D.I.C. Veritas

Politika, 22.04.2016., Zašto su hrvatske optužnice važnije od srpskih

Beograd upućuje diplomatske note Zagrebu zbog ustaštva i optužbi da se ponaša kao policajac na Balkanu, a sve više srpskih generala završava u hrvatskim zatvorima

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije uručilo je juče protestnu notu ambasadoru Hrvatske u Beogradu Gordanu Markotiću zbog izjave šefa hrvatske diplomatije Mira Kovača kojima on, kako se kaže, vređa i omalovažava Srbiju. MSP, naime, smatra neadekvatnim da se u javnim izjavama hrvatskih zvaničnika primena zakona Srbije opisuje kao „povjesna perverzija”, a Srbiji implicira da je „država iz koje su potekli planovi za ratove 1990”.

U intervjuu zagrebačkom „Jutarnjem listu”, hrvatski šef diplomatije je, govoreći o srpskom zakonu koji omogućava procesuiranje optuženih za ratne zločine bez obzira na njihovo državljanstvo, naveo da je „vrlo jasno da država iz koje su potekli planovi za ratove devedesetih ne može biti sudija i policajac za ratne zločine za sve zemlje bivše Jugoslavije”. To je, kako je ocenio, „apsurdno, povjesna perverzija i onemogućava dobrosusjedsku suradnju”.

Ministarstvo je takođe izrazilo posebnu zabrinutost zbog učešća pevača Marka Perković Tompsona na verskoj tribini za mlade u katoličkoj školi u Šibeniku i predavanja koje je održao učenicima u kojima se veličaju ustaštvo i upućuju pretnje Srbima.

Poruka iz Beograda samo je poslednji u nizu upozorenja o jačanju ustaštva u Hrvatskoj (nedavno su to konstatovali i u tamošnjoj jevrejskoj zajednici odbivši učešće na obeležavanju godišnjice logora Jasenovac), ali tamošnji sudovi još ne pokazuju bilo kakvo interesovanje da nekoga procesuiraju. Mnogo su, pak, revnosniji u postupcima prema onima koje potražuju za navodne ratne zločine tokom ratova devedesetih godina.

Juče je stigla vest da je Hrvatskoj izručen još jedan oficir JNA koga Zagreb okrivljuje za ratni zločin. General u penziji Pavle Pantić, zamenik komandanta kasarne Lora (u to vreme je imao čin kapetana) koga je Crna Gora juče izručila Hrvatskoj tereti se za granatiranje Splita, smrt četvoro civila kao i ranjavanje nekoliko desetina ljudi. Pantić je uhapšen krajem prošle godine na graničnom prelazu u Crnoj Gori po poternici koju je splitski sud raspisao još 1993. godine.

General Pantić je, kako je saopštio Dokumentacioni centar „Veritas”, šesti uhapšeni Srbin na području Crne Gore po poternicama koje je raspisala Hrvatska. U ovom centru podsećaju da je 8. marta Podgorica Hrvatskoj izručila i generala Borislava Đukića. Direktor Centra Savo Štrbac kaže da je na osnovu međunarodnih poternica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom sveta do sada uhapšeno 155 Srba, od kojih su 53 deportovana u Hrvatsku.

„Na spisku onih koji su pod istragom, optužbom ili su osuđeni, čiji je presek poslednji put napravljen 31. marta 2013, nalazi se 1.577 osoba. Protiv dvadesetorice je postupak obustavljen ili je optužba odbijena, uglavnom nakon prekvalifikacije dela ratnog zločina u oružanu pobunu, što ima za posledicu gubitak obeštećenja za vreme provedeno u pritvoru. Ovoliki broj obustava postupaka protiv osoba sa Interpolovih poternica ukazuje i na zloupotrebu Interpola od Hrvatske”, navodi Štrbac.

U javnosti, međutim, nije bilo ni reči o izručenju Hrvatskoj iz Irske Srbina Đorđa Stojakovića koji je optužen da je u Erdutu počinio ratni zločin nad zarobljenicima. Istovremeno, Srbiji nije izručen nijedan osumnjičeni za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom. Po poternici srpskih organa hapšeni su samo oni osumnjičeni koji su se zatekli na teritoriji Srbije.

Milan Škulić: Hrvatske optužnice su prepune političkih i kvazipravnih formulacija. Uvek se spominje agresija na Hrvatsku, a hrvatski tužioci ‘zaboravljaju’ da se Hrvatska protivustavno otcepila.

Čak i oni koji su u Srbiji bivali uhapšeni i procesuirani pod optužbom da su počinili ratni zločin vrlo često su izručivani Hrvatskoj i BiH na odsluženje kazne. Tako je Beograd prošle godine prepustio pravosudnim organima Hrvatske Veljka Marića koji je ovde izdržavao dvanaestogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva Petra Slijepčevića iz sela Rastovec oktobra 1991. godine. Odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu odbilo je molbu hrvatskog Ministarstva pravosuđa za premeštaj Marića u Hrvatsku radi daljeg izdržavanja kazne, ali je Apelacioni sud preinačio to rešenje i pustio Marića u Hrvatsku. Iz Zagreba je, međutim, pre četiri dana stigla vest da je Marić iz zdravstvenih razloga iz zatvora u Glini pušten na sloboduna tri meseca.

Apelacioni sud u Beogradu je i 4. marta ove godine pravosnažno oslobodio optužbi za ratni zločin Iliju Jurišića jer, kako je rečeno u odluci, „nije bilo dokaza da je naredio napad na kolonu vojnika JNA u Tuzli 1992. godine”. Tada su, podsetimo, poginula 92, a ranjena 33 vojnika. Jurišić je presudom Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 2009. godine bio osuđen na 12 godina zatvora. Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu Jurišiću i naložio ponovno suđenje, a on je pušten da se vrati u BiH sa obavezom da se odaziva na suđenja. Zanimljivo je da je Jurišić pušten dan uoči posete Hilari Klinton Beogradu 11. novembra 2010, posle čega su mnogi optuživali tadašnju vlast sa Demokratskom strankom na čelu da je podlegla pritisku Vašingtona. Presuda Jurišiću je bila potvrđena i na ponovnom suđenju 2013. godine. Početkom marta, međutim, Apelacioni sud ga je oslobodio krivice jer je „prvostepeni sud presudu doneo na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja”.

Praksa pokazuje i da su hrvatske poternice imale mnogo veću težinu nego srpske. Tako je sud u Londonu koji je 2010. godine uhapsio bivšeg člana predsedništva BiH Ejupa Ganića, koga je Srbija teretila za komandnu odgovornost u slučaju Dobrovoljačka ulica, odbio da ga izruči Beogradu.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Škulić kaže da su hrvatske optužnice prepune političkih i kvazipravnih formulacija.

„Uvek se spominje agresija na Hrvatsku, a hrvatski tužioci ‘zaboravljaju’ da se Hrvatska protivustavno otcepila. Tadašnja jedina legalna oružana formacija JNA u hrvatskim optužnicama se označava kao ‘tzv. JNA’, a Teritorijalna odbrana kao ‘srpske paravojne postrojbe’. Pojedini posebno ‘nadahnuti’ hrvatski tužioci i dalje pišu o ‘srpsko-četničkim postrojbama’, ‘velikosrpskoj agresiji’. I sve to najčešće rutinski prihvataju i naši pravosudni organi, te za potrebe takvih krivičnih postupaka u Hrvatskoj kao okrivljene saslušavaju srpske oficire, koji ne samo da moraju da se brane od najčešće besmislenih optužbi, nekada i za radnje koje u Srbiji nisu krivično delo, već nemaju priliku ni da ostvare uvid u dokaze koji se navode u hrvatskim optužnicama”, kaže Škulić i ocenjuje da naši pravosudni organi nisu dovoljno pažljivi u oceni kada treba da odbiju pravnu pomoć koju im Zagreb traži na osnovu Ugovora između SRJ i Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, koji je Srbija „nasledila”.

Profesor Škulić navodi i da Hrvati žive u nadi da će jednog dana, kada Srbija bude u EU, Beograd morati da postupa po evropskom nalogu za hapšenje. Srbija će onda, kaže naš sagovornik, morati da izruči sve one koji se nalaze na hrvatskim poternicama.

Jelena Cerovina

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.