Porodica Tanjga iz Oćestova kraj Knina dobila pomoć s drugog kraja svijeta: Stevo, Nada i Jelena silno su dirnuti dobrotom ljudi koji su odlučili ostati anonimni
KNIN - U nekoliko smo navrata pisali o tročlanoj porodici Tanjga iz sela Oćestovo kod Knina, odnosno o nezavidnoj situaciji u kojoj su dulje od dva desetljeća. Nakon izbjeglištva u Srbiji i seljakanja od jednog do drugog prihvatnog centra uz brojne bolesti i prateće nevolje, Tanjge su odlučile vratiti se u zaleđe Dalmacije. No u svoju kuću nisu mogli, a bolest i dalje uzimala danak, sustigavši i 35-godišnju kćer Jelenu.
Obišavši ih lani, u Oćestovu smo zatekli dvoje oronulih i onemoćalih ljudi, iscrpljenih boleštinama i borbom za preživljavanje. Stevo, glava obitelji i srčani bolesnik se ne predaje nego i dalje teško nadničari, nastojeći svojima bar kruh u kuću donijeti. Tanjge još žive u trošnom kućerku koji im je ustupljen na korištenje – bez vode i kupaonice, osnovnog namještaja, bijele tehnike. Ipak, uspjeli smo mnoge potaknuti na solidarnost, pa je prikupljeno dovoljno novca da se Tanjgama obnovi krov. Nažalost, na tome je stalo.
Unatoč svemu, priča o sudbini te porodice i nedaćama kroz koje su bili primorani proći dirnula je mnoge duše širom svijeta. Nedavno su se tako pismom javili i iz daleke Australije, ne želeći svoju potrebu za činjenjem dobra ‘narušiti’ otkrivanjem vlastitog identiteta: htjeli su samo u Hrvatsku poslati paket i tako Tanjgama bar malo olakšati tegobnu svakodnevnicu. No, ni to iz Australije ne ide baš lako, pa se pred tim ljudima velikog srca našlo niz prepreka koje je valjalo zaobići. Tako su preko neke australske humanitarne organizacije paket za Tanjge brodom uputili prema Evropi, ali taj brod pošiljke isporučuje samo u Srbiju i BiH. Tako je paket završio u Grahovu, kod tamošnjeg sveštenika, a Jovica Krstanović iz Biskupije kraj Knina vlastitim je automobilom otišao po njega i preuzeo ga, da bi potom preko SNV-ove zagrebačke službenice Marije Duganžije pomoć napokon dospjela ondje gdje je bila nasušno potrebna.
Koliko istinskih vrijednosti i dobara stane u svega nekoliko kilograma, s nevjericom i čuđenjem uvjerili su se i Tanjge kad su otvorili paket: bilo je u njemu posteljine, posuđa, sanitarnih potrepština i garderobe, ali i sitnica namijenjenih Jeleninu veselju… i još k tome sve upakirano s puno ljubavi, nade i najboljih želja! Pri predaji paketa, nisu saznali od koga stiže, ali su i oni sami svjesni da takvo što mogu učiniti samo ljudi velika srca, oni koji znaju što je humanost, istinska dobrota i ljudskost.
- Tko god da jest, nek’ ga sreća uvijek prati. Neka im Bog vrati za ovo, kad mi već ne možemo. Hvala im za sve – kazala je Nada, s uzdahom oduševljenja raspremajući svoje nove šerpe, kuhinjski pribor i ostalo. Stevan se posebno radovao svakoj stvari namijenjenoj Jeleni, koja se nije željela pokazati novinarima kao što i inače, uslijed bolesti, izbjegava svaki kontakt s ljudima.
- Ovo je čudo, čega se sve nisu sjetili… Bože, daj im zdravlja i sreće i hvala što još ovakvih ljudi ima na svijetu – mrmljao je veselo sebi u bradu.
Premda je u njihovu skromnom kućerku toliko malo mjesta da Jelena nema ni ormar u koji bi lijepo pospremila sve darovane joj stvari i sitnice, a put do nove kuće se ni ne nazire, Tanjge će još dugo u sebi blagosiljati anonimne donatore, a iskazanu plemenitost i dobrotu zasigurno neće zaboraviti nikada. Baš kao i radost stečenu spoznajom da još ima onih koji srcem osjećaju tuđu nevolju i istinski mare za potrebe drugih.
Povezani tekstovi
