Ministarstvo zaštite okoliša kreće u informativnu kampanju lokalnog stanovništva na području Dvora i Petrinje kako bi ih uvjerili da je gradnja centra za zbrinjavanje nuklearnog otpada u bivšoj vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori najbolja opcija, rekao je ministar Tomislav Ćorić nakon što jučer na Bledu Hrvatska i Slovenija nisu postigle dogovor oko zajedničkog skladištenja nuklearnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško u budućem slovenskom skladištu u Vrbini.
Iako Ćorić vojarnu Čerkezovac na Trgovskoj gori i nadalje navodi tek kao potencijalnu lokaciju za budući centar, najavom informativne kampanje ministar je indirektno najavio kako Vlada kreće u projekt gradnje centra u Hrvatskoj.
Na Bledu su se sastali slovenska ministrica za infrastrukturu Alenka Bratušek i hrvatski ministar Tomislav Ćorić, a dogovor nije postignut jer Slovenija ne pristaje da Hrvatska u novom slovenskom skladištu osim otpada iz NE Krško skladišti i ostali institucionalni otpad koji se nalazi na nekoliko lokacija u Hrvatskoj. “Varijanta skladištenja, odnosno odlaganja u kojem se rješava tek dio našeg problema, dakle samo otpad koji nastaje na razini Nuklearne elektrane Krško, za Hrvatsku nije dugoročno rješenje s obzirom na činjenicu da Hrvatska na čitavom nizu lokacija u ovom trenutku ima institucionalni otpad. Mi želimo da rješenje konačnog problema bude adekvatno za sav otpad”, poručio je nakon sastanka Ćorić.
Pobuna građana
Prema njegovim riječima, ovo ipak nije kraj razgovora sa slovenskom stranom te je sljedeću sjednicu na međudržavnoj razini ministar najavio najkasnije do kraja siječnja 2020. On je i jučer poručio da je Trgovska gora za hrvatsku Vladu i nadalje najbolja lokacija: “Vojarna Čerkezovac proglašena je neperspektivnom vojnom imovinom od strane Ministarstva obrane i u tom smislu spremna je za primopredaju te u konačnici za pripremne radove. Hrvatska najkasnije do 2025. godine mora preuzeti otpad koji se u ovom trenutku nalazi na području nuklearne elektrane”.
Gradnji centra već se godinama žestoko protive građani i lokalne vlasti Dvora i Petrinje, čemu su se prije nekoliko mjeseci pridružile i vlasti Bosne i Hercegovine te Republike Srpske. Kako bi spriječila Hrvatsku da na tom mjestu sagradi centar, vlada Republike Srpske nedavno je svoj dio teritorija uz rijeku Unu proglasila parkom prirode kako bi dodatno zaštitila dio sliva te rijeke koji se nalazi u Federaciji BiH i od ranije ima status nacionalnog parka. Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak rekao je da je BiH zbog slučaja spremna ići na međunarodnu arbitražu jer smatraju da bi centar ekološki ugrozio cijelo područje u slivu rijeke Une i na taj način doveo u pitanje opstanak više od 200 tisuća ljudi s obje strane granice.
Komentirajući sva ova protivljenja, ministar Ćorić jučer je rekao da će sva pitanja u narednom razdoblju biti riješena. Potvrdio je da BiH može stopirati projekt ako ne bude zadovoljavao najviše ekološke standarde. “Međutim, on će ih zadovoljavati. Nikakva opcija koja neće biti po najvišim ekološkim standardima iz perspektive Ministarstva i Fonda ne dolazi u obzir”, poručio je Ćorić.
Prema Nacionalnom programu provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva za razdoblje 2025. – 2060. godine koju je 2018. godine usvojila Vlada, u centru bi se zbrinjavao nisko i srednje radioaktivni otpad iz nuklearke Krško, ali i radioaktivne tvari koje se na zagrebačkom Institutu “Ruđer Bošković” skladište već 40 godina. Osim toga, Hrvatska bi na tome mjestu željela zbrinuti i prirodni radioaktivni materijal koji se nalazi na odlagalištu termo elektrane Plomin, u bivšoj tvornici Jugovinil u Kaštelima te u Petrokemiji Kutina. U prva dva slučaja radi se o pepelu i šljaki koji su nastali izgaranjem ugljena s povišenim koncentracijama prirodnih radio nuklidauranija i radija, dok je u Kutini fosfogips koji nastaje preradom fosfatne rude u umjetno gnojivo. Fosfogips također sadrži povišene koncentracije uranija i radija.
Procjena troška
Od početka rada nuklearke do danas skupljeno je 2200 kubičnih metara niskog i srednje radioaktivnog otpada i on je smješten unutar elektrane. Skladište je popunjeno 90 posto kapaciteta i potrebna je hitna gradnja novog skladišta. Do 2023. godine Hrvatska i Slovenija moraju preuzeti po 1100 kubika otpada, a 2043. godine, kada je predviđen završetak rada elektrane, zbrinuti cijelu nuklearku.
U vladinoj Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada navedeni su i preliminarni troškovi gradnje centra sa svim popratnim troškovima te troškovi odlaganja otpada u razdoblju 2025. – 2065. Oni bi ukupno iznosili 225 milijuna eura.
Okvirni troškovnik pokazuje da bi gradnja centra stajala 10,7 milijuna eura, dok bi licenciranje kompleksa stajalo 5,5 milijuna eura. Na program educiranja javnosti i postupke javnih rasprava i sudjelovanja javnosti u procesu odlučivanja moralo bi se potrošiti 11,8 milijuna eura. Preuzimanje i transport od Krškog do Trgovske gore stajao bi 3,1 milijun eura. Trošak odlaganja radioaktivnog otpada u Čerkezovcu u razdoblju od 40 godina stajao bi 128,5 milijuna eura.
Petrinjski gradonačelnik: Nećemo biti smetlište i ne stajemo s borbom
Vijest iz Ljubljane nije dobro primljena na Banovini.
Najglasniji protivnik Čerkezovca kao odlagališta radioaktivnog otpada, petrinjski gradonačelnik i saborski zastupnik Darinko Dumbović (Reformisti) rekao nam je da mu je jako žao zbog toga, ali da to nipošto ne znači kraj njihove borbe.
- To nije naš kraj, već početak kraja politike koja nam želi uvaliti radioaktivni otpad. Ako misle da će to samo tako proći, onda su se prevarili. Mi i dalje svoju budućnost i strategiju razvoj abaziramo na zdravom životu oslanjajući se na prirodne ljepote rijeka i šuma pitomog kestena. Svaka županije je maltene postala nacionalni park ili park prirode, a Sisačko-moslavačka neka bude smetlište. Neće ići – kaže Dumbović, dodajući da je ova odluka ravna onoj da se nuklearni otpad odlaže usred najvećeg dalmatinskog maslinika. (M. Pušić)
Stanovnici se boje ekološke katastrofe
- Na jednom mjestu uskladištiti sav institucionalni otpad. Riječ je o otpadu iz NE Krško, termoelektrane Plomin, bivše tvornice Jugovinil, Petrokemije Kutina i Instituta “Ruđer Bošković”. Slovenija u svom novom skladištu želi samo otpad iz nuklearke Krško.
Koji su rokovi za početak zbrinjavanja otpada iz nuklearke?
- Godine 2025. mora početi skladištenje otpada u novom skladištu jer je ono u nuklearki u Krškom sada 90 posto popunjeno. Osim toga, 2043. godine, kada je predviđen završetak rada elektrane, dvije zemlje moraju zbrinuti cijelu nuklearku.
Zašto su lokalno stanovništvo i vlasti protiv izgradnje centra na Trbovskoj gori?
- Naglašavaju da je polovica površine oko Čerkezovca u zoni vrlo visokog rizika od poplava. Upozoravaju na eroziju i nestabilnost tla, površinske i podzemne tokove te pitku vodu koju koristi oko 10 tisuća ljudi, blizinu grada s 30.000 stanovnika te blizinu parkova prirode i nacionalnih parkova.
Zašto se izgradnji centra protive vlasti i stanovništvo u BiH?
- Lokacija izgradnje je uz samu granicu Hrvatske i BiH te vlasti u BiH smatraju da bi centar ekološki ugrozio cijelo područje u slivu rijeke Une i tako doveo u pitanje opstanak više od 200 tisuća ljudi s obje strane granice. Vlada Republike Srpske čak je nedavno svoj dio teritorija uz rijeku Unu proglasila Parkom prirode kako bi dodatno zaštitila dio sliva te rijeke.
Kolika je cijena izgradnja centra i zbrinjavanja nukleranog otpada na Trbovskoj gori?
- Prema preliminarnim izračunima, cijena izgradnje i odlaganja otpada u razdoblju od 40 godina bila bi oko 225 milijuna eura. Cijena same izgradnje centra oznosila bi 10,7 milijuna eura, dok bi za izradu sve popratne dokumentacije te educiranje i informiranje javnosti trebalo potrošiti 11,8 milijuna eura. Preuzimanje i transport nukleranog otpada od Krškog do Trgovske gore stajali bi 3,1 milijun eura.
Povezani tekstovi
