D.I.C. Veritas

Politika, 20.02.2019, Hrvatska od Srbije traži 1.396 osoba zbog ratnih zločina

Spisak koje je srpsko tužilaštvo dostavilo Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske daleko je kraći – broji svega 51 ime. – Postoje i spiskovi tajnih službi

Na spisku hrvatskih pravosudnih organa dostavljenom Srbiji nalazi se 1.396 imena osoba koje su optužene ili osuđene za ratne zločine, saznaje „Politika”. Ovaj spisak predat je Tužilaštvu za ratne zločine u aprilu prošle godine i poslednji je ovakve vrste koji je dostavljen domaćim pravosudnim organima. U spiskovima se, kako saznajemo, ne navodi nacionalnost optuženih, odnosno osuđenih, ali je nesumnjivo da među njima ima i Hrvata, poput Mirka Norca i Branimira Glavaša. Koliko je tačno Srba, a koliko Hrvata na spisku, međutim, ne može precizno da se kaže jer su neka imena i prezimena identična kod oba naroda.

Za razliku od spiska hrvatskih pravosudnih organa, spisak koje je Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije dostavilo Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske daleko je kraći – broji svega 51 ime. Prema saznanjima „Politike”, na ovom spisku je čak 50 optuženih, odnosno osuđenih, hrvatske nacionalnosti.

Tajni spiskovi

Tužilaštvo za ratne zločine, kako je rečeno za naš list u ovoj instituciji, sa kolegama iz Hrvatske sarađuje u skladu sa međunarodnim ugovorima, sporazumom i u skladu sa zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći. Najčešći vidovi saradnje su, kažu u tužilaštvu, osnovni oblici međunarodne pravne pomoći, kao što je saslušanje okrivljenih i ispitivanje svedoka takozvanim zamolnim putem. Na pitanje da li tužilaštvo ima saznanja o postojanju „tajnih spiskova” o kojima se polemiše u javnosti, odgovaraju da tužilaštvo ne poseduje takve spiskove, niti ima informaciju da oni postoje.

Da pomenute spiskove u potpunosti treba ažurirati „kako bi se otklonile neusklađenosti” na sastanku prošle sedmice saglasili su se ministri pravde Srbije i Hrvatske, Nela Kuburović i Dražen Bošnjaković. Dvoje ministara razgovaralo je o radu mešovite komisije koja ima za zadatak da izradi sporazum o procesuiranju učinilaca ratnih zločina. Kuburović i Bošnjaković, saglasili su se da je „ostvaren konkretan napredak” i najavili novi sastanak pomenute komisije „kako bi se intenzivirale aktivnosti na konačnom definisanju svih preostalih aspekata podloga budućeg sporazuma”.

Kakve „neusklađenosti” postoje između srpskih i hrvatskih spiskova nije poznato, kao što se ne zna ni šta će i na koji način regulisati sporazum o procesuiranju učinilaca ratnih zločinima koji su najavili ministri pravde Srbije i Hrvatske.

Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas” kaže za „Politiku” da su od 1.396 imena sa spiska optuženih i osuđenih za ratne zločine koji je dostavljen iz Hrvatske, njih 99 odsto, Srbi iz Hrvatske. Naglašava da je nadležnima u susednoj zemlji najviše stalo do sporazuma o procesuiranju učinilaca ratnih zločina jer, kako navodi, nadležni očekuju da u njemu bude precizirano da Srbija ne može da koristi regionalnu nadležnost za suđenje u ratnim zločinima, koja sada postoji u zakonima koji regulišu ovu oblast.

– To je ono što Hrvate boli i zbog čega su pravili mnogo problema Srbiji na dosadašnjem putu ka Evropskoj uniji. Jedan od prioriteta im je da se izbore da naša zemlja ne sme da sudi hrvatskim državljanima. Činjenica da Srbija može da procesuira „branitelje” u Hrvatskoj se ocenjuje kao vrlo drzak stav naše zemlje. Sve to počelo je kada je ratni veteran Veljko Marić uhapšen i kada je ovde osuđen na 12 godina. On je jedini Hrvat kome se u Srbiji sudilo za ratni zločin. Marić je, mimo domaćih i međunarodnih zakona, prebačen da izdržava kaznu u zatvoru u Zagrebu. S obzirom na to da se protiv njega vodila istraga i za druge zločine, osim onog za koji je pravosnažno osuđen, nije smeo da bude izručen. Međutim, politika je tu odigrala svoju ulogu – kaže Štrbac.

Na pitanja ima li saznanja o postojanju tajnih spiskova hrvatskih pravosudnih organa, predsednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas” odgovara da tajnih sudskih postupaka nema, ali da ono što može da bude tajno jesu spiskovi tajnih službi.

– Iz tih spiskova se izvlače prijave i dostavljaju tužilaštvima. Oni su neiscrpan bazen odakle se regrutuju ratni zločinci. Primera radi, nadležni hrvatski organi su podneli više od 5.000 krivičnih prijava za ratne zločine. Hrvati su, podsetimo 1996. amnestirali više od 21.000 Srba za oružanu pobunu. Iz hrvatskog državnog tužilaštva je često tumačeno da ako je postupak protiv njih obustavljen po zakonu o oprostu, kako oni to nazivaju, i da nije bilo pravosnažne presude, postoji mogućnost da se naknadno procesuiraju za ratni zločin. Znači, između oružane pobune i ratnog zločina u Hrvatskoj nema velike razlike. Od 21.500 osoba, nažalost, mnogo je onih koji mogu da budu procesuirani za ratne zločine – zaključuje Štrbac.

 

Miroslava Derikonjić

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.