama.

Krajem 1991. sredinom mjeseca prosinca u jednom sukobu koji se odvijao oko i iza područja Tulovih Greda dok su djelovali minobacačima da su ih poklopili hrvatski minobacači i da su tada napustili položaje i povukli se niže prema Obrovcu na područje Zatona kod zaseoka Čude. Za počinjenje ratnog zločina odnosno o ubojstvu Luke Modrića u blizini njegove kuće u Zatonu da je dobio saznanja istog dana obzirom da su pripadnici postrojbi SR Jugoslavije i Republike Srpske Krajine pričali o ovom ubojstvu ali da se pričalo vrlo malo tako da on ne zna tko je počinitelj ovog ubojstva. Govorilo se da je ubijen „Cestar“ i da je tada zaključio da se radi o Luki Modriću obzirom da je isti popravljao cestu. Nakon proteka vremena od otprilike dva dana na istovjetan način da je čuo priču o ubojstvu civila u zaseoku Meki Doci ali da nije dobio saznanja koliko je civila ubijeno, na koji način su ubijeni i tko ih je ubio. Iako je bio pripadnik specijalnog voda Stanice javne bezbednosti Obrovac u njegovoj nazočnosti da se nije govorilo o ovom događaju obzirom da oni koji tamo nisu bili i nisu imali nikakva saznanja o tome i u zločinu nisu sudjelovali dok počinitelji zločina o tome nikada ne pričaju.

Pripadnici specijalnog voda milicije zaduženi minobacačima da su bili Stanko Zelić, Živko Macura, Slobodan Milanko, dvojica pripadnika kojima se ne može sjetit imena i on. Oni da su isključivo koristili teretno vozilo marke Zastava 640 koje je iza kabine imalo prekriveni zaštićeni prostor u kome su se prevozili minobacači i mine. Za potrebe pripadnika specijalnog voda da je korišteno i kombi vozilo označeno natpisom „Milicija“ – „Marica“, ali da nije siguran kada je ovo kombi vozilo dovezeno u specijalni vod. Uz ovo vozilo specijalni vod milicije od samog početka imao je i vozilo Land Rover koje je bilo označeno natpisom „Milicija“ i ovo vozilo je isključivo koristio Željko Badža. Zapovjednik specijalnog voda Stanice javne bezbednosti Obrovac Željko Badža da je imao pripadnike specijalnog voda koji su za njega bile osobe od posebnog povjerenja. Kategorički je potvrdio da su osobe od posebnog povjerenja Željka Badže bili Mladen Olujić, osoba po nadimku „Crnogorac“ kojoj ne zna ime,

Bogdan Pupovac zvani „Boćin“ iz Bilišana, Petar Veselinović zvani „Tuta“ iz Golubića obzirom da su najviše vremena provodili zajedno. Posebno je naglasio da je osobno bio zadovoljan kada je demobiliziran iz specijalnog voda Stanice javne bezbednosti Obrovac u IV laku obrovačku brigadu koja je bila vojna postrojba obzirom da mu se nikada nisu svidjeli zapovjednik Željko Badža i osobe od njegovog povjerenja. Neposredno nakon Vojnoredarstvene akcije „Oluja“ u mjesecu kolovozu 1995. zajedno sa ostalim pripadnicima IV lake obrovačke brigade da je izbjegao u Republiku Srbiju i da se zajedno sa svojom obitelji vratio na područje Republike Hrvatske tijekom 2000. i da od tada živi u Žegaru. Za ocjenu postojanja krivnje okrivljenika za kazneno djelo koje se optužnicom stavlja na teret od odlučnog je značaja iskaz svjedoka …. koji je vrlo detaljno i okolnosno opisao događaj od 18. prosinca 1991. u mjestu Zaton Obrovački. U inkriminiranom vremenu…skrivao se u šumi i u pećinama na Velebitu te mu je ….

Luka Modrić zvani “Luća” u ranim jutarnjim satima donosio hranu bez kontakta sa njim obzirom da su se srpski položaji nalazili na dominantnom brdu Bobija i cijelo područje su imali pod nadzorom. Luka Modrić bi nastavio čuvati koze dok bi svjedok skrivajući se uzeo hranu. Svjedok je decidirano iskazao da je dana 18. prosinca 1991. u jutarnjim satima oko 8:30 sati Luka Modrić najlonsku vrećicu sa hranom ostavio pored jedne šmrike u kojoj se skrivao u šumi blizu stare ceste za Sv. Rok koja se zove “Alanska” ili “majstorska cesta”, da su se vidjeli kroz grane i kratko rekli da se vide drugi dan. Luka Modrić da je krenuo prema kozama koje su se nalazile južnije niz brdo i da se tu zadržao između koza. Udaljenost između njih dvojice da je bila najviše oko 200 metara zračne linije, da bi istog vidio kada bi izašao na čistinu i da je bio odjeven u radni izbijeljeni kaput. U jednom trenutku prije podne da je vidio da iz smjera Obrovca cestom dolaze dva vozila, Land Rover i “policijska marica”, iz kojih se čula pjesma. Zaključio je da se radi o pripadnicima milicije ili vojske Krajine te kada su došli do mjesta gdje se otprilike nalazio Luka Modrić da su se vozila zaustavila kraj ceste i da su ugasili motore.

Netko od njih da je viknuo “Ajde vamo!” a potom nekoliko puta “Idi napred!”. U tom trenutku da nikoga od ovih osoba nije vidio i da nije vidio komu viču, ali da je pretpostavio da se radi o … Luki obzirom da je on jedini bio na tom području. Nakon nekoliko trenutaka da je čuo rafale iz automatskog oružja, zatim jedan pojedinačan pucanj nakon kojeg je nastupila tišina. Obzirom da je bio skriven i u strahu da nije izlazio iz šmrike, da nikog nije vidio ali da je čuo da ulaze u vozila, pale motore i nastavljaju cestom dalje prema Mekim Docima. Cijeli dan do navečer da se skrivao na istom mjestu i da je u jednom trenutku čuo da se vozila vraćaju prema Obrovcu, da se više ne sjeća oko koliko sati odnosno nakon koliko vremena su se vratili iz pravca Mekih Doca ali da zna da je još bio dan. U sumrak da je do njega došao Stipe Modrić, Lukin sin i kao usput da ne bi privukao pozornost rekao da mu nema oca, da su se koze vratile kući i da bi bilo dobro da se i on spusti svojoj kući u Zaton te da je nastavio hodati dalje. Odmah da je posumnjao da je Luka ubijen.

Tijekom večeri da se spustio u kanjon rijeke Zrmanje gdje je teren nepristupačan i podoban za skrivanje, do njega da je došla njegova majka, da mu je donijela večeru i rekla da su tijekom dana tražili Luku, da su ga našli ubijenog, da je imao prostrijelne ozljede glave i da je pored njega pronađena nekakva bajuneta. Nakon dan ili dva da mu je majka rekla da su pobijeni “Dočani” odnosno mještani Mekih Dolaca i da rade na organiziranju autobusa kako bi napustili selo i okupirano područje. Tijekom vremena u razgovorima i javnim pogovorom da je dobio saznanja da su istog dana pripadnici specijalnog voda pobili mještane u Mekim Docima i da im je tada zapovjednik bio Željko Badža. Svjedok … iskazala je da je prije rata živjela u Obrovcu u izvanbračnoj zajednici od 1982. sa … u baraci vlasništvo tvornice Glinica i da je dobro poznavala Luku Modrića zvanog “Luća” koji je bio Željkov otac. Luka Modrić da je živio u svojoj kući sa suprugom Jelom te sinom Stipom i njegovom obitelji. Za ubojstvo Luke Modrića da je saznala moguće 18. prosinca 1991. i da je bilo vrijeme pred Božić kada je Željko rekao da je Luća otišao sa ovcama, da ga je njegov brat Stipe tražio i zvao te da je majka Jela čula pucnjavu.

Kasnije navečer ili sutradan ujutro da je došla u Obrovac i da je susrela inspektora policije Zdravka Miškovića kojem je ispričala da nema Luće i da je po priči Željka i Stipe tim područjem prošao specijalni vod. Zdravko Mišković da je rekao da ako je tu prošao specijalni vod i ako su ih vidjeli i čuli pucnjavu da je Luća sigurno ubijen. Sutradan u jutarnjim satima da su Luću tražili njegovi sinovi Stipe i Željko, sestra Ika Pejaković, rođak Slobodan Župan i drugi ljudi te da su oko podne pronašli Lućino mrtvo tijelo. Od Željka da je saznala da su mrtvo tijelo pronašli u kršu ispod kuće prema Velebitu kod zavoja na cesti preko Velebita prema Sv. Roku i da je pored tijela pronađen vojni nož te da će se preko broja na nožu moći pronaći ubojice. Iskazala je da nema saznanja što se dogodilo sa ovim nožem i da je kasnije saznala da su u Mekim Docima ubijeni ljudi te da je vozilo koje se zaustavilo kod Luće nastavilo vožnju prema Mekim Docima. Kada se vozilo vraćalo natrag prema Obrovcu da ih je vidjela Jela Modrić, da su zastali pored nje i da je u vozilu vidjela jednu osobu nalik na dijete. Na pogrebu Luke Modrića da je bilo ukupno desetak ljudi dok su tijela šest mrtvih tijela u Mekim Docima ostala dugo nepokopana.

Tijekom rata u Obrovcu njezina poznanica …. da je ispričala da je Luću ubio jedan pripadnik obrovačke policije iz Muškovaca po nadimku “Bijeli” ili “Žuti”, ali da ona ne zna o kome bi se moglo raditi. U vrijeme pred Božić da su svi Hrvati za koje je život postao nemoguć organizirano sa autobusom u pratnju vojske napustili Obrovac i otišli preko Bosne u Hrvatsku. Jedne prigode da je otišla u Bosnu u posjet Željku koji od nje zatražio da pokuša doznati tko je ubio Luću, ali da je to bilo nemoguće obzirom da je sama bila sumnjiva zbog veze sa Hrvatom. Tijekom rata da je prestala njezina izvanbračna zajednica sa …., dugo vremena da su bili u prijateljskim odnosima dok u posljednjih godinu dana nisu u nikakvim odnosima zbog određenih problema. Iz Željkove priče i osobno da je znala da je Luća znao nositi hranu u brdo gdje se skrivao …. kojem je Luća bio … i da je bila priča da je možda ubijen zbog toga. Luća da je svaki dan čuvao ovce i koze na području oko stare ceste preko Velebita kojem mu je bilo poznato obzirom da je radio kao cestar.

U odnosu na Lućino ubojstvo da je tijekom rata u Obrovcu bilo opasno pričati o tome i da tijekom vremena nije čula ništa konkretno. U odnosu na pripadnike specijalnog voda iskazala je da ne poznaje nikog, da ne poznaje okrivljenika Željka Badžu i da se sjeća da su šefovi obrovačke policije bili Đorđe Jelić i Bogdan Gagić. Svjedok …. iskazao je da je početkom ratnih zbivanja 1991. živio u mjestu Žegar, predjelu Bogatnik u svojoj obiteljskoj kući i da tada trenutno nije bio zaposlen. U mjesecu svibnju 1991. da se dobrovoljno prijavio u “Miliciju Krajine” i da je odmah poslan na obuku u Golubić u kamp kod kapetana Dragana gdje je proveo tri tjedna. Nakon toga da je raspoređen u tzv. specijalni vod u Obrovcu i da je zapovjednik specijalnog voda bio Željko Kalinić. Sjeća se da je bilo oko dvadeset pripadnika ovog voda među kojima se sjeća Živka Macure i Save Zelića. U zaduženju da su imali terensko vozilo marke Land Rover koji je koristio zapovjednik, misli da je bilo tamne boje, moguće sive ili sivomaslinaste, ali da nije siguran.

U specijalnom vodu da je ostao do kraja mjeseca srpnja ili kolovoza 1991. u vrijeme kada će za zapovjednika doći Željko Badža koji mu se nije sviđao kao osoba, kao ni ljudi koji su počeli dolaziti u jedinicu obzirom da su bili nedisciplinirani. Mnogi pripadnici koji su prošli obuku kod kapetana Dragana da su napustili jedinicu i da je on prešao u Teritorijalnu obranu Obrovac gdje je postao zapovjednik odjeljenja minobacača 82 mm. Za vrijeme napada na Kruševo i Jesenice da su bili na položajima u Zatonu i da su kasnije često mijenjali položaje. U vrijeme ubojstva Luke Modrića i mještana Mekih Doca da misli da nije bio vojno angažiran obzirom da je pomagao zetu koji je imao pekaru u Karinu. Nakon nekoliko dana da je čuo da su na Velebitu pobijeni neki ljudi i da je to pričao netko od pripadnika specijalnog voda policije u Obrovcu ali da se ne sjeća tko. Iskazao je da je bila priča da su pripadnici specijalnog voda pronašli dva kruha i da su sumnjali da je to za hrvatske vojnike.

Nekoliko dana kasnije da je pripadnik specijalnog voda Stevo Veselinović, sa kojim je bio dobar, pričao da je bio na Velebitu i Mekim Docima i da su gore na Velebitu pobijeni neki ljudi ali da nije rekao imena niti detalje što se točno dogodilo osim da je rekao kako im to nije trebalo misleći na ubojstva. Svjedok je iskazao da pretpostavlja da je sa njima bio i Željko Badža obzirom da je u to vrijeme bio zapovjednik specijalnog voda. Ne sjeća se koji su pripadnici specijalnog voda sudjelovali u ovom događaju, ali da je čuo da je netko od civila nakon pucnjave rekao “Stevo još sam živ”. Nakon izvjesnog vremena da je dobio saznanja da je ubijen Luka Modrić i da je u Mekim Docima ubijeno više ljudi odnosno šest osoba ali da ne zna njihova imena. Luku Modrića kao i njegove sinove da je osobno poznavao i da ih nakon ubojstva nije vidio. U odnosu na okrivljenika Željku Badžu svjedok je iskazao da je istog poznavao prije rata, da se nisu družili, da je isti iz mjesta Bilišani i da je kao milicajac radio u Dubrovniku.

Željko Badža da mu se nije sviđao kao osoba i da je isti nakon dolaska iz Dubrovnika postao zapovjednik specijalnog voda Obrovačke milicije. Ne sjeća se do kada je Željko Badža bio zapovjednik specijalnog voda, moguće do kraja rata i koliko se sjeća da mu je zamjenik bio Dragoljub Veselinović zvani Leut. Sa Željkom Badžom da je bio samo u službenim odnosima i dok je on bio pripadnik specijalnog voda da su bili pod direktnim zapovjedništvom kapetana Dragana. Nakon njegovog odlaska da mu se nije sviđao sastav jedinice i da o njima nema dobro mišljenje obzirom da se sve poremetilo. Pripadnici specijalnog voda da su dužili automatske puške, kalašnjikov i pištolj te da je on imao zadužen puškomitraljez do kraja rata. Svi pripadnici specijalnog voda da su nosili maskirne uniforme i maskirne kombinezone kao i crvene beretke. Svjedok …. iskazao je da je nakon završene obuke u Valbadonu započeo sa radom u Stanici javne bezbednosti Obrovac na radnom mjestu šefa smjene odnosno stalnog dežurnog policajca.

U inkriminiranom vremenu komandir Stanice javne bezbednosti Obrovac da je bio Bogdan Gagić dok je načelnik bio Đorđe Jelić. Sjeća se da su u Stanici javne bezbednosti Obrovac bili zaposlenici Miloš Olujić iz Bilišana, Todor Komazec iz Žegara, Milan Milić iz Bogatnika, Đuro Jakšić iz Obrovca, Nedeljko Vukšić iz Daruvara, Radovan Đaković iz predjela Drniša, Habijan Orlando iz Zagreba, Željko Švonja iz Gračaca, Momir Alavanja iz Karina, Veselko Gugleta iz Bilišana, Mirko Sekulić iz Bilišana, Slobodan Sekulić iz Bilišana, Miroslav Veselinović iz Golubića i druge osobe kojih se ne može sjetiti. Specijalni vod Stanice javne bezbednosti Obrovac da se formirao krajem 1991. kada su počeli i oružani sukobi sa Hrvatskom vojskom. Pripadnici ovog specijalnog voda da nisu bili policajci Stanice javne bezbednosti Obrovac već da su bili pripadnici teritorijalne obrane mlađe životne dobi kao i mještani Bogatnika, Žegara, Muškovaca i Knina. Posebno je istaknuo da je jedino Željko Badža kao policajac Stanice javne bezbednosti Obrovac prešao u ovaj specijalni vod koji su zvali Interventni vod.

Osim Željka Badže da nema nikakvih saznanja o tome tko su bili pripadnici specijalnog voda obzirom da oni nisu pripadali Stanici javne bezbednosti Obrovac već da su bili pripadnici teritorijalne obrane koja se nalazila u Osnovnoj školi u Žegaru i u Bruškoj. Pripadnici specijalnog voda da su se uglavnom nalazili na terenu i izvršavali najzahtjevnije zadaće tamo gdje je to bilo potrebno. Prvi zapovjednik specijalnog voda teritorijalne obrane da je bio Željko Kalinić koji je ovu dužnost obnašao nekoliko mjeseci i nakon njega da je dužnost zapovjednika obavljao Željko Badža. Svjedok je iskazao da ima saznanja o tome da je Željko Bažda pozvao u specijalni vod Dragoljuba Veselinovića zvanog “Leut” koji je bio redovni milicajac u Stanici javne bezbednosti Obrovac i da je isti postao pripadnik ovog voda krajem 1991. ili početkom 1992. U odnosu na ratni zločin koji je počinjen dana 18. prosinca 1991. u mjestu Zaton Obrovački i zaseok Meki Doci iskazao je da nema nikakvih saznanja. 

Svjedok … iskazao je da je tijekom 1990. završio redovnu policijsku školu u Zagrebu i da je u vremenu od 1. srpnja 1990. do kraja veljače 1991. bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u vlakopratnji. Početkom 1991. zbog tadašnjih političkih prilika sporazumno da je prekinuo radni odnosu Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske i da se odlučio zaposliti u policiji Republike Srbije. U Beogradu da se suočio sa određenim okolnostima i da je zaključio da se nije školovao za takav način rada. Neposredno nakon toga da se vratio u svoju obiteljsku kuću u Golubić i da se u mjesecu travnju ili svibnju 1991. zaposlio u Stanici javne sigurnosti u Obrovcu. Specijalni vod u Stanici javne sigurnosti Obrovac da je formiran tijekom ljeta 1991. i da su pripadnici ovog voda bili mladići koji su pohađali vojnu obuku u Golubić Kninsko. U tom vremenu da je zapovjednik ovog specijalnog voda bio Željko Kalinić i da zna da je zbog nekih incidenata u gradu, posebno pucnjave u caffe barovima, Željko Kalinić poduzimao određene mjere protiv pripadnika specijalnog voda.

Kada su na Velebitu na predjelu Kraljičina vrata bili ubijeni pripadnici vojske JNA da je uslijedila akcija kojom je zapovijedao pukovnik JNA Gojko Ivetić i da je tada osvojena Poljska bolnica sa medicinskom opremom. Prema njegovoj osobnoj procjeni da su u ovoj akciji sudjelovali pripadnici vojske JNA, pripadnici Stanice javne sigurnosti Obrovac kao i pripadnici specijalnog voda teritorijalne obrane. U odnosu na pripadnike specijalnog voda da se sjeća da su u akciji sudjelovali zapovjednik Željko Badža, Petar Veselinović zvani Tifa, Boško Gagić, Mladen Oluić, Dragan Paravinja zvani Pikula, Stevo Veselinović, Granda za kojeg misli da se zvao Sava Pupovac, Ratko Vujsić zvani Crnogorac, dok drugih osoba da se ne sjeća. U odnosu na Dragoljuba Veselinovića zvanog Leut iskazao je da je isti bio pripadnik specijalnog voda Stanice javne sigurnosti Obrovac i da ne zna da li je sudjelovao u navedenoj akciji ali da je siguran da je nakon Željka Badže bio zapovjednik specijalnog voda.

Posebno je istaknuo da je krajem 1991. i početkom 1992. bio na otkomandi u specijalnom vodu Stanice javne sigurnosti Obrovac. U vremenu kada je bio pripadnik specijalnog voda Stanice javne sigurnosti Obrovac da je ovaj vod koristio jedno kombi vozilo koje nije bilo u jednoj boji, krov da je bio tamnije boje dok je ostali dio vozila prema njgovom sjećanju bio žutozeleni i da ga je podsjećao na kamper vozilo. Uz navedeno vozilo da je specijalni vod imao i vozilo Land Rover bijele boje koje su najviše koristili zapovjednik Željko Badža i da dopušta mogućnost da je isto koristio i Željko Kalinić ako je u to vrijeme ovo vozilo bilo u specijalnom vodu. Osim Željka Badže ovo vozilo da su koristili i Ratko Vujsić zvani Crnogorac, Dragoljub Veselinović zvani Leut i Mladen Olujić. U odnosu na zločin koji je počinjen dana 18. prosinca 1991. oko 10,00 sati u zaseoku Zaton Obrovački i Meki Doci svjedok je iskazao da su mu poznata ova mjesta ali da nikada tamo nije bio i da nema nikakvih neposrednih saznanja o počinjenju ovog zločina.

Nekoliko dana nakon ovog zločina da je u prostorijama Stanice javne sigurnosti Obrovac čuo razgovor između policajaca među kojima da se sjeća Momira Alavanje kada je rečeno da je počinjen zločin i da je ubijeno nekoliko civila. Tom prilikom da je rečeno da bi počinitelji ovog zločina mogli biti pripadnici vojne policije-rezervnog sastava JNA kojom je zapovjedao Gojko Ivetić. Svjedok je iskazao da ima saznanja o tome da je u ljetnim mjesecima 1991. zapovjedniku Stanice javne sigurnosti Obrovac Bogdanu Gagiću ubijen otac. U vrijeme kada je dobio poziv za davanje iskaza u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu da je telefonom kontaktirao svog prijatelja Zorana Župana koji prebiva u Obrovcu i da zna da su njegovi roditelji ubijeni u mjestu Bilišane. Posebno je istaknuo da je okrivljenik Željko Badža tijekom 1998. ili 1999. zajedno sa svojom suprugom i dvoje maloljetne djece otputovao u Australiju gdje se i sada nalazi. Okrivljenik Željko Badža da je obolio od karcinoma pluća i da je bio operiran.

Osobno da je radio sa okrivljenikom Željkom Badžom i da iz njegovog ponašanja nije mogao ni naslutiti da bi isti mogao počiniti ovo kazneno djelo odnosno izdati zapovijed za počinjenje istog. Sadržaj iskaza naprijed navedenih svjedoka ocjenjujem vjerodostojnim obzirom da su životni, logični i dosljedni, te su potkrijepljeni materijalnim dokazima koji prileže kaznenom spisu. Od posebne je važnosti činjenica da navedeni iskazi ničim nisu dovedeni u pitanje. Dosljedno naprijed navedenom temeljem pravilne i potpune analize kazivanja naprijed navedenih svjedoka neprijepornim proizlazi da je kritične prigode okrivljenik Željko Badža kao zapovjednik specijalnog voda Stanice javne bezbednosti (SJB) Obrovac i pripadnik srpskih paravojnih postrojbi postupio protivno odredbama članka 3. stavak I.a), članka 13., 27. i 32. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i protivno odredbama članka 75., 86. i 87. Dopunskog protokola

Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol I) na način da je kritične prigode tijekom oružane agresije srpskih paravojnih postrojbi i pripadnika paravojnih postrojbi iz SR Jugoslavije na Republiku Hrvatsku, u tada okupiranom mjestu Zaton Obrovački u blizini stare ceste (tzv. majstorske ceste), koja vodi prema zaseoku Meki Doci i dalje preko planine Velebit prema Svetom Roku, kao zapovjednik specijalnog voda Stanice javne bezbednosti (SJB) Obrovac odobravao i zajedno s pripadnicima tog voda osobno sudjelovao u ubojstvu civila. Činjenica je da se naprijed navedenim odredbama Ženevske konvencije i Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama određuje zaštita osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima i koji su izvan bojnog stroja i u tu svrhu zabranjeno je u svako doba i u svakom mjestu nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja.

Odredbama članka 75. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama (Protokol I) određuju se osnovne garancije osobama koje su u vlasti strane u sukobu i koje ne uživaju povoljniji tretman u skladu sa Konvencijama ili ovim protokolom postupat će se humano u svim prilikama i one će uživati, kao minimum, zaštitu koja je predviđena ovim članom i svaka strana će poštovati ličnost, čast, uvjerenja i vjerske obrede svih takvih osoba. Uz navedeno potrebno je istaknuti da su odredbom članka 87. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol I) određene dužnosti komandanata u pogledu pripadnika oružanih snaga pod njihovom komandom i ostalih osoba pod njihovom kontrolom da spriječe, i tamo gdje je potrebno, suzbiju povrede Konvencija i ovog protokola i da o tome izvijeste nadležne vlasti.

Svaki komandant kome je poznato da će njegovi potčinjeni ili druge osobe pod njegovom kontrolom izvršiti povrede Konvencija ili ovog protokola treba poduzeti mjere koje su potrebne da se spriječi takva povreda, a ako je povreda Konvencija ili ovog protokola izvršena, da pokrenu disciplinski ili kazneni postupak protiv izvršilaca. Kod ovakvog stanja stvari sasvim je izvjesno da rezultati istražnog postupka potvrđuju da je okrivljenik Željko Badža kritične prigode postupao s izravnom namjerom, odnosno bio je svjestan svoga djela i htio je njegovo počinjenje, te su se na taj način u njegovom postupanju obistinili kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu svi bitni elementi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Slijedom navedenog ova optužnica se temelji na dokazima koji prileže uz istu, te je opravdana i na zakonu utemeljena’ - piše u optužnici koju potpisuje zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Splitu Rene Laura.

Istražili smo podatke iz australskog trgovačkog registra i tako smo saznali da je Željko Badža poslovao preko dva ugašena poslovna subjekta. Iz registra je poznato kako je imao sjedište u Liverpoolu što je predgrađe Sydneya. Jednu je tvrtku imao samo na svoje ime od 2009. a ugasio je 2017. godine a drugu je imao zajedno s Aleksandrom Badžom koja se zvala Badza Aleksandar and Badza Zeljko. Taj je subjekt poslovao od 2009. do 2011. godine. Ti podaci demantiraju službene podatke koji su dostavili iz australske Canberre po kojima je Željko Badža došao službeno u Australiju 2014. godine. Očito je došao puno prije dok je biznis imao od 2009. godine ali je možda bio u nekom viznom režimu a ne kao reziident. Spomenuti Aleksandar Badža, koji je izvjesno Željkov sin, potom je doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Adelaideu u Australiji 2022. godine. Željko Badža ima i kćer Jelenu (28) koja je diplomirala na Western Sydney University. Sada je koordinatorica u Aftercare, sustavu njegu potrebitima u australskim domovima.

Jelena je udana za Australca srpskog porijekla Filipa Ivanovića koji studira dizajn na istom sveučilištu koji je pohađala i Jelena. Njezin profil na Facebooku je zaključan ali  njegov nije pa smo stekli uvid u njihov zajednički stil života. Podatak koji je uskraćen službenim hrvatskim vlastima dostupan je preko registra osoba. Tako smo pronašli Badže na dvije lokacije u Liverpoolu kraj Sydneyu. Jedna je: 156 Moore Street, Liverpool, NSW 2170 a druga adresa je 4 Beale Street, Liverpool, NSW 2170. Prva adresa je dvoetažni stan u naselju katnica u nizu u Liverpoolu, predgrađu Sydneya a druga je stan u stambenoj zgradi. Inače, pronašli smo podatak da je Željkova kćer bila na koncertu Bijelog Dugmeta u Sydneyu o čemu je izvijestio list srpske zajednice u Australiji. U svakom slučaju za razliku od ubijenog djeda kapetana Vatrenih Luke Modrića koji nikad nije dočekao da sazna kakvu je slavu i karijeru postigao njegov unuk, osumnjičeni da ga je ubio 1991. godine uspio je podići svoju djecu, gledati kako završavaju fakultet na novom kontinentu, voditi biznis, dočekati da mu se kćer uda…. i to sve zahvaljujući, teško se oteti dojmu, inertnosti hrvatskih vlasti da procesuiranje poduzmu u razumnijem i kraćem roku.