Zagovarajući Thompsonov koncert, generalni konzul Hrvatske u Stuttgartu Ivan Sablić nije smogao snage komentirati činjenicu da je Thompson u Njemačkoj pristao na malko cenzure. Stuttgart i Frankfurt, ako CDU ne laže, ostat će zakinuti za njegove „pjesme iz ratnih vremena u 90-im godinama i koje se kritizira u javnoj debati neće biti dio koncertnog programa“.
Sablić, bivši član Koordinacije HDZ-a Srednja Njemačka, inače suosnivač Mladeži HDZ-a u Sinju, nije sasvim u krivu. Jest kad govorimo o njegovoj interpretaciji odnosa prema navedenom mnoštvu Hrvata, ako znamo da su npr. Zeleni i prošli put u vezi s istom ovom temom izričito naglasili da kritika na račun Thompsona „nije usmjerena protiv Hrvatske ili ljudi hrvatskih korijena koji žive u Njemačkoj“, prema navodima iz tamošnjih medija, „već protiv veličanja fašističkog ustaškog režima“.
No tad se desilo i nešto što Sabliću makar djelomično daje za pravo: najveća njemačka stranka CDU isprva je zahtijevala zabranu Thompsonova koncerta u Frankfurtu, koji je zakazan za 13. studenog, pet dana nakon termina u Stuttgartu, a onda je poduzela oštar zaokret. Potpisala ga je Anita Akmadža, gradska vijećnica demokršćana u potonjem gradu, a istom stavu ubrzo se pridružio Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj. Kolege iz lista Frankfurter Rundschau, međutim, uočili su da se predsjednik njemačkog HSK-a zove Franjo Akmadža.
Nije trebalo dugo da otkriju kako su Anita i Franjo u braku, kao i to da CDU i HDZ također javno izmjenjuju nježnosti, a visoke funkcije u njemačkim ograncima te hrvatske stranke su imali i Franjo Akmadža i Sablić. Pa, vratimo se na generalnog konzula, iako u svemu tome nije smogao snage komentirati činjenicu da je Thompson u Njemačkoj pristao na malko cenzure. Stuttgart i Frankfurt, ako CDU ne laže, ostat će zakinuti za njegove „pjesme iz ratnih vremena u 90-im godinama i koje se kritizira u javnoj debati neće biti dio koncertnog programa“.
Mimo toga, i konzulat i HSK u svojim očitovanjima zdvajaju nad njemačkim oklijevanjem da se dotične pjesme, a valjda i poneki historijski poklič, stave u širi kontekst novije hrvatske povijesti. Evidentno je da Nijemcima nikako ne uspijevaju u glavu utjerati ovdašnje recentne vrednote iz reda dvostrukih konotacija. Lijepo im tu materiju tumače već godinama, ali ne ide pa ne ide, dok istovremeno u drugim srodnim pitanjima i odnosima Njemačka iskazuje zavidnu političku fleksibilnost.
Zanimljivo je tako da u Njemačkoj izvrstan tretman ima nova pojavnost pozdrava ukrajinskih fašista iz Drugog svjetskog rata, „Slava Ukrajini – herojima slava!“, posve usporedivog s onim hrvatskih fašista tj. ustaša koji ovdje ne moramo nužno citirati. Usporedivi su i konteksti njihove restauracije, i porijeklo notorne dvostruke konotiranosti, i brzi rast popularnosti. Njemačka je krajnje kooperativna i sa izraelskim fašizmom nad Palestincima, uporno arapskom krvlju ispirući svoj osjećaj krivnje za nacistički genocid nad Židovima.
Stoga našim diplomatima još teže pada upadljivo njemačko dvostruko vrednovanje jednih te istih konotacija, ekstremno-desničarskih, a s različitih strana svijeta. Nije ni moguće lako shvatiti zašto neki smiju ispoljavati fašistička nagnuća, ako nesretni Hrvati dobivaju po prstima čim ih sunu na rimski pozdrav, ili trpe raznorazna cenzorska ograničenja. A to bi uskoro mogla promijeniti nadiruća njemačka ekstremna desnica, stranka AfD, pa kako god s njom prošli Ukrajina i Izrael, ali nemojmo se čuditi ako Thompsonu upadne gitara u med.
Povezani članci
