Kao pripadnici paravojnih postrojbi iz sela Općine Promina su projerali većinu građana hrvatske nacionalnosti, a njihove kuće, imovinu i katoličke vjerske objekte spalili, oštetili, minirali i uništili
Odbjegli Nenad Pokrajac (55), državljanin Srbije rodom iz Šibenika, koji se u bijegu nalazi od Vojno-redarstvene akcije Oluja te su za njim na snazi već neko vrijeme međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog, završio je u optužnici splitskih tužitelja.
I to zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, točnije zbog strahota iz okupiranog sela Suknovci u prvoj polovini 1992. godine, iz kojeg su, kao i iz ostalih sela u Općini Promina, kao pripadnici paravojnih postrojbi tzv. RSK, protjerali većinu građana hrvatske nacionalnosti, a njihove kuće i drugu imovinu te katoličke vjerske objekte spalili, oštetili, minirali i uništili.
Očima djeteta ratne užase promatrala je i tada 16-godišnja srednjoškolka koja je, prema vlastitim tvrdnjama, postala Pokrajčeva žrtva. Ali i još šestorice njegovih kolega vojnika. Tih stravičnih događaja u tužiteljstvu prisjetila se danas 50-godišnja žrtva, tada maloljetnica koja je u svojoj kući tijekom ratnog vihora, a nakon smrti oca, ostala živjeti s majkom i dvojicom braće.
- Kad su JNA i srpske paravojne postrojbe okupirale sela u Općini Promina, većina građana hrvatske nacionalnosti je prognana. Moja majka, braća i ja nismo išli nigdje. A čim su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ušli u selo, počeli su pljačkati i paliti kuće te maltretirati preostalo malobrojno hrvatsko stanovništvo. Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi su uhitili jednog od moje braće i zatvorili ga u kninskom zatvoru tako da smo majka, drugi brat i ja u kući ostali sami. Tog jednog dana kasno navečer u kuću su nam ušli odjeveni i naoružani pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Bilo ih je sedam. Neki su pričali ekavicom pa sam zaključila da su iz Srbije, a neki ijekavicom pa su to vjerojatno bili domaći Srbi iz prominskih sela. Među njima bio je i Nenad Pokrajac. Po ulasku u kuću odmah su izbacili majku i brata van. Ostala sam sama s njih sedmoricom. Silovali su me, jedan po jedan. Među njima i Nenad – ispričala je istražiteljima vrlo potresne i uznemirujuće scene svog tinejdžerskog života 50-godišnjakinja.
Užasi po žrtvu, prema optužbi, tada nisu stali. Po odlasku iz Suknovaca u Lukar u ožujku 1993., gdje su se uselili u kuću jednog Hrvata koji je svoj dom napustio, obratili su se za pomoć pripadnicima UNPROFOR-a.
- Očekivali smo da će nas oni zaštititi. Ali unatoč tome, pripadnik srpskih paravojnih postrojbi Željko C. iz Razvođa me silovao 15-ak puta. Jednom je srpska vojska uhitila veći broj Hrvata i sve ih zatvorila u tvornicu Sintal u Oklaju tako da smo majka, brat i ja bili zatvoreni s ostalima. U toj tvornici su potom srpski vojnici prvo silovali moju majku, a onda i mene. Među njima je bio i taj Željko – otkrila je dalje žrtva kojoj je majka umrla 2008. godine.
Drugi brat silovane žene se prisjetio da je do 14. siječnja 1992. bio kod kuće s obitelji kada je zarobljen i odveden u kninski zatvor. Tamo je prepoznao pripadnike paravojnih srpskih postrojbi, među kojima i Nenad Pokrajac, a nakon što je razmijenjen u lipnju te iste godine, vratio se kući obitelji i doznao da mu je sestra silovana dva puta, ali i majka. Nakon toga se priključio Hrvatskoj vojsci…
Jedan od svjedoka iz susjednog sela se prisjetio kako je Pokrajac za vrijeme okupacije viđao često naoružanog puškom i u odori srpske vojske. I njemu se majka žrtve pojadala u nekoliko navrata da joj je dijete silovano.
Povezani tekstovi
