Pravosudne institucije u Prištini intenzivirale su podizanje optužnica i suđenja u odsustvu za navodne ratne zločine počinjene na KiM tokom 1998. i 1999. Stručnu javnost zabrinjava monoetničnost procesa u kojima su na optuženičkoj klupi jedino Srbi.
Ukratko
- Bivši vojni tužilac, advokat Dragan Pašić upozorava da ponašanje pravosudnih institucija u Prištini ne stvara pravnu sigurnost, već “pravdu po hrvatskom modelu” koja može proizvesti probleme Srbiji.
- Profesor Univerziteta u Njujorku, dr Sandra Davidović suđenja vidi kao svojevrsnu demonstraciju sile prištinskih institucija nad srpskom manjinom i jasan pokazatelj da se na KiM odustalo od ideje multietničnosti i pomirenja.
- Direktor DIC “Veritas” Savo Štrbac kaže da su Hrvatske vlasti “patentirale brend” optužnica za ratne zločine koji se sada koristi u Ukrajini, ali i na Kosovu i Metohiji.
Fond za humanitarno pravo iz Prištine upozorio je krajem prošle nedelje na osetan porast broja suđenja u odsustvu na Kosovu i Metohiji.
Tokom 2025. godine vođeno je 50 predmeta za navodne ratne zločine u kojima je optuženo ukupno 154 Srba.
“Ovo uključuje i 24 optužnice u odsustvu protiv 120 okrivljenih u odsustvu”, rekao je autor godišnjeg izveštaja FHP, advokat Amer Alija.
Dodao je da je specijalno tužilaštvo istovremeno podiglo 15 novih optužnica od kojih su deset protiv optuženih u odsustvu.
“Pravda ne može da se izmeri samo brojem optužnica ili brojem presuda, već poverenjem da je proces bio pravičan, potpun i razumljiv za žrtve i za celokupno društvo”, kazao je Alija.
Na optuženičkoj klupi po pravilu su samo Srbi, a njihovi advokati u svakom od ovih procesa ukazuju na ozbiljne povrede pravičnosti.
Zloupotreba suđenja u odsustvu
Sa takvom ocenom se slaže i bivši vojni tužilac, advokat iz Beograda Dragan Pašić.
Priština zloupotrebljava suđenja za ratne zločine, a posebno to važi za procese koji se vode u odsustvu optuženih, upozorava ovaj pravnik.
“Na osnovu ovakvog ponašanja Prištine mogu da se izvuku tri zaključka. Prvi je kvantitet naspram kvaliteta. Povećan broj optužnica i proširen krug optuženih sigurno ne stvaraju nešto što se zove pravna sigurnost, a to itekako može da bude od uticaja na kvalitet suđenja”, smatra Pašić.
Kao drugi nedostatak navodi da praksa suđenja u odsustvu “izuzetna mera”, a da je Priština zloupotrebljava.
“To stvara i pravnu nesigurnost i blokadu saradnje, a to su prištinske vlasti i priznale jer ne postoji nikakva saradnja sa pravosudnim institucijama Beograda. Otuda suđenja u odsustvu govore o tome da to postaje masovna pojava koja ne vodi dostizanju pravde i sve se radi na uštrp kvaliteta”, uveren je ovaj pravnik.
Dodaje da sve veći broj optužnica, ali i presuda u Prištini mogu biti problem za Beograd.
“Srbija može da ima višestruke posledice. One se ogledaju u političkom pritisku međunarodnih institucija i organizacija, Saveta Evrope, ali i razgovora u Briselu”.
Dodaje da je jedna od posledica i ograničena sloboda kretanja onih protiv kojih su podignute optužnice.
“Oni ne mogu slobodno da se kreću u regionu, ali i na KiM jer su protiv njih raspisane interpolove poternice. Svakako da to dodatno otežava položaj Srba na KiM, pa je pitanje šta će biti sa preostalim Srbima koji tamo žive”, zaključuje Pašić.
“Hrvatski model” suđenja Srbima
Po mnogo čemu, naglašava, procesi u Prištini za ratne zločine se mogu uporediti na onima koji su vođeni, ili se vode protiv Srba tokom i nakon rata u Hrvatskoj.
“Može da se izvuče paralela između ponašanja Hrvatske i tzv. Kosova jer masovnost i selektivnost postoji u podizanju optužnica hrvatskih pravosudnih institucija. Optužnice se podižu selektivno, prema jednoj naciji, prema Srbima. To je situacija i na Kosovu i Metohiji”, smatra Pašić.
Dodaje da ovakvi procesi proizvode strah kod povratnika ili onih koji razmišljaju o tome.
“Nesigurnost ljudi koji žele da se vrate na svoja ognjišta je izražena kako u Hrvatskoj, tako i na Kosovu i Metohiji”, precizira Pašić.
Sličnosti vidi i u “pravnoj izolaciji”, odnosno nesaradnji nadležnih institucija.
“Hrvatske pravosudne institucije ne sarađuju u dovoljnoj meri sa Srbijom i na način koji podrazumeva međusobni dijalog i potpunu pravnu saradnju. Ista je situacija sa pravosudnim institucijama na Kosovu”, tvrdi Pašić.
“Brend” u podizanju optužnica
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac potvrđuje ovu tezu i ide korak dalje. Tvrdi da su Hrvatske vlasti “patentirale brend” koji se sada koristi u Ukrajini, ali i na Kosovu i Metohiji.
“Srbi izvoze šljivovicu, a Hrvati model suđenja za ratne zločine. Krajiškim Srbima i bivšim pripadnicima JNA u Hrvatskoj je do sada kroz 750 presuda izrečeno više od 7.000 godina zatvorskih kazni”, navodi Štrbac.
Dodaje da su prištinske vlasti prepisale “recept”, ali i prošle obuku iz Hrvatske zbog čega ne treba da iznenadi mali broj presuđenih Albanaca za ratne zločine.
“U Hrvatskoj je za sve ove godine i od svih procesa za ratne zločine pravosnažno kažnjeno samo tri odsto Hrvata. Sve ostalo su isključivo Srbi koji po pravilu dobijaju između 15 i 20 godina robije”, slikovit je Štrbac.
Obračun sa srpskom manjinom na KiM
Tokom 2025. godine u Prištini je doneto ukupno deset presuda za ratne zločine. Desetoro Srba je osuđeno, a jedan oslobođen.
U tri predmeta okrivljeni su osuđeni u odsustvu na maksimalne kazne – 15 godina zatvora.
Predavač na Univerzitetu u Njujorku i autor projekta koji se bavi odnosom institucija na severu i izgradnji mira na KiM dr Sandra Davidović kaže da postupci privremenih institucija u Prištini “sve manje podsećaju na normalnost, a sve više na svojevrsno obračunavanje sa srpskom manjinom”.
Tvrdi da se to vidi ne samo po optužnicama i suđenjima za ratne zločine, već i po stalnim privođenjima i hapšenjima Srba zbog bizarnih razloga, poput ćiriličnih oznaka.
“Takvi prestupi su podvođeni pod preterane optužbe o urušavanju javnog reda i mira, ili terorizma. To bi po sebi bio primer državnog nasilja kada se sprovodi po etničkom principu. Na osnovu toga se može zaključiti da je reč o svojevrsnoj demonstraciji sile državnih institucija nad manjinom”, tvrdi Davidović.
Ona je tokom prošle godine boravila na KiM gde je bavila upravo ovom tematikom.
“Rezultati mog istraživačkog rada su takvi da sve veći broj Srba napušta Kosovo, posebno sever, da je sve veći broj zatvorenih biznisa, da građani sve više doživljavaju policiju kao pretnju, a ne kao instrument javnog reda i da postoje institucionalni pritisci poput Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici”, navodi Davidović.
Smatra da je u centru problema pokušaj “rešavanja pitanja severa” KiM i da se ovde uočava sličnost sa “hrvatskim modelom” ponašanja prema srpskoj zajednici.
“Sever je bio jedina institucionalna i demografska prepreka za izgradnju monoetničke države na Kosovu. U tom okviru se mogu izvlačiti paralele sa svojevrsnim ‘hrvatskim modelom’. Ali, ono što je izvesno je da deluje da se od multietničnosti na Kosovu odustalo. To je naravno štetno i opasno iz perspektive izgradnje mira, regionalne stabilnosti i bilo kakvog pomirenja”, zaključuje ovaj istraživač.
Predmeti EULEKS-a
Prva suđenja za ratne zločine na Kosovu počela su 2000-te pod okriljem UNMIK-a i međunarodnih sudija.
Međutim, većina tih predmeta nikada nije završena.
Decembra 2018. EULEKS je institucijama u Prištini predao 495 policijskih spisa predmeta organizovanog kriminala i 434 spisa predmeta ratnih zločina, kao i spise predmeta nestalih osoba.
Suđenja u odsustvu započela su nakon zakonskih izmena 2019.
Prvi okončan postupak bio je protiv Čedomira Aksića koji je 26. decembra 2024. u odsustvu osuđen na 15 godina zatvora za navodne zločine nad albanskim civilima u opštini Štimlje.
U međuvremenu, na prištinskim optužnicama našli su se i nekadašnji generali, ali i niži oficiri vojske i policije.
Samo tokom ove godine u Prištini su zbog navodnih ratnih zločina nad Albancima osuđeni Srđan Lazović, Mahmud Alidemaj, Duško Arsić, Zoran Kostić i Dragan Milović.
Jedini koji je oslobođen bio je Dragan Ristić iz Đakovice.
Pravičnost suđenja
Ambasador Švajcarske u Prištini Jorg Špreher istakao je tokom predstavljanja izveštaja FHP da više optužnica ne znači i da se ispunjava pravda, a da se suđenja u odsustvu koriste samo u izuzetnim okolnostima.
“Ono što je važna stvar jeste da li ovi procesi vode ka odgovornosti, pravičnom suđenju i osećaju pravde koje će imati žrtve. Suđenja u odsustvu bi trebalo da se koriste samo u izuzetnim okolnostima u skladu sa standardima uspostavljenim na nivou međunarodne zajednice i Evropskog suda za ljudska prava”, kazao je ambasador naglasivši da rat i kršenja ljudskih prava ostavljaju trajne ožiljke.
