Djela ovakvog značaja ne pojavljuju se često. Usuđujem se reći da u postjugoslavenskoj historiografiji Mrkaljeva knjiga “Ustaški teror i genocid – primjer Gline i glinskoga kotara 1941.-1942. godine” spada među najzaokruženije i najrelevantnije. Posebno mi je drago što ju je napisao Glinjanin, koji i dalje živi u ovome gradu, rekao je voditelj Arhiva Srba Milan Radanović
imbolički, na godišnjicu prvog masovnog ustaškog zločina u Glini 1941., kada je bez ikakvog povoda uhapšeno, odvedeno i ubijeno oko 450 Srba iz tog grada i okolice, u Srpskom kulturnom centru “Josif Runjanin” u srijedu je održana promocija knjige povjesničara Igora Mrkalja “Ustaški teror i genocid – primjer Gline i glinskoga kotara 1941.-1942. godine”.
Riječ je o znanstvenoj monografiji, objavljenoj u izdanju Srpskog narodnog vijeća i Profila, u kojoj autor na preko 700 stranica donosi dubinsku analizu temeljenu na brojnim izvorima, među kojima i dosad neistraženima. Mrkaljevo monumentalno djelo, istaknuto je na iznimno posjećenoj promociji, posebno je važno u vremenu u kojem povijesni revizionizam uzima sve više maha.
Prema povjesničaru Ivi Goldsteinu, uredniku monografije i mentoru Mrkaljeva doktorata na temelju kojega je djelo naposljetku i nastalo, radi se o “završnoj riječi o teroru i genocidu koji se dogodio ne samo na području Gline, nego i cijele NDH”.
– Kada je čovjek pročita, shvatit će da se bazična teza na kojoj se temelji ova knjiga naprosto ne može poricati. Autor je svojim radom otišao i korak dalje od “Glinskog zbornika”, objavljenog prije nekoliko godina također u izdanju SNV-a. Mrkalj se u radu koristio bogatom dokumentacijom iz raznih arhiva, uključujući izjave glinskog župnika Franca Žužeka i samog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kao i pripadnika ustaškog pokreta – rekao je Goldstein te podsjetio da je završna faza ustaškog terora, koja je kulminirala u genocidu, obuhvaćala kako zločin koji se dogodio 13. maja 1941., tako i 29. jula iste godine u glinskoj pravoslavnoj crkvi.
Baš zbog činjenice da su masovni zločini počinjeni na području Gline i glinskog kotara paradigma ustaškog genocida nad Srbima u NDH, o tom se povijesnom razdoblju i ranije mnogo pisalo, ukazao je pak Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj.
– Međutim, knjige ovakvog značaja ne pojavljuju se tako često. Usuđujem se reći da se u našoj historiografiji, a pritom ne mislim samo na onu hrvatsku, nego i na postjugoslavensku, Mrkaljeva knjiga izdvaja i u tom smislu spada među najzaokruženije i najrelevantnije. Posebno mi je drago što ju je napisao Glinjanin, čovjek koji i dalje živi u ovome gradu, a koji će do kraja života nositi breme svoga rada – rekao je voditelj Arhiva Srba.
Riječ je o znanstvenoj monografiji, objavljenoj u izdanju SNV-a i Profila, u kojoj autor na preko 700 stranica donosi dubinsku analizu temeljenu na brojnim izvorima, među kojima i dosad neistraženima
Milan Radanović, koji je također povjesničar, ukazao je i kako “Ustaškog terora i genocida – primjera Gline i glinskoga kotara 1941. – 1942.” u postojećem obimu ne bi bilo da Igor Mrkalj nije vrstan istraživač.
– Istraživački zanat se brusi godinama, a Igor ga je usavršio i ova knjiga upravo je rezultat tog obimnog znanja i njegove iznimne vještine. Uostalom, posao vrsnog istraživača ovdje je u najboljem svjetlu prešao u posao vrsnog interpretatora koji je uspio procijeniti važnost i suštinu svih dostupnih izvora vezanih uz tragične događaje koji su promijenili socijalnu, profesionalnu i nacionalnu strukturu Gline – dodao je Radanović.
Autor knjige Igor Mrkalj kazao je kako smatra da njegova opsežna monografija predstavlja dosad najpotpuniju rekonstrukciju navedenih događaja. Uza sve to, kroz svoj je dugogodišnji rad, temeljen u prvom redu na znatiželji, uspio rekonstruirati sudbine brojnih Glinjana, uključujući onu Ilije Letića. Riječ je o pekaru, u čijoj se nekadašnjoj kući danas nalazi Srpski kulturni centar u kojem je promovirana knjiga, i koji je bio prva glinska žrtva majskog zločina iz 1941. Tim je i friško objavljena knjiga, objasnio je Mrkalj, na svojevrstan način došla na mjesto zločina.
– Knjiga predstavlja siguran i nezaobilazan temelj za suprotstavljanje svim manipulacijama, mistifikacijama i negacijama masovnih ustaških zločina, kao i općenito zločinačkog karaktera ustaške države, njezinih stvarnih ciljeva i načina funkcioniranja – kazao je Mrkalj te dodao kako njegova monografija ne bi imala šanse za uspjeh bez spoznavanja teorije.
– Bez teorije nema ni povijesti – poentirao je autor.
Politolog Ilija Ranić, koji iza sebe ima i bogato izdavačko iskustvo, istaknuo je da je u vrijednost Mrkaljevog rada utkano i istraživanje mikropovijesti. Pritom se radi i o bogato metodološki utemeljenoj knjizi koja, prema Ranićevim riječima, zaslužuje najširu pažnju, pogotovo u vremenima sveprisutnog revizionizma, obilježenog pogubnom manipulacijom poluistinama u pokušaju izjednačavanja ustaša i partizana. Ranić je podsjetio i kako je hrvatska Vlada nedavno donijela zaključak na temelju kojeg se pokreće znanstveni projekt “Žrtve ratova i državnog/političkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća”.
– U tom zaključku navodi se kako su se u kontekstu Drugog svjetskog rata najviše istraživale žrtve NDH i komunističkog režima, kako je “NDH bila odgovorna za nasilje i zločine nad neistomišljenicima, posebno Srbima, Židovima i Romima” te da su “broj žrtava i okolnosti njihova stradanja još uvijek kontroverzna tema”. Skrećem pažnju na dva sporna pojma – “neistomišljenici” i “kontroverzna tema”. To nije ništa drugo nego relativiziranje. U takvom kontekstu postavlja se pitanje možemo li uopće očekivati da će najavljeni projekt dati ikakve vjerodostojne rezultate – istaknuo je Ranić uz još jedno otvoreno pitanje: hoće li za znanstvenike kao što je Igor Mrkalj biti mjesta u takvom projektu? Odgovor, nažalost, već znamo.
