Igor Mikola nakon gotovo deset godina bijega pred hrvatskim pravosuđem predao se peruanskoj policiji i zatražio: “Izručite me Hrvatskoj”.
Svojedobno je pobjegao kako bi izbjegao odlazak u zatvor na pet godina na temelju pravomoćne presude za pomaganje u ubojstvu nepoznatog muškarca pod nadimkom Saša krajem 1991. kod Pakračke Poljane.
Rođeni Vukovarac tada je bio pripadnik rezervnog sastava MUP-a. Merčepovcima se priključio kao maloljetnik. Munib Suljić i Siniša Rimac u tom su slučaju osuđeni kao izvršitelj i supočinitelj likvidacije, a tereti ih se i za druga odvođenja i likvidacije srpskih civila u Pakračkoj poljani.
Bjegunac Mikola, kojeg je životni put preko Bosne odveo u Južnu Ameriku, očito je procijenio da mu je bolje živjeti u miru hrvatskog zatvora nego strahovati za život na slobodi podno Anda.
A taj je strah itekako opravdan: 6. srpnja navečer ispred McDonald’sa u Mirafloresu, jednoj od četvrti Lime, u sačekuši je izrešetan Goran Stavrić Kljuki, srpski kriminalac i Mikolin kompanjon. Brutalnu je likvidaciju obavila lokalna narkomafija.
Peruanski istražitelji Stavrićevo ubojstvo povezuju s višegodišnjom trgovinom kokainom.
Mikoli su za petama bili opasni ubojice i nakon nekoliko dana skrivanja i bijega predao se mjesnoj policiji u peruanskom Lurinu. Prebačen je u Limu i čeka odluku o izručenju. Za sada nije poznato čime su se dvojica Balkanaca zamjerila narkobosovima do te mjere da su ih odlučili smaknuti.
Na koji se način Mikola našao u društvu Stavrića, može se samo nagađati, no priče o partnerstvu kriminalaca koji su tijekom rata bili na različitim stranama ovom epizodom dobivaju novu potvrdu. Jer, Mikola se po svemu sudeći u Peruu družio s bivšim suradnicima najpoznatijeg srpskog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana.
Naime, 41-godišnjeg Gorana Stavrića Kljukija povezivalo se sa Zemunskim klanom, najpoznatijom grupacijom srpskih kriminalaca čiji je osnivač zapravo bio Arkan. Osim toga, Stavrić je 1995. osuđen u Srbiji kao supočinitelj niza krvavih likvidacija u Mađarskoj i Vojvodini. Te je masakre tijekom 1993. i 1994. počinio takozvani Magdin eskadron smrti.
Riječ je o seriji najstrašnijih mafijaških zločina počinjenih na ovim područjima. Radilo se o serijama likvidacija na području Vojvodine i Mađarske u kojima je likvidiran niz srbijanskih biznismena, ali i cijele njihove obitelji uključujući djecu. Ubijeno je ukupno 14 ljudi.
Za seriju zločina srbijanska policija je osumnjičila Marinka Magdu, bivšeg legionara i pripadnika Arkanovih paravojnih postrojbi. Uz Magdu je osuđeno još deset osoba, među kojima je bio i tada 21-godišnji Stavrić. Magda je u odsutnosti osuđen na smrt strijeljanjem, ali pobjegao je u Mađarsku, gdje je osuđen na doživotni zatvor. Stavrić je nakon odsluženih 10 godina zatvora pušten 2003.
Imali lažne hrvatske putovnice?
Ubijeni Stavrić imao je lažni peruanski pasoš na ime Nikola Bonavia. No, budući da su ljudi s kojima je surađivao imali pristup lažnim hrvatskim putovnicama iz tzv. tuzlanskog kontingenta, vrlo je vjerojatno da su Stavrić i Mikola mogli imati i lažne hrvatske putovnice.
Takve su imali i Nešić i Luka Bojović, jedan od šefova Zemunskog klana, koji je prije dvije godine uhićen u Valenciji i kojeg je Stavrić posjećivao, te još neki poput Siniše Petrića Zenice, još jednog pripadnika Magdina eskadrona smrti.
Povezani tekstovi
