Mikola prekršio vlastito obećanje jer strahuje za svoju sigurnost
Nekadašnji pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a Igor Mikola koji je u srijedu doveden na zagrebački Županijski sud kako bi na vlastiti zahtjev dopunio svoje svjedočenje na suđenju Tomislavu Merčepu za ratni zločin nad srpskim civilima 1991., tvrdeći da ima konkretna saznanja o ubojstvima, nije želio govoriti o tom slučaju zbog vlastite sigurnosti.
Svjedok je rekao je da je spreman iskazivati o svemu ako ga prebace u neku drugu kaznionicu ili zatvor, a trenutno se nalazi na liječenju u zagrebačkoj bolnici za osobe lišene slobode.
Mikola je u pismu koje je iz zatvora poslao na adrese suda, policije i tužiteljstva tvrdio da ima konkretna saznanja o više slučajeva ubojstava civila, navodeći da je Merčep potpuno nevin i da bi ga trebalo osloboditi. “Sada pod novim okolnostima, pobjedom moje političke opcije… ja moram iznijeti istinu”, napisao je Mikola u pismu pravosuđu i policiji.
U pismu je također naveo da prilikom prvog svjedočenja nije lagao, ali o nekim stvarima nije govorio zbog straha za svoju obitelj i život. Pisao je da se njegova sazanja o zločinima odnose na ubojstva 19 civila u selu Bujavica za koje, kaže, zna tko ih je naručio i izvršio.
“Bio sam upozoravan od ‘dobronamjernih’ ljudi. Iz bivše vlasti davali su mi savjete da ne spominjem razne ‘Manoliće’, ‘Perkoviće’ i ostale svete krave”, tvrdi u pismu Mikola.
Na prvom svjedočenju Mikola je rekao da Merčep kao savjetnik u MUP-u nije zapovijedao u Pakračkoj Poljani te da tamo nije vidio logore ni uhićene civile. Za Merčepa je rekao da je u postrojbi bio “moral, a njemu osobno i autoritet”. Kada je tada ulazio u sudnicu Merčepu je rekao: “E moj Tomislave, jesmo li se mi za ovo borili”. Kazao je i da štrajka glađu te da su mu u ćeliju podmetnuli nož.
Mikola je bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa od 2005. kada je osuđen na pet godina zatvora zbog umiješanosti u ubojstvo u Pakračkoj Poljani 1991. No, 2014. u Peruu se predao tamošnjoj policiji i zatražio izručenje Hrvatskoj radi izdražavanja zatvorske kazne.
On je jedan od četvorice pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a koji su u istrazi priznali da su 7. prosinca 1991. u Zagrebu ubili Mihajla i Mariju Zec te njihovu 12-godišnju kćer Aleksandru pri čemu su policajcima na Sljemenu pokazali njihov grob, ali je slučaj pao jer su priznanja potpisali bez odvjetnika.
Mikola je na prvom svjedočenju u postupku protiv Merčepa, na upit znače li mu što imena Aleksandre i Mihajla Zeca, koji su ubijeni u Zagrebu 1991. rekao da ga to progoni cijeli život i da je zbog toga odgovarao, ali da on s tim nema veze. Na pitanje “tko ima veze”, Mikola je rekao: “Nije vrijeme ni mjesto, dođite u Lepoglavu pa ćemo razgovarati”.
Nakon tri i pol godine suđenja lani u srpnju izmijenjena je optužnica protiv Merčepa kojeg se tereti da je bio zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a koja je, prema tvrdnjama tužiteljstva, nezakonito uhićivala, mučila i ubijala civile sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja.
Ratnog zapovjednika i pomoćnika ministra unutarnjih poslova, koji odbacuje sve optužbe, od tada se, umjesto da je zapovjedao zločine, tereti da pripadnike postrojbe nad kojom je imao faktičku ovlast nije spriječio u zločinima. Merčep je, prema tvrdnjama tužiteljstva pristao da njemu podređeni nastave s takvim radnjama svjestan da među njima ima i pojedinaca koji su od ranije dolazili u sukob sa zakonom.
Povezani tekstovi
