D.I.C. Veritas

Rasejanje.info, 27.05.2023, Promocija knjige „Jovan naše duše” održana u Beču

U organizaciji ASKD Vilhelmina Mina Karadžić, u Beču je juče (25. maja 2023. godine), u prostorijama Zajednice srpskih klubova, održana promocija knjige „Jovan naše duše”, u izdanju „Sveta knjige” iz Beograda. Knjigu su priredile dr Vjera Rašković Zec i dr Sanda Rašković Ivić. Ovo je priča, posvećena preminulom Jovanu Iviću (1997-2022) koji je pronađen mrtav, izvršivši samoubistvo, 20. januara 2022. godine, ispred zgrade, u ulici 27. marta, u kojoj je živeo. Danas na zidovima ove „uklete zgrade”, kako je Beograđani zovu, jer su u njoj ugašena četiri mlada života, nalazi se iscrtan mural posvećen Jovanu Iviću.

Promociju je otvorila prof. Svetlana Matić, pozvavši prisutne da minutom ćutanja odaju poštu nastradalima u masakrima u OŠ Vladislav Ribnikar i u opštini Mladenovac. Publiku je u ime Zajednice srpskih klubova, pozdravio Luka Marković, predsednik, rekavši prisutnima da su dobrodošli i da su im vrata kuće u kojoj se nalaze, uvek otvorena za sve predloge, ideje i konkretne projekte.

Predstavljanje knjige je proteklo u emotivnom naboju, jer je tema samoubistva mladih i suicida uopšte, izuzetno osetljiva i bolna. Učesnici u programu: Nela Bukorović, Mileva Džokić, Dušan Rašković, Slavica Klajn, Svetlana Matić i autorka, nisu krili suze i svoja najdublja osećanja, dok su čitali tekstove, koje su mladom Jovanu posvetili: članovi porodice, rodbina, Ilija Kajtez, Savo Štrbac, Jovana Šarić, Jovanovi profesori iz osnovne škole, gimnazije i Fakulteta za međunarodnu politiku i bezbednost Jasna Petrović, Milenko Macura, Biljana Radaković, Maja Kačavenda, Biljana Mijailović, Vidan Bogdanović, Violeta Talović i mnogi drugi. Tekstove su mu posvetili i porodični prijatelji, teta Vjera, koja je proučavala njegove objave na Fejsbuku i mnogi drugi.

Citiran je i jedan komšija koji je živeo u istoj zgradi, a između ostalog, je rekao: „Uvek se pristojno javljao. Nismo nikad čuli da je imao problema”. Na početku knjige, autorke napominju: „U Jovanovoj porodici bilo je četiri akademika, Jovanov otac Aleksandar Ivić, matematičar, baka Milka Ivić, lingvista i unuka pesnika Vojislava Ilića, deda Pavle Ivić, lingvista i deda Jovan Rašković, neuropsihijatar. Majka Sanda je doktor psihijatrije i srpska političarka. Vršila je dužnost ambasadora Srbije u Italiji, gde je Jovan proveo tri godine, savladavši brzinom munje italijanski jezik i postavši jedan od najboljih đaka u italijanskoj osnovnoj školi u Rimu”.

Jovan Ivić je bolovao od depresije. Odlučio je da svoj život završi suicidom. Nažalost, nije mu bilo pomoći.

Francuski sociolog Dirkem, osnivač suicidologije, tumači suicid kao nesposobnost pojedinca da se integriše u socijalnu sredinu. Stručnjaci napominju da samoubistvo podrazumeva postupke kojima čovek sebi oduzima život, svestan posledica svoje odluke, razume značaj svog čina i vlada svojim postupcima. Čini se da je čin Jovanovog svesnog preseljenje na drugi svet, potkrepilo tumačenja navedenih stručnjaka.

Na svojoj stranici Fejsbuka je, neposredno pre ubistva, tog 20. januara 2022. godine, Jovan Ivić, zabeležio: „Borba je velika i pitanje da li ću se spasiti, ali za sve vas dobre i drage moje ima nade. Neko je prosto proklet. Bol je neizdrživ. Uninija ždere i taj mrak je tu zadnjih 15 godina. Nisam moralista i ne smatram da je to presudno, ali poroci preko kojih sam se predao u Njemu, prepustio, smlavili su me do kraja… Satana stanuje u meni. Oprosti, majko i oče, na svim paklovima, sestrice drage i mili sestrići, prijatelji, kakve je čovek samo mogao zaželeti. Oprostite i hvala vam, sve velike ljubavi moje, bio sam mračan u svojoj demonskoj prirodi često, a život ste mi učinili srećnim. Shvatio sam da su Ljubav i Politika jedine dve stvari koje su me uvek pokretale. Lud jesam, ali ovo je pakao. Najgori osećaj što ništa stvarno nisam doprineo drugima. Ego beše jak. Oprosti, Gospode Isuse Hriste, što te izdah i napustih… Samo mi je dosta pretvaranja, nek zna ceo svet za lajsnu moju pa nek sam deklarisano lud u zemlji ludaka. Vaskrsenje ne biva bez smrti, a smrti nema ima seoba!”

Knjige o Jovanu su besplatno deljene prisutnima, a dr Vjera Rašković Zec se kratko osvrnula na svoje delo „Pasijans ili strpljenje”. Roman je autobiografskog karaktera i sadrži 11 priča, svedočenja, putopisa, ali  u sebi poseduje i traganje za budućnošću i optimizmom. Ova knjiga je doprinos očuvanju našeg srpskog jezika, koji, kako je autorka navela, ima dva pisma, ćirilicu i latinicu, i mi Srbi, spadamo u samo četiri zemlje na svetu, po ovom fenomenu.

Književnica Slavica Klajn je poklonila svoje umetničko delo „Manastir” dr Vjeri Rašković Zec. Skup je završen fotografisanjem i potpisivanjem, a prikupljeni prilog od prodatih  knjiga je autorka poklonila ASKD Vilhelmina Mina Karadžić, čija je članica od samog osnivanja.

Na ovoj književnoj manifestaciji, pored kulturnih poslenika, između ostalih, prisustvovali su Vladislav Vukotić, savetnik u Ambasadi Republike Srbije i Diana Gušić, savetnica u Predstavništvu Republike Srpske u Beču.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.