Zagrebačka filharmonija skida skladbe Petra Iljiča Čajkovskog, Hrvatsko narodno kazalište odgađa “Rusku serenadu”, u Milanu od ruskog dirigenta traže da se izjasni o Putinu, klijenti povlače novac iz hrvatske filijale ruske Sberbanke, a gastro portal poziva građane da ne idu u ruske restorane…
Naslov jučerašnje vijesti glasi: “Zagrebačka filharmonija program je večerašnjeg koncerta u Lisinskom prilagodila u solidarnosti s ukrajinskim narodom”. U prijevodu to znači da su skladbe Petra Iljiča Čajkovskog, skladatelja čije “Labuđe jezero” znaju i oni koji teško razlikuju balet od skoka u dalj, u Zagrebačkoj filharmoniji označene neprikladnima kao da se Čajkovski osobno stavio na Putinovu stranu, ušao u tenk i upravo forsira Dnjepar kako bi likvidirao neprijatelje u Kijevu.
U Zagrebačkoj filharmoniji odlučili su odustati od predviđenog koncerta u petak na kojem bi se, u okviru Plavog ciklusa, izvodile isključivo skladbe poznatog romantičara – Talijanski capriccio, op. 45, Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op.35 i 4. simfoniju u f-molu, op.36 – pa su klasičari na čelu sa šefom dirigentom Dawidom Runtzom odlučili da „zbog novonastale situacije u Ukrajini koja utječe na cijeli svijet i unosi zastrašujući nemir izrazili solidarnost prema ukrajinskom narodu“ tako da su „vesela djela P. I. Čajkovskog zamijenili komornijim skladbama, u znak solidarnosti s Ukrajinom“.
“To je uobičajena praksa u svijetu u takvim situacijama. Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 P. I. Čajkovskog ostao je na repertoaru. Nacionalnost nikad neće biti razlog da umjetnika/cu nemamo na repertoaru”, piše u objavi Filharmonije na društvenim mrežama uz novi program sa skladbama Samuela Berbera i Ludwiga van Beethovena te reduciranog Čajkovskog, zastupljenog s tri djela, ocijenjena valjda kao “tužna”.
Izražavanje solidarnosti s ukrajinskim narodom svakako je pohvalno, posebno zato jer u orkestru imaju nekolicinu glazbenika Ukrajinaca koji trenutno proživljavaju teške dane, ali način na koji je to napravljeno više je nego diskutabilan. Rješavati jedan problem tako da se napravi drugi, pogotovo na ovakav način, nikako nije pravo rješenje.
Problem je u tome što je Čajkovski prepoznat kao Rus!? Baš tako, prepoznat je kao Rus. Uzalud mu – kad već prebiremo po krvnim zrncima, ma koliko to uvijek bilo izlišno i uvredljivo – činjenica da je rođen u ukrajinsko-kozačkoj obitelji i da mu je majka unuka francuskog imigranta. Dežurni higijeničari reagirali su brzo i u nedostatku drugih, po principu “daj što daš”, pronašli Čajkovskog, baš onako kako su to radili devedesetih na našim prostorima.
U očima ograničenih ljudi, kakvih ovdje nikada nije nedostajalo, Rusi danas postaju neprijatelji i to bez obzira što nemaju nikakve veze s režimom Vladimira Putina. Krivi su jer su Rusi. Ili su prepoznati kao Rusi. Teško se oteti usporedbi sa spomenutim devedesetim godinama kada je vrlo slična prozivka pratila Srbe koji su u Hrvatskoj postali “drugotni”. Suočeni s degradacijom zbog “krive” nacionalnosti morali su preko medija izražavati lojalnost većinskom narodu i novoj vlasti, gubili su poslove, neki su i likvidirani.
Nije ovo jedini primjer rastuće rusofobije. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu također je privremeno s repertoara maknulo koncert “Ruska serenada” koji se trebao održati 6. ožujka. Razlog nije poznat. Iz Carnegie Halla u New Yorku objavili su pak da dirigent Valerij Gergijev neće ravnati Bečkom filharmonijom na koncertima, jer je prepoznat kao čovjek koji ima “veze s Vladimirom Putinom”. Nije mu više dopušteno nastupati ni u milanskoj La Scali, gdje je u srijedu izviždan. Uvjet da nastavi dirigirati je da se javno izjasni o ruskoj invaziji na Ukrajinu. Gergijev je, kažu, s Putinom dobar još od početka 90-ih i podržavao ga je u predizbornoj kampanji prije deset godina.
Na meti su se zadnjih dana našle i poslovnice Sberbanke u Hrvatskoj ispred kojih se stvaraju gužve, jer klijenti zatvaraju račune i povlače depozite. Usprkos činjenici da je Hrvatska narodna banka upozorila da su svi ulozi do 100.000 eura osigurani, korisnici usluga Sberbanke s jedne strane iz materijalnih razloga ne žele biti kolateralna žrtva uvođenja sankcija prema ruskim financijskim institucijama zbog čega bi mogli ostati bez novca, a s druge strane potaknuti političkim razlozima ne žele više imati veze s ruskom bankom. Inače, Sberbank Hrvatska (kao i ostale filijale u regiji plus Mađarska) neće još dugo biti ruska, s obzirom da je u fazi preuzimanja. Bit će srpska, s obzirom da će novi vlasnik biti srpski poduzetnik Miodrag Kostić. Ako im, malo sarkazma, to može pomoći na hrvatskom tržištu…
U komentar se uklapa i subotnja nepotpisana kolumna pod naslovom “Zašto nikad nećemo večerati u Moskvi” objavljena na gastro portalu Kult plave kamenice koji se povezuje s poznatim političkim novinarom Davorom Butkovićem koju je završio riječima: “Rusija, doslovno i nažalost, proizvodi tešku mučninu”. U tekstu neimenovani autor/ica hvali ruske restorane i pristupačne cijene zbog slabe rublje. Međutim, kako piše, “prije par godina redovito nam se javljao neki neugodan osjećaj u trbuhu kad smo razmišljali o putovanju u Rusiju. Pa je došla pandemija, pa ova odvratna ruska okupacija Ukrajine. Rusija definitivno, kao i recimo Myanmar, nije mjesto gdje treba putovati, barem ne zbog restorana i turizma”.
Ništa, dakle, od govedine Stroganoff, teletine Orlov i torte Pavlove. U modi je nešto drugo.
G. Borković
Povezani tekstovi
