Povodom najnovije izjave Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog Irineja o eventualnom dolasku u Srbiju Pape Benedikta XVI – da se ne može izbeći problem njegove bezbednosti u Srbiji koju, kako tvrdi, ne bi mogao da mu garantuje s obzirom na to da, kako kaže, „ovde živi mnogo izbeglica“ – VERITAS-u se obratilo mnogo Srba iz Hrvatske i bivše RSK sa zahtjevom da, uz puno i nepodjeljeno uvažavanje njegove titule, lika i djela, argumentovano reagujemo na ovu izjavu.
Izbjeglice iz Hrvatske i bivše RSK ne slažu se sa ovom Patrijarhovom tvrdnjom, smatrajući da, pored toga što im nanosi neizmjerljivu i nenadoknadivu štetu i ovdje i u svijetu, za takvu tvrdnju nema valjanog uporišta ni u bližoj ni u daljnjoj prošlosti. Naime, do sada istorija nije zabilježila da su prekodrinski i prekounski Srbi pokušali a kamo li izvršili atentat na nekog rimskog papu.
Iako je Katolička crkva prva priznala samostalnu Republiku Hrvatsku (13. januara 1992.), nikada i niko nije ni čuo ni zabilježio da su krajiški Srbi razgovarali o ideji a kamo li o izvršenju atentata na papu.
U toku posljednjeg rata na području današnje RH nije zabilježen slučaj da je bilo koji katolički sveštenik ubijen od srpske strane (a bilo ih je u krajiškim zatvorima). Naprotiv, u jeku ratnog sukoba desila se zvanična posjeta šibenskog biskupa Srećka Badurine dalmatinskom vladiki Longinu u manastiru Krka (23. maja 1994.), bez ikakvih posljedica po njegovu bezbjednost.
Prekounski Srbi, bez obzira na sve kroz istoriju pritiske Katoličke crkve da ih pokatoliči ili pounijati, u velikoj većini održali su se u svojoj pravoslavnoj vjeri, o čemu svjedoče i najzapadniji pravoslavni manastiri: Dragović, Krka, Krupa, Gomirje i Lepavina, pri tom njegujući saživot sa katolicima i pripadnicima drugih konfesija, i da je njih bilo pitati i danas bi živjeli na tim prostorima u miru i toleranciji sa drugim i drugačijim.
Srbi Krajišnici izbjegli ili protjerani sa svojih ognjišta u ratu 1991-1995., rasuli su se po cijelom svijetu a najviše ih je utočište našlo upravo u matici Srbiji (preko 300 hiljada), gdje su se već, uglavnom, i integrisali, i niko u njihovim mnogobrojnim udruženjima i organizacijama nije ni riječ progovorio a kamo li planirao eventualni atentat na papu ili niže katoličko sveštenstvo.
Mi prekounski Srbi ne isključujemo mogućnost da Njegova Svetost Patrijarh Srpski Irinej tvrdnju o eventualnoj opasnosti po bezbjednost pape u Srbiji „od strane izbjeglica“ temelji na unutarcrkvenim različitim mišljenjima i stavovima o suradnji SPC sa Katoličkom crkvom, a to je onda unutrašnja stvar Crkve a ne cijele izbjegličke populacije.
Mi krajiški Srbi, okupljeni oko VERITAS-a, očekujemo da Njegova Svetost Patrijarh Srpski Irinej, s obzirom da je i ranije davao slične izjave, ubuduće sa više obazrivosti, bar u javnim nastupima, govori o izbjeglicama ili da bude konkretniji kod iznošenja ovako teških i sa nesagledivim posljedicama optužbi .
Beograd, 13.07.2012.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
