Muzej žrtava genocida pokrenuo je inicijativu da se u sklopu predstojećeg popisa stanovništva prikupe i podaci o poginulim, ranjenim i nestalim građanima Srbije u oružanim sukobima na tlu bivše Jugoslavije
Kako bi se utvrdio barem približan broj građana Srbije stradalih u ratovima devedesetih, beogradski Muzej žrtava genocida pokrenuo je inicijativu da se u sklopu predstojećeg popisa stanovništva u aprilu 2021. popišu i ratne žrtve. U dopisu koji je nedavno upućen Vladi Srbije, ova institucija je podnela i predlog formulara uz pomoć kojeg bi popisivači dolazili do podataka, kao i specifikaciju troškova za sprovođenje ovog poduhvata. Oni bi, kako se navodi, iznosili najviše „2,7 miliona dinara, odnosno 0,08 odsto” u odnosu na ukupne izdatke predviđene za popis stanovništva.
Popisom žrtava od 1990. do 2000. godine bili bi obuhvaćeni svi oružani sukobi na području bivše Jugoslavije zaključno s NATO agresijom, kao i svi stradali, ali i ranjeni i nestali građani Srbije, bilo da su civili, bilo vojnici, policajci, pripadnici paravojnih formacija… Informacije o njima davali bi popisivačima njihovi srodnici.
U predlogu se navodi da nijedna republička institucija ne raspolaže preciznim podacima o žrtvama ratova devedesetih. Kako za naš list kaže dr Veljko Đurić Mišina, direktor muzeja, njihovo popisivanje na predloženi način bi stoga moglo da rezultira dobrom osnovom za buduća istraživanja.
„Na kraju bi se došlo do najpribližnijih podataka o rođacima državljana Srbije stradalim u ratovima. Svesni smo da se izvestan broj žitelja Srbije u proteklim decenijama odselio, pa je gotovo nemoguće utvrditi tačan broj. Ali, primer koji upozorava na naš odnos prema prošlosti jeste to što se danas, dvadeset godina posle NATO agresije, ističe da je u tom sukobu stradalo između 1.008 i 3.500 ljudi”, napominje on, sugerišući da bi se popisivanjem smanjile tako široke procene.
Muzej žrtava genocida, kako se navodi u predlogu, nema finansijske i kadrovske uslove za samostalna terenska istraživanja, a naš sagovornik navodi da ta institucija od nacionalnog značaja treba da inicira ovakve projekte. Zato su i pre desetak godina, uoči popisa iz 2011, podneli istu inicijativu.
„Još nismo dobili nikakav odgovor. Bojimo se da se ne ponovi 2011, kada je prećutan sličan predlog”, navodi dr Veljko Đurić Mišina.
Ipak, ovakvo popisivanje žrtava bitno odstupa od statističkog istraživanja, kaže za „Politiku” Snežana Lakčević, pomoćnik direktora Sektora društvenih statistika u Republičkom zavodu za statistiku Srbije. Ona dodaje da su instrumenti za predstojeći popis stanovništva već pripremljeni.
„Popis stanovništva, domaćinstava i stanova je izuzetno složena i, u metodološko-organizacionom smislu, najzahtevnija statistička akcija za koju pripreme traju nekoliko godina. Iako će naredni popis stanovništva u našoj zemlji biti sproveden 2021. godine, metodološka uputstva, upitnici, detaljan budžet, procena potrebnog broja popisivača, aplikacije, nacrt Zakona o popisu stanovništva i drugi instrumenti su već pripremljeni. Upravo je u toku Probni popis stanovništva, čija je osnovna svrha testiranje pripremljenih instrumenata kako bi eventualni nedostaci bili blagovremeno otklonjeni”, kaže Snežana Lakčević.
Ona podseća da je, po zakonu, osnovni zadatak statistike da obezbedi podatke i informacije o masovnim pojavama, pa se tako i podaci s popisa stanovništva koriste isključivo u statističke svrhe, a objavljuju se zbirno, uz zaštitu individualnih podataka o pojedinačnim građanima. S druge strane, dodaje, predložena inicijativa o popisu žrtava odstupa od takvog pristupa, jer je „jasno da podrazumeva prikupljanje i evidentiranje individualnih podataka, a zatim i formiranje baze individualnih podataka s imenima i prezimenima, datumom rođenja i drugim ličnim podacima stradalih, koja bi verovatno trebalo da bude i javno dostupna”.
Nepoznanica Drugog svetskog rata
Kad je reč o žrtvama Drugog svetskog rata, prema rečima dr Veljka Đurića Mišine, Muzej žrtava genocida godinama radi na reviziji popisa sprovedenog 1964. i 1965. u bivšoj Jugoslaviji.
„U pregovorima Jugoslavije i Nemačke o ratnoj šteti, druga strana je tražila egzaktne podatke, pa je organizovan taj popis. Budući da nije dao unapred određene rezultate, na popisni materijal je stavljena zabrana korišćenja. Smatramo da je taj popis dobra osnova za veliki naučno-istraživački projekat koji bi mogao da dovede do realnih procena”, kaže on.
Od nekadašnjih jugoslovenskih republika, dodaje naš sagovornik, jedino je Slovenija sprovela kompletnu reviziju dosadašnjih podataka i procena ratnih žrtava na svojoj teritoriji iz Drugog svetskog rata je obznanila broj od oko 97.500 žrtava različitih uzrasta, nacionalne, verske, političke i vojne pripadnosti.
Povezani tekstovi
