U logoru Dretelj, koji su vodile hrvatske snage 1992. godine, bili su zatvoreni Srbi, a kasnije, tokom hrvatsko – bošnjačkog sukoba, Bošnjaci.
Radi se o bivšoj kasarni JNA u blizini Čapljine za skladištenje nafte i municije koju su koristile jedinice HOS-a kao svoju kasarnu i zatvor za srpske zarobljenike. Poslije ubojstva Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a Hercegovine, srpski zarobljenici iz Dretelja predati su HVO-u. Milivoje Bokić u logor Dretelj doveden je iz Mostara, pokupljen s kućnog praga:
„Iz moje kuće u Mostaru prvo u vojnu ambulantu, 19. juna, a onda krajem jula u Dretelj i tamo smo bili sve do rasformiranja 17., 18. avgusta. Srbi civili iz područja Čapljine, Gabele, Stoca i Mostara – cijela regija.“
Prema podacima Udruženja logoraša istočne Hercegovine, u Dretelju je ljeto 1992. godine bilo zatočeno 120 osoba, od čega 72 žene. Žrtve su u ovom logoru zlostavljane, mučene, premlaćivane, silovane i seksualno zlostavljane, kao i mučene na izrazito ponižavajuće načine, usljed čega je više lica umrlo. Ovo se, uz ostalo, navodi u optužnici protiv Ivana Zelenike, Srećka Hercega, Ivana Medića, Ediba Buljubašića i Marine Grubišić-Fejzić, koji su optuženi u svojstvima upravnika logora, stražara ili pripadnika formacije HOS-a zaduženih za logor Dretelj.
Torture u logoru, Milivoje Bokić opisao je u svom dnevniku koji je korišten u istrazi protiv navedene petorke. Njegovo svjedočenje pomoglo je u procesima protiv Mirsada Repka i Ahmeda Makitana, nekadašnjih stražara u Dretelju, koji su osuđeni u Norveškoj i Švedskoj za ratne zločine nad civilima srpske nacionalnosti. Za RSE Bokić kaže:
„Nisu samo oni ti koji su mlatili, prebijali i ubijali. Njih 50-ak je bilo, a pod njih 50 sigurno je bilo 40 koji su svi zločinci bili, pa ko manje, ko više. Normalno da će biti daljnja istraga, jer samo ta četiri što su, to je sitnica. Makitan i Repak su uhapšeni Norveškoj i Švedskoj – da tamo nisu bili, izgleda da ne bi bili ni zatvoreni. Tamo su proveli jedan osam godina, jedan pet.“
Početak suđenja pred Sudom BiH u Udruženju logoraša istočne Hercegovine pozdravljaju, ali i upozoravaju kako se predugo čekalo. Predsjednik Udruženja Vukan Kovač tvrdi kako su iskazi velikog broja svjedoka godinama čekali na pokretanje sudskih procesa. Svjedočila je i doktorica Olga Draško, kojoj je Osnovni sud u Trebinju nedavno presudio da joj Federacija BiH, kao pravni sljedbenik HVO-a, treba isplatiti 100.000 zbog torture i mučenja koje je preživjela u logoru.
„Ona je definitivno otvorila taj logor Dretelj. Ona je kao doktorica iz Čapljine tamo prva zatvorena i zlostavljana tokom svih tri i po mjeseca, koliko je bila unutra. Nevoljnica je išla u Švedsku i Norvešku da svjedoči, što se nažalost nije dogodilo ovdje kod naših sudova. Mi smo stalno ukazivali na problem kako može jedna Švedska, koja nema veze sa događanjima unutar BiH, da sudi, uhapsi, donese presudu, nađe čovjeka. Svi ovi ljudi koji su uhapšeni su bili dostupni prije pet godina kad je Dud Romano imao iste ove podatke. Nažalost, sve ide traljavo“, pojašnjava Kovač.
Na utvrđivanje odgovornosti u logoru Dretelj godinama je pozivao i Ratko Pejanović, iz SGV Pokreta za ravnopravnost Mostar. Godinama su ratni zločini nad srpskim civilima u Hercegovni bila svojevrsna tabu tema o kojoj se nije smjelo govoriti, dodaje, te upozorava:
„Mislim da je velika greška napravljena u prethodnom sistemu kada je preko zločina koji su se desili prećutkivano, stavljalo se pod tepih da se ne bi talasalo. I na kraju, što je najbitnije, ja smatram da je veliki broj zločina preopoznatljiv i znan. Međutim, zašto se još uvijek prikrivaju ta imena? Ja mislim da će se jednog dana o tome ipak progovoriti i nadam se da će nečija savjest u jednom trenutku progovoriti i dati pravo ime i okarakterisati sve one koji su učestvovali u ovom zločinima.“
Suđenje za zločine počinjene 1992. u logoru Dretelj kod Čapljine počeće 12. juna ove godine Zelenika, Herceg, Medić i Grubišić-Fejzić se nalaze u pritvoru od februara ove godine, dok je Buljubašić na izdržavanju kazne u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) u Zenici.
Uoči suđenja, na statusnoj konferenciji potvrđeno je da tokom dokaznog postupka optužba planira pozvati 32 svjedoka i jednog vještaka. Odbrane optuženih nisu na statusnoj konferenciji izlagale planove izvođenja dokaza, a najavile su kako na početku suđenja neće iznositi uvodnu riječ, već nakon što optužba završi dokazni postupak.
Povezani tekstovi
