D.I.C. Veritas

Portal Novosti, 28.11.2020, Crne pljačke, Bijele Vode

Puno je kuća prazno i devastirano. Te su na meti kradljivaca. Ali nikako da lopove zateknemo na djelu. Pljačkaju građu pod okriljem mrkle noći, kaže Stojan Jelić iz banijskih Bijelih Voda

BIJELE VODE - Portal Novosti je više puta pisao o demontažama i krađama cijelih kuća u Bijelim Vodama kraj Gline: bila je to, očito, posljednja faza temeljitog pustošenja ionako ljudstvom prorijeđenih banijskih sela i zaselaka. Cijela je ta mračna priča, naime, išla otprilike ovako: prvo bi iz dvorišta ljudi koji su za Oluje panično bježali sa svojih ognjišta nestajali strojevi i alati, potom bi s njihovih napuštenih domova bili skidani prozori i vrata a onda bi se – kad bi bile očišćene sve iole vrednije pokretnine – pristupilo čupanju utikača i ostalih priključaka, odvrtanju žarulja i slavina, podizanju podnih obloga, odnošenju ne samo bunarskih kanti nego preostalih drva za ogrjev i sijena iz spremišta. A kad više ničeg ne bi preostalo, kretalo bi se u završnicu – notorni pljačkaši rušili bi stare drvene kuće te odnosili hrastove grede u dobrom stanju ili bi sa zidanica skidali ciglu po ciglu, pa taj građevni materijal odnosili pod okriljem noći.

Pisali smo bili o kući i sudbini Milana Metikoša, nesuđenog povratnika u Bijele Vode, odnosno u zaselak nazvan po njegovome prezimenu. Oluja je cijelu Milanovu obitelj – suprugu, sina Branislava i kćer Dragu – otpuhala sve do Valjkovca kraj Valjeva. Skrasili su se ondje, a on bi povremeno dolazio u Metikoše obići kuću, raskrčiti okućnicu i popraviti što se dalo popraviti. Obnavljao je tako, malo po malo, stare grede i daske, vraćajući sjaj drvenoj ljepotici od stotinu i više godina. No nenadani telefonski poziv komšije i prezimenjaka Duje u Srbiju sledio je Milanu krv u žilama: nepoznat netko je, kazao mu je prijatelj, izrezao gotovo sve zidove drvene kuće, pa je ona sada posve uništena. Totalno zbunjen i u teškoj nevjerici, već je sutradan otišao vlastitim očima provjeriti što se zbiva.

- Drvene “planke” stare više od stotinu godina, odrezane su motornom pilom i odnesene: presjek na rezu otkrio je da su bile potpuno zdrave i čvrste, kao jučer postavljene. Noge su mi se odsjekle kad sam to vidio. Ostao sam bez daha, pa pola sata tupo, bez ikakvih misli i osjećaja, zurio u taj oskrnavljeni kostur kao u nekom snu. Dugo mi je trebao da sebi priznam da je sve zauvijek uništeno. U kući se više ne može živjeti, ne mogu je više ni prodati, i svi moji snovi o povratku srušili su se kao kula od karata – rekao nam je tada razočarani Metikoš, koji ni dan danas ne zna tko ga je tako opljačkao, ali zna da je drski razbojnik zavazda spriječio njegov povratak.

Poslije te neviđene krađe, “bauštelci” su se pritajili, ali ne zadugo. Ovih dana, Stojan Jelić, povratnik u Bijele Vode, obavijestio nas je da su slični marifetluci opet zaredali. Ni on nije krio svoje ogorčenje uslijed nemilih zbivanja.

- Malo su se ti lopovi primirili, pa opet počeli pljačkati. U cijelom je selu sada svega nekoliko nas povratnika, pa je puno kuća prazno i devastirano. Te su na meti kradljivaca, iako mi pazimo na njih koliko možemo i vlasnike koji su još u Srbiji redovito obavještavamo što im je s imovinom. Ali nikako da lopove zateknemo na djelu, očito imaju uhodan sistem: najprije obilaze selo snimajući situaciju, tu i tamo nekoga nešto zapitaju jer su se, kao, izgubili po putu ili slično, pa za par dana ovdje osvane kuća bez zidova ili crijepova. I sve to valjda pod okriljem mrkle noći, da ih mi ni čuli ni vidjeli nismo – kaže Stojan, pokazujući nam neke od opljačkanih kuća.

Naš nam “informator” daje telefonski broj danas 85-godišnje Sofije Jelić, koja još od Oluje živi kod sina Bogdana i snahe Dragice u Beogradu.

- Čuli smo da nam je kuća oštećena i da je dosta građe pokradeno, što nas je iznenadilo i strašno ogorčilo. U tu sam se kuću udala još 1957. godine, pa punih 38 godina živjela u Bijelim Vodama. Suprug Velimir umro je još 1982. i od tada sam samovala, ali sam bar do te Oluje bila svoja na svome. U nekoliko sam navrata posjetila selo, sve se nadajući da ću jednoga dana ponovno otključati vrata svoje kuće i bar se nakratko nauživati Banije. Sad su mi javili da je pola kuće pokradeno, pa se i taj moj san istopio. Sin Bogdan odmah je stupio u vezu s jednim odvjetničkim uredom u Zagrebu, pa ćemo vidjeti može li se što učiniti, barem da dobijemo nekakvu naknadu. Nažalost, sve je usporila ova pandemija, pa će se i to produljiti. Ne mogu nikako razumjeti da netko ide krasti cigleni zid koji gotovo i nema neke vrijednosti, a bez njega je kuća posve neupotrebljiva. S tim su ciglama otišle sve moje želje za povratkom. Srce me boli za kućom i za srušenim snovima – kazala je Sofija kad siu je nazvali novinari “Portala Novosti”.

Svaki put kad bi rijetki preostali mještani Bijelih Voda primijetili da je nekome opljačkana kuća, odmah bi o tome obavještavali policiju. Policijski bi timovi dolazili na lice mjesta i obavljali uviđaje, no njihovi napori ne bi obično ničim rezultirali, možda i stoga što su drski lopovi nastojali zatrti svaki trag svojih razbojstava. Želeći doznati više, obratili smo se Policijskoj upravi Sisačko-moslavačke županije. Policijski su nas službenici obavijestili da su tokom ove i prošle godine zaprimili čak osam prijava krađe građevnog materijala s banijskih kuća. Tri su počinitelja, kažu u policiji, prijavljena zbog kaznenog djela krađa, a za ostalima se još traga. Od navedenog broja krađa dvije su počinjene u Bijelim Vodama, a ostale mahom u drugim slabo naseljenim mjestima, nad napuštenim objektima čiji vlasnici žive izvan Hrvatske. Policijski službenici, stoji u dopisu, aktivno prikupljaju podatke o događajima i mogućim počiniteljima, a cijelo područje pojačano obilaze.

 

Autor: Vladimir Jurišić

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.