NASTAVLJA se odljev iz državnog proračuna temeljem postupanja donedavnog glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Lazaru Ostojiću, koji je u lipnju 1992. godine uhićen u svom domu u Kaštelima zbog oružane pobune, a potom i deportiran u Srbiju, isplaćeno je 140 tisuća kuna s kamatama za maltretiranja koja je trpio dok je bio lišen slobode. Naplata nije išla lako budući da je MORH potkraj godine ostao bez novca pa je pokrenut ovršni postupak. Isprsilo se na kraju Ministarstvo financija.
Bajićevih 44
Ostojić je došao do odštete temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu, koji mu je dosudio svega 29 tisuća kuna za neprilike iz 1992. godine, a svakako je zanimljivo da se u presudi navodi da je predmet rekonstruiran. Negdje se tijekom brojnih godina (ne)rješavanja pogubio.
U žalbenom postupku, Županijski sud u Zagrebu povisio je odštetu na 140 tisuća kuna, koliko je mahom isplaćeno Bajićevim žrtvama koje su sredinom lipnja ‘92. završile u Lori, premda su kao civili trebali biti odvedeni u civilni zatvor na Bilicama.
Bajić je, tada kao zamjenik vojnog tužitelja, osumnjičio veću grupu osoba srpske nacionalnosti za oružanu pobunu, i to temeljem iskaza Petra Novakovića, građevinskog radnika iz Broćanca, koji je prije par godina pijan ubio. Novaković je kasnije zanijekao iskaz, a naprosto je nevjerojatno da je osoba njegovih kapaciteta do u detalja nabrojila što osumnjičenici imaju kod sebe od naoružanja i sredstava veze. Bilo ih je 44!
Za jedan dan u Lori mu polomili dva rebra
Našao se među njima i Lazo Ostojić, kojeg su zajedno s većinom grupe deportirali preko Nemetina na Veliku Gospu 1992. godine, ali ne prije no što su mu u Lori za samo jedan dan i jednu noć polomili dva rebra i spajali ga na struju. Prije razmjene Ostojić i ostali odvedeni su u Kerestinec, gdje su ih obukli u uniforme JNA.
Svakako je zanimljivo da je niti mjesec dana kasnije Bajić podigao optužnicu! Svi optuženici su u bjekstvu, piše. Kako su u bjekstvu, kada su ih niti 30 dana ranije prognale državne vlasti?! Bajiću to nije bilo poznato? Što je zapravo bila namjera najdugovječnijeg glavnog državnog odvjetnika RH? Da osumnjičenike procesuira ili potjera? Zbog čega postupak? Zbog kazne ili deportacije?
Nakon što je 25 godina radio u Jugovinilu, Ostojić je potjeran iz Hrvatske, ubrzo mu se pridružila supruga. U Kaštela se više nije vratio.
Brigadira HV-a htjeli deportirati u Srbiju?
Zanimljivo je da je među osumnjičenima tada bio i šef kirurgije Vojne bolnice dr. Dušan Parpura.
I njega su odveli na razmjenu, premda mu je dr. Franjo Tuđman dodijelio čin brigadira. Parpura je odbio napustiti Hrvatsku, vratio se u Split, a Bajić ga, interesantno, za razliku od deportiranih, nije optužio. Diskreditacija je, međutim, dovela do toga da su u bolnici zabranili dr. Parpuri rad, i to u trenucima kada su njegovo znanje i iskustvo bili najpotrebniji, kada su u splitsku bolnicu stizali ranjenici sa bojišta. Postavlja se pitanje kome je Parpura smetao i kome je odgovaralo da ga maknu. Bajić bi možda znao odgovore.
I dr. Parpuri je isplaćena naknada, tek nedavno doduše. 100 tisuća kuna ili 1.200 kuna za svaki dan pritvora. Najviše je isplaćeno obiteljima ubijenih Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, gotovo dva milijuna kuna. Dosad je obeštećeno 10-ak nekadašnjih osumnjičenika za pobunu, a nakon dolaska na vlast Račanovog SDP-a, žrtava vojnih policajaca iz Lore. Kvalifikacije je cijelo vrijeme dijelio Bajić, kojeg je upravo optužnica za Loru 2002. godine lansirala na čelnu poziciju DORH-a.
Bajić nije htio odustati, u žalbi napisao da dižu oružanu pobunu i nakon deportacije?!
Zanimljiv je i rasplet slučaja Laze Ostojića i deportiranih u Srbiju.
Svega dva tjedna nakon dizanja optužnice protiv Bajićeve grupe iz Kaštela i okolice, Sabor 25. rujna 1992. godine donosi Zakon o oprostu, a Vojni sud do kraja godine obustavlja postupak.
Bajić, međutim, ne odustaje, unatoč tome što je onaj famozni iskaz Petra Novakovića i dalje jedini “dokaz”, jer u pretragama nije nađeno ništa od nabrojenog. Bajić u žalbi navodi “kako se ovdje ne radi samo o oružanoj pobuni, koju, usput rečeno, okrivljenici čine i nakon donošenja Zakona o oprostu, nego i o krivičnom djelu ugrožavanja teritorijalne ukupnosti, pa nema mjesta primjeni Zakona o oprostu.”
Renesansa Lore: S premijerom Račanom, sve se promijenilo osim Bajića koji postaje šef DORH-a
Žalba mu, međutim, nije uspjela. Postupak je pravomoćno okončan nakon čega na slučaj pada prašina gotovo cijelo desetljeće, sve do promjene političkih prilika u Hrvatskoj. Bajić u posve renesansnom duhu 21. stoljeća nastupa kao civilni tužitelj, ne više vojni, a na meti mu više nisu civili srpske nacionalnosti, već vojni policajci. Sve se obrnulo, cijeli svemir, samo je Bajić postojan i sve više cijenjen. Index je pisao o svim isplatama koje su rezultat njegovog rada. U 12 godina šefovanja Državnim odvjetništvom nitko mu nije postavio pitanje zbog čega se plaćaju ove odštete.
Povezani tekstovi
