Istraživanje je pokazalo da u periodu između 2012. i 2022. visoki dužnosnici, bez obzira dolaze li iz HDZ-a ili SDP-a, “ni u jednoj prilici nisu ni jednom riječju spomenuli stradanja civila pripadnika srpskog naroda nakon operacije Bljesak”
Usklopu obilježavanja 30. godišnjice od stradanja civilnih žrtava u operaciji ”Bljesak” predstavnici organizacija Srpsko narodno vijeće (SNV) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću 30. travnja položili su ruže na igralištu u Šeovici pored Pakraca, čime su odali počast stradalima tokom te operacije. Nakon toga je u Srpskoj kući u Pakracu održan okrugli stol.
U razgovoru su sudjelovali Branka Vierda, nezavisna istraživačica i bivša direktorica Inicijative mladih za ljudska prava, Veselinka Kastratović, istraživačica i aktivistkinja osječke udruge Centar za mir, nenasilje i ljudska prava i Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, te Nikola Puharić iz Odjela za kulturu SNV-a.
Sudionici su predstavili istraživanja službenih i alternativnih obilježavanja operacije ”Bljesak” kroz zadnjih 10 godina, naveli primjere suradnje i memorijalnih inicijativa i osvrnuli se na budući odnos prema prošlosti. Dali su i pregled kaznenih djela počinjenih za vrijeme operacije ”Bljesak”.
Branka Vierda predstavila je istraživačku studiju pod naslovom ”Desetljeće sjećanja”, na kojoj su radili istraživači iz pet država bivše Jugoslavije s ciljem dobivanja uvida u politike sjećanja. Iz svake države analizirani su govori visokih dužnosnika o pet događaja tijekom 10 godina. U Hrvatskoj su se bavili ubojstvom obitelji Zec u Zagrebu, padom i okupacijom Vukovara, te vojnim operacijama ”Medački džep”, ”Bljesak” i ”Oluja”.
Kada je u pitanju operacija ”Bljesak”, u proučavanom periodu između 2012. i 2022. visoki dužnosnici ”ni u jednoj prilici nisu ni jednom riječju spomenuli stradanja civila pripadnika srpskog naroda”, rekla je Vierda.
- Istraživanje je pokazalo da se političari ne referiraju na ratne zločine protiv civila, čak ni kada su u pitanju naročito teški zločini kao što su oni protiv žena i djece. Ta se operacija u vodećim medijima predstavlja, slično kao i druge, isključivo iz perspektive oslobađanja okupiranog teritorija i u kontekstu početka mira na tim područjima, te kao uvod u operaciju ”Oluja”. Što se tiče političke nomenklature, kroz tih 10 godina ona se mahom izmjenjivala između HDZ-a i SDP-a, ali se pristupi povijesnim događajima ove dvije stranke praktički ne razlikuju – objasnila je.
Veselinka Kastratović ispričala je svoje iskustvo rada u osječkom Centru za mir, kada je 23. svibnja 1995. došla u Pakrac i tamo redovito odlazila mjesecima. Rekla je kako su vrlo brzo po dolasku aktivisti saznali da su na tom području počinjena kaznena djela. Konstatirala je da u pristupu političara tim događajima otad nije bilo napretka, te da oni na obilježavanjima u pravilu spominju samo vojnike, a ne spominju ni hrvatske civilne žrtve, a kamoli srpske.
- Mi ni danas nemamo jedinstveni popis civila ubijenih na području Republike Hrvatske, a do podataka o ubijenim i nestalim civilima jako teško dolazimo. Još teže dolazimo do podataka o srpskim civilima jer su mjesta na kojima su živjeli sada prazna pa u dijelovima zapadne Slavonije nemate koga o tome pitati – rekla je.
Procesi suočavanja s prošlošću sastoje se od komemoriranja, memoriranja sudbina i sudskih procesa, rekla je Kastratović, objasnivši da se, kada je u pitanju pravosuđe, ”stječe dojam da sve institucije igraju na kartu protoka vremena tijekom kojega će poumirati žrtve, njihovi srodnici i svjedoci, a arhivska građa biti izgubljena”.
Navela je primjere Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, gdje su zločini koje je nakon ”Bljeska” na području zapadne Slavonije činila 103. gardijska brigada još uvijek u fazi razgovora s njezinim pripadnicima, dok je u Vukovaru proveden samo jedan sudski proces za ratni zločin protiv srpskog stanovništva. U pitanju je proces protiv pripadnika HOS-a zbog ubojstva četvero članova obitelji Olujić u Cerni, dok se svi drugi postupci u tom gradu odnose isključivo na hrvatske žrtve.
- Naše Državno odvjetništvo je toliko trapavo ili lijeno da nije ništa napravilo ni u vezi stvarno opakih zločina kakav je bio u Bogdanovcima pokraj Vukovara, gdje je ubijeno preko 80 hrvatskih civila, pa kako bi onda išta napravili za Srbe. U Vukovaru su 1991. Srbi bili prvi koji su plivali Dunavom, a predistražne radnje o tome traju od 90-ih godina. Taj slučaj je dio predmeta Merčep koji je došao iz Haaga i prepušten je Hrvatskoj, dobilo ga je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku – rekla je Kastratović.
Branka Vierda potom se osvrnula na aktivnosti Inicijative mladih za ljudska prava, rekavši da je u pitanju organizacija koja djeluje u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Inicijativa mladih za ljudska prava traži od institucija da se 2. maj proglasi spomendanom na civilne žrtve operacije ”Bljesak”
- U pitanju su mladi ljudi koji se na drugačiji način bave sjećanjem i komemoriranjem. Često odlaze sa svojim vršnjacima na mjesta stradanja kako bi tamo mogli razgovarati sa svjedocima, novinarima i slično, kako bi dobili perspektivu događaja drugačiju od onih službenih, gdje svaka država ima nacionalistički tip razumijevanja 90-ih – rekla je.
Navela je da se Inicijativa bavi i zagovaranjem u pogledu nastave povijesti, te traži od institucija da se 2. maj proglasi spomendanom na civilne žrtve operacije ”Bljesak”. Organizacija provodi i edukativne programe za mlade i praćenja suđenja za razne zločine, a 2012. podnijela je kaznenu prijavu zbog zločina nad ratnim zarobljenicima tijekom operacije Bljesak, no DORH po tom pitanju još ništa nije napravio.
Veselinka Kastratović potom je također govorila o procesuiranju ratnih zločina u zapadnoj Slavoniji i o gubitku arhivske građe za potencijalne istraživače, rekavši da, što se tiče sudskih procesa, nema pomaka.
- Što se tiče arhivske građe tu je malo drugačija slika. Poznato je da je Hrvatski helsinški odbor dokumentirao, međutim ne treba zaboraviti Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju odnosno njegov Rezidualni mehanizam koji ima devet milijuna stranica dokumentacije sa prostora bivše Jugoslavije. Postoji i agencija Sense, koja je dokumentirala rad Suda, u Srbiji su se nakon 30 godina zabrane otvorili arhivi s dokumentima JNA. Hrvatska ima ograničenje od 50 godina, što znači da ćemo za 20-ak godina znati još neke stvari. Ali mi ne koristimo Mehanizam iako svaka država ima časnika za vezu s tom institucijom, rekla je Kastratović.
Upozorila je i da će se, nakon čistke pravosuđa koja je 1990-ih provedena po nalogu Vladimira Šeksa, uskoro dogoditi nova smjena generacija, koja će se uz neiskustvo suočiti i s problemom sve manje dokaznog materijala i svjedoka.
Kao primjere dobre prakse komemoriranja navela je SNV, te neke udruge hrvatskih branitelja, poput splitske udruge VeDRA, kojima bi trebalo dati priliku da se više time bave.
Povezani tekstovi
