Nisam striptizeta, bilo je jedino što je uplašena Tünde Benković te svibanjske večeri 1992. uspjela izustiti kada joj je Pero Vincetić, u društvu jednog vojnog policajca HVO-a, rekao da se skine. Vincetić, koga su u Orašju, u bosanskoj Posavini, zvali Pero Konj, par minuta prije prijeteći je na stol stavio pištolj i veliki nož.
Kad se 30-godišnja Tünde odbila svući, Vincetić ju je snažno povukao za kosu svezanu u rep i drugom vojnom policajcu, koji se zvao Mato, naredio da joj svuče odjeću. Iako se branila i opirala, dvojica snažnih muškaraca lako su je svladala i skinula joj traperice i donje rublje.
- Pero Konj tada je naredio Mati da me uhvati za kosu, što je ovaj učinio i povukao me prema podu. Pala sam ničice, a onda mi je Vincetić prišao s leđa i silovao me. Potom su zamijenili uloge i dok me je silovao drugi vojni policajac Mato, Pero Konj držao me za kosu. Bila sam izgubljena, bilo je strašno, bojala sam se da će me nakon toga ubiti – priča diplomirana pedagoginja Tünde Fetzer, udana Benković. No, užas što ga je te večeri proživljavala Tünde – Mađarica koja se nekoliko godina prije udala za Hrvata Marka Benkovića i došla živjeti u Orašje, gdje su se bavili ugostiteljstvom i dobro živjeli – bio je tek dio strahota koje je proživjela te noći.
- Nakon što su me obojica silovala, Pero Konj naredio je da se operem i gurnuo me u hodnik u kojem je bio lavor s vodom. Potom me ugurao u spavaću sobu, srušio na ležaj i ponovno silovao.
Dodatna optužnica
Čupao me za kosu, iživljavao se i tražio da govorim kako me to uzbuđuje. Bilo je strašno, užasno, trajalo je cijelu vječnost – kaže Tünde. Tu dramatičnu ispovijest ispričala je u Siklosu, gradiću u južnoj Mađarskoj, gdje živi s mužem. Oboje su se javili Jutarnjem listu nakon što su saznali da je Tužiteljstvo BiH potkraj veljače podiglo dodatnu optužnicu protiv Pere Vincetića, bivšeg zapovjednika 5. bojne Vojne policije Posavina-Orašje, u sastavu 106. brigade HVO-a. Ta dodatna optužnica (prva je zbog ratnih zločina protiv Vincetića podignuta potkraj 2010.) tereti ga da je sudjelovao u višekratnom silovanju, te da je omogućio svom podređenom da učini isto. Vincetića se tereti i da je u svibnju 1992. s pripadnicima HVO-a sudjelovao u nezakonitom lišavanju slobode, zatvaranju, te fizičkom zlostavljanju jednog civila u kući u Donjoj Mahali, gdje je bilo zapovjedništvo vojne policije. Zatočeni i zlostavljani civil i silovana žena, čija imena ne spominje Tužiteljstvo BiH – supružnici su Benković.
- Znam da će malo tko pristati govoriti o poniženjima kakvima smo bili izloženi, ali želimo da javnost sazna što nam je učinio čovjek koji slobodno šeće Hrvatskom. Peri Konju nije bilo važno što sam Hrvat, a Tunde Mađarica i što nismo imali nikakve veze sa Srbima koji su ratovali. Bili smo imućni, imali smo ušteđenog novca i kilogram zlata. Vincetiću je samo to bilo pred očima. Htio nas je opljačkati, mene likvidirati, a Tunde je, nakon silovanja, dok sam, po njegovu naređenju bio zatvoren, odveo do Donjeg Miholjca i protjerao u Mađarsku. Prije toga uzeo joj je 11 tisuća maraka, koliko je imala kod sebe – kaže Marko Benković, Hrvat rođen u Orašju, kojega je Pero Konj proglasio suradnikom Srba, tvrdeći da im javlja što se događa u Orašju. Kao dokaz poslužilo mu je pojačalo iz njihova restorana, za koje je rekao da je radiostanica. Par sati prije nego što su silovali Tünde, Pero Konj s trojicom vojnih policajaca, Bandžom, Iljom i Damom, upao je u kuću njegova prijatelja u Donjoj Mahali, gdje su se sklonili Tunde i Marko. Uzeli su mu pušku koju je imao kao pripadnik HVO-a. Tukli su ga i tražili da prizna gdje su novac i zlato. Više puta od snažnih je udaraca gubio svijest.
Povezani tekstovi
