Savo Štrbac očito nije zadovoljan “raspodjelom uloga” u filmu “Broj 55″ koji progovara o zločinu u Kusonjama. Da se njega pita, ubojice bi bili heroji i glavni junaci…
Savo Štrbac, ravnatelj Dokumentacijsko-informacijskog centra “Veritas” kazao je da “Hrvati na različite načine, pa i posredstvom svoje kinematografije, nastavljaju pružati lažnu sliku o ratu u Hrvatskoj”. On je napomenuo da u “novom filmu hrvatskog režisera Kristijana Milića “Broj 55″, koji je navodno snimljen po istinitom događaju, ustvari “istina ima drugačije lice” i da su pravi branitelji bili Srbi, a ne Hrvati, kako je to u fimu prikazano”.
Naglasio je, također, da mu je Rade Komlenc, vlasnik kuće broj 55 u Kusonjama, kazao kako su se “Hrvati koji su u selo upali sa oklopnim vozilom “srbožderom” da bi popalili i pobili sve srpsko, sklonili u njegovu kuću kada su ih Srbi pogodili i tamo svi izginuli, jer se tijekom 25 sati pregovora nisu htjeli predati”.
Iako je hrvatska javnost manje-više upoznata sa jednom od najtragičnijih, ali i najherojskijih priča iz Domovinskog rata, nije naodmet kazati da su se Kusonje i njeni junaci do većine Hrvata doprli upravo putem filma “Broj 55″. Konačno, možemo reći, iako je i hrvatska kinematografija jedna u nizu onih koji u Domovinskom ratu ne vide ni temu, a ni priču.
No, i taj, gotovo pa jedini valjan film o ratu u Hrvatskoj, pogodio je “u sridu” i polučio reakcije. Hrvatski gledatelji su iz kino dvorana izlazili s mješavinom oduševljenja, čuđenja i nevjerice, te nanovo probuđenim uspavanim nacionalnim ponosom. Da je film pun pogodak, i da ih treba više, dokazuje i reakcija Save Štrbca koji jednostavno poludi kada se “razgole” zataškani događaji u kojem su njegovi sunarodnjaci odigrali prljavu ulogu.
– Mnogo godina prije nego što je film snimljen razgovarao sam s vlasnikom kuće broj 55 u Kusonjama kod Pakraca, u kojoj se u jesen 1991. godine odigrao događaj i po kojoj je nazvan film, i koji mi je posvjedočio da je tijekom sukoba pripadnika Zbora narodne garde i Teritorijalne obrane Kusonje poginulo 18 Hrvata, ali i pet Srba – naveo je Štrbac koji je, čini se, ljut jer redatelj filma srpskoj paravojsci nije dao glavne uloge pozitivaca.
Za one koji nisu pogledali film, kao i za djecu koja to sigurno ne uče na satu povijesti, podsjetimo što se dogodilo u Kusonjama i što je to tako naživciralo Štrbca…
Pripadnici hrvatskih postrojbi “A” satnije 1. bojne 105. bjelovarske brigade Zbora narodne garde oklopnim su transporterom otišli u izviđanje stanja na bojišnici. Na ulazu u Kusonje nije bilo neprijateljskih snaga, pa su ušli dalje u selo gdje su ih u zasjedi napali srpski odmetnici, onesposobivši oklopni transporter za kretanje. Pripadnici hrvatskih snaga povukli su se u obližnju kuću, gdje su nastavili pružati žestoki otpor mnogobrojnim četnicima, sve dok su imali streljiva. Poslana im je pomoć, ali se nije uspjela probiti do njih. U kući u kojoj su se sklonili hrvatski branitelji bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se željeli predati sve do trenutka kada su četnici uspjeli minirati kuću. Hrvatske su branitelje pripadnici velikosrpskih snaga vezali i mučili prije smrti. Srpski su odmetnici tijela dvadesetorice masakriranih ratnih zarobljenika zatrpali bagerom u zajedničku masovnu grobnicu. Ubijeni hrvatski branitelji bili su uglavnom iz Bjelovara, a tijela su im nađena tek 29. siječnja 1992., u masovnoj grobnici Rakov Potok s još 23 civilne žrtve Kusonja.
Koji ti dio nije jasan, Savo?
Povezani tekstovi
