D.I.C. Veritas

Portal Novosti, 23.11.2023, Kolona mraka

Iz dostupnih videosnimki kolone Novosti su utvrdile da se ZDS uzvikivalo svakih nekoliko stotina metara, duž cijele komemorativne rute. Zbirno, radi se o najmanje 35 uzvika, dva puta po dva nacistička ručna pozdrava i o stotinama sudionika koji su uronjeni u ovaj simbolički zločin

Aktivni pripadnik Hrvatske vojske nosio je u vukovarskoj Koloni sjećanja zastavu s ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Barjak s HOS-ovim grbom i fašističkim geslom regularni hrvatski vojnik nije držao samoinicijativno: to je napravio po naredbi nadređenih časnika i uputi Ministarstva obrane Republike Hrvatske, resora Vlade koju vodi Andrej Plenković. Barjak je bio uvršten u službeni protokol Oružanih snaga RH, među insignije drugih postrojbi iz Domovinskog rata. Takva odluka nije donesena slučajno ili previdom, već namjerno i svjesno. To znamo zato što je zadnjih godina uvrštavanje ove zastave u vojni postroj više puta javno osporavano. No prije dvije godine, povodom 30. obljetnice osnutka Hrvatske vojske, predsjednik Zoran Milanović držao je govor pred vojnicima i zastavom HOS-a, s cjelokupnim njenim grafičkim dizajnom.

U raznim prigodama, rezerviranima za simbolički prikaz borbene gotovosti hrvatske vojske u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, izvršna vlast tako promiče paradni fašizam. Dok druge evropske države, poput Njemačke, odstranjuju iz službe vojnike zbog nacističkih insignija, Hrvatska ustaške svojima nameće, javno i besramno. Osim što je riječ o priči gotovo nezabilježenoj u historijatu evropskih postrojbi tijekom recentnih desetljeća, ona ukazuje i na popriličan paradoks povezan s ovogodišnjom Kolonom sjećanja.

Aktivni pripadnik Hrvatske vojske nosio je u koloni zastavu s ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Dok druge evropske države, poput Njemačke, odstranjuju iz službe vojnike zbog nacističkih insignija, Hrvatska ustaške svojima nameće

Ako vojno krilo Republike Hrvatske na zahtjev izvršne vlasti vijori fašističkim zastavama, zašto je na istim događajima rulji zabranjeno glasno čitanje identičnih natpisa, s istom konotacijom? Povodom događaja u koji je Republika Hrvatska protokolarno ubacila ustaški pozdrav policija je, naime, objavila da istražuje pojedince koji su u vukovarskoj koloni vikali “Za dom spremni”. Nije problem bio u majicama ili zastavama – one su bile dozvoljene i, valja ponoviti, legitimirane preko Hrvatske vojske – nego samo u usmenoj reprodukciji. “MUP je nadzirao događaj i u tom smislu provode se aktivnosti kako bi se utvrdile sve okolnosti vezane i uz tu situaciju”, rekao je glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske, komentirajući snimke na kojima se čuje “Za dom spremni”.

Zbog iste situacije Novosti su također obavile neku vrstu nadzora nad događajem. Preliminarni rezultati pokazuju da se s popriličnom sigurnošću može zaključiti kako policija neće procesuirati većinu počinitelja. Ili nijednog. Čak i ako su snimili cijeli događaj, jer radilo se o masovnoj pojavi. Pregledavajući dostupne videosnimke kolone, utvrdili smo da se opisano urlikanje odvijalo svakih nekoliko stotina metara, duž cijele komemorativne rute. Ili njenog većeg dijela. I da su u ritualu svaki put sudjelovali deseci ljudi koji su pretežito stajali sa strane i promatrali povorku, oglašavajući se na taj način jedino u trenutku kad su pored njih prolazili veterani HOS-a, koje je na njeno čelo ove godine stavio Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta i gradonačelnik Vukovara.

Prvi omasovljeni ispad ove vrste koji smo uspjeli detektirati desio se nekoliko desetaka metara od zgrade Veleučilišta Lavoslav Ružička, na adresi Županijska ulica 68. Uz pljesak i prisustvo više stotina ljudi, “Za dom spremni” može se čuti najmanje dva puta. U centru grada, pored robne kuće Velepromet, u Ulici Josipa Jurja Strossmayera, kamere su snimile dva mladića koji pozdravljaju nacističkim pozdravom. Nedaleko od te lokacije, na Mostu Jean-Michel Nicolier, nazvanom po pripadniku HOS-a koji je ubijen na Ovčari, solidan broj grla pet puta je uzviknuo čuvene tri riječi. Sve uz nazočnost policije.

U Ulici Stjepana Radića na broju 64, točno ispred Policijske postaje Vukovar, potom vidimo kako u kratkom razdoblju deseci ljudi dva puta isporučuju po tri pozdrava “Za dom spremni”. Ovaj put jasno se vidi da u uzvicima sudjeluju pojedini veterani HOS-a ili njihovi istomišljenici iz kolone. Time se dobrim dijelom opovrgavaju tvrdnje Damira Markuša, pripadnika HOS-a i člana Domovinskog pokreta, koji je za Večernji list izjavio kako “pozdrav ‘Za dom spremni’ nisu vikali moji suborci” i potom izrazio ciničnu sumnju da je urlanje iz publike i kolone bila potencijalna “provokacija”. Negdje usporedo s adresom Trg Slavije 2, spomenuta dva muškarca i ovdje su držala visoko uzdignute desnice. Ovaj put hodali su u povorci, predvodeći uzvikivanje “Za dom spremni”, u kojem je opet sudjelovalo više desetaka ljudi, u devet navrata. Nešto dalje, u Ulici Josipa bana Jelačića, od broja 4 pa sve do kućnog broja 14, ispod vodotornja i murala vojnicima poginulima 1991. godine, “Za dom spremni” čuje se otprilike osam puta. Minutu i pol kasnije, na istoj lokaciji, publika pozdravlja HOS-ove ratnike i oglašava se pet puta.

Zbirno, radi se o šest različitih lokacija, najmanje 35 uzvika “Za dom spremni”, dva puta po dva nacistička ručna pozdrava i o stotinama sudionika koji su uronjeni u ovaj simbolički zločin. I to samo na lokacijama za koje smo pronašli videodokaze. U većini snimki koje smo pritom slušali iskrsnuo je neki od navedenih incidenata, što znači da su izvjesne puno veće količine od onih koje smo registrirali.

Budući da se većina opisanih događaja odvijala u trenutku kad su pored građana prolazili crnokošuljaši iz HOS-a, policiji neće biti teško “utvrditi” sve “okolnosti”. No s obzirom na brojnost počinitelja, identifikacija se čini nemogućom. Čak i da je moguća, historija policijskog postupanja u ovakvim slučajevima sugerira da se neće ni truditi. Isti epilog može se očekivati i po pitanju natpisa s ustaškim ratnim zločincima Rafaelom Bobanom i Jurom Francetićem. Ovaj zadnji, po kojem je nazvana bojna HOS-a, bio je na majici najmanje jednog sudionika kolone. Bobanovo ime pisalo je na jednoj od zastava koje su HOS-ovi veterani nosili u sklopu službene povorke, što znači da je i taj detalj odobrio grad na čelu s Penavom. Kad je prije šest godina Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima predložilo duboko protuustavnu praksu o dozvoli korištenja ustaškog znakovlja samo u insignijama HOS-a i samo u komemorativnim prigodama, sugestija se odnosila isključivo na pozdrav “Za dom spremni”. Nigdje nisu spomenuti navedeni ustaški koljači.

Na dan kolone sjećanja u Vukovaru huligani su napali srpske studente u automobilu somborskih registracija (Video: Novosti)

Ovo je, čini se, bila jedinstvena prilika da i oni budu legitimirani u srednjostrujaškoj javnosti, kao finalni začin događaja koji je počeo nekoliko dana prije, najavom članova Domovinskog pokreta da će u stilu fašističkih falangista krstariti Vukovarom s ciljem da spriječe sve pokušaje srpske zajednice u odavanju počasti vukovarskim žrtvama, zatim objavom službenih gradskih plakata s naglašenim samoglasnikom U, potom postavljanjem na čelo kolone pripadnika postrojbi što je osnovana u počast originalnim ustašama i njihovim idejama, sve to u povorci u čijoj je pozadini koračao državni vrh, predvođen premijerom i predsjednikom te predstavnicima gotovo cijele opozicije, uz upečatljivu posvetu Hrvatske vojske u vidu fašistoidne zastave.

Ako je službeni dio bio ovakav, jedina moguća posljedica bila je da se obični posjetitelji urlicima, gestama i odjevnim predmetima pridruže glavnoj tematskoj cjelini. Ona, ta cjelina, nije bila sjećanje na masakrirane civile i uništen grad, već bestidno predizborno prikupljanje glasova na krajnjoj desnici. I to je za Vukovar standard otkad je Hrvatske. Ali nikad dosad ni u jednoj vukovarskoj koloni nije bilo ovakvog simboličkog mraka.

Premda je jasno da je, osim posrednih poruka mržnje prema Srbima koji žive u Vukovaru, cijeli ustašoidni igrokaz Domovinskog pokreta bio usmjeren prema Plenkoviću i HDZ-u, i on i njegova stranka sudionici su u cijeloj priči. Rad njegovog Vijeća za prošlost, koje je donijelo zaključak da se nacistička krilatica u nekim prilikama ipak može koristiti u javnom prostoru, u Vukovaru se samo – i posve očekivano – materijalizirao u najsirovijoj formi.

 

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.