Kako i zvuk, a ne samo slika, govori više od tisuću riječi donosimo vam duet Dragana Kojića i Ane Bekute, koje su pulski i osječki gradonačelnici prozvali kao nepoželjne u svojim gradovima, nasuprot Thompsonu pa i jednoj tipičnoj turbo-folkerici
“Ovakva vrsta glazbe, turbo-folk, nije prihvatljiva u javnom prostoru Pule”, tim je riječima gradonačelnik najvećeg istarskog grada Filip Zoričić u intervjuu Novostima objasnio svoj potez da dekretom raskine ugovor s tvrtkom koja je ugovorila nastup pjevača narodne muzike Duška Kuliša, Dragana Kojića, Ane Bekute i Zorane Mićanović, među kojima ima i srpskih izvođača, u gradskoj dvorani 25. ožujka u pulskom Domu sportova. Pale su navodno tu i teške riječi, poput “srpskog smeća”, kako tvrdi organizator, ali nije to tema ovog teksta.
Kako bismo raščistili situaciju, odlučili smo na portalu našeg tjednika pustiti dvije, odnosno tri pjesme: prvu “Treba vremena” koju u u duetu izvode Dragan Kojić i Ana Bekuta – to su oni Srbi – očito sporni izvođači pulskom gradonačelniku, a onda i hit ustašku skladbu Marka Perkovića Thompsona ”Čavoglave” o kojem Zoričić, kako je rekao u intervjuu Novostima, tek treba zauzeti stav.
Zabrani tog “užasavajućeg” koncerta koji će hrvatsku mladež okrenuti na “zao put”, pridružio se i Osijek, gdje je nastup trebao biti preseljen, čiji je gradonačelnik Ivica Radić napisao na Facebooku da je Osijek srednjoeuropski grad koji ima naglašenu europsku dimenziju, grad koji se intenzivno razvija u pravu slavonsku metropolu, grad koji ima najveću kulturnu manifestaciju istočne Hrvatske… i da zbog toga takav identitet grada nije pravi i željeni put koji podržava i tako trlja-brlja do odluke da se nesuđeni „pulski“ koncert neće održati ni u Osijeku.
Zanimljivo, a i nju možete čuti ovdje, upravo večeras u osječkoj dvorani Zrinjevac nastupa turbo-zvijezda turbo-folka pjevačica Milica Pavlović. I to u organizaciji ‘‘Studentske brucošijade‘‘, pametno je zabilježio Jutarnji list.
S jedne strane, dakle, imamo narodnu ljubavnu pjesmu Dragana Kojića i Ane Bekute, a s druge tipičan hibrid hard-rocka, koji su muzički kritičari još u davna vremena krstili “čobanskim”, ili, ako već Zoričić više voli – “pastirskim”. Pametnima će sve biti jasno, a onima kojima propuh puše između ušiju baš ništa. Zato – uživajte! Tko već što voli. Nekad je tišina najbolji odgovor.
Povezani tekstovi
