Ulice Vladimira Arka, Filipa Lukasa, Ivana Šarića i Antuna Bonifačića odlaze u ropotarnicu povijesti
Vijeće gradskih četvrti Peščenica-Žitnjak jučer je jednoglasno podržalo inicijativu promjene naziva ulica nazvanih po ustaškim ličnostima. Vijeće gradske četvrti predlaže nadležnom odboru Gradske skupštine Grada Zagreba da u suradnji s HAZU-om, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i ostalim meritornim institucijama, utvrdi opravdanost prijedloga/inicijative predstavnika Svjetskog židovskog kongresa i Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću, za preimenovanje četiri ulice na području Mjesnog odbora Ivanja Reka: Ulice Vladimira Arka, Ulice Filipa Lukasa, Ulice Ivana Šarića i Ulice Antuna Bonifačića te u slučaju opravdanosti zahtjeva, predlaže brisanje naziva navedenih ulica.
Troškovi promjena osobnih dokumenata bit će financirani od strane Grada, a Vijeće mjesnog odbora Ivanja Reka predložit će nove nazive ulica.
Podnositelji inicijative Svjetski židovski kongres i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću ovako su obrazložili prijednog:
Imenovani pojedinci su bili istaknuti suradnici nacifašističkog, marionetskog i anticivilizacijskog režima Nezavisne Države Hrvatske.
Uloga Vladimira Arka za vrijeme trajanja Nezavisne Države Hrvatske:
Zagrebački poduzetnik koji je ranije podržavao Svetozara Pribićevića, a zatim (režimsku, dvorsku) Jugoslavensku nacionalnu stranku. Od 1941.-1945. opskrbljivao je njemačku, talijansku i vojsku NDH svojim proizvodima. Poslije rata optužen je za suradnju s okupatorom i kvislingom. U trenutku uhićenja, u tvornici, ispio je cijankalij.
Uloga Filipa Lukasa za vrijeme trajanja Nezavisne Države Hrvatske:
Filip Lukas (1871-1958), geograf, predsjednik Matice Hrvatske od 1928. do 1945. godine. Godine 1943. potpisuje kao glavni urednik u ime nakladnika Glavnog ustaškog stana svojevrsni enciklopedijski priručnik Naša domovina, svezak 1 i 2. Lukasova djela itekako su odraz njegovih veličanja Pavelića, ustaša i NDH. Njegov zbornik Naša domovina, u prvom svesku donosi Pavelićevu sliku i nosi naslove “Hrvatska zemlja – hrvatski narod – hrvatska povijest – hrvatska znanost”. Zbornikom inače prikazuje uspjehe ustaštva. Zanimljiv je i njegov govor na sjednici Matice hrvatske održane 29. IV. 1941. koji je završio poklikom “neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić”.
Od kraja dvadesetih godina do smrti bio promotor ideologije „krvi i tla“, ekskluzivnog hrvatstva i rasne teorije. Svojim je javnim djelovanjem izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, a za vrijeme rata otvoreno je podržavao ustaštvo i nacizam i njihove genocidne politike.
Polje svojih stručnih interesa – geografiju i geopolitiku – Lukas je upregnuo u dokazivanje rasnih i sličnih teorija, gradeći teze o „narodnom duhu“, „krvnom naslijeđu“, odnosno „krvnoj čistoći“ na radovima tadašnjih nacističkih ideologa. Vremenom će ih napuštati, mijenjati i upotpunjavati, nastojeći ponajviše dokazati rasnu razliku između Hrvata i Srba. Poznate osobe iz hrvatske povijesti karakterizirao je negativno ukoliko nisu bile ‘čiste hrvatske krvi’. Umjetnike koji su odbili prihvatiti fašistoidne umjetničke koncepte, smatrao je nemoralnim izdajnicima koji zaslužuju mržnju, jer se „svaki pravi patriot ne može i ne smije oteti preziru spram ljudi koji iz egoističkih motiva ostavljaju svoj narod i rade protiv njega“. Lukas će na zagrebačkom sveučilištu biti jedini profesor koji će u svibnju 1941. podržati izbacivanje s posla matematičara, svoga kolege, Židova Vladimira Vranića.
Uloga Ivana Šarića za vrijeme trajanja Nezavisne Države Hrvatske:
Nadbiskup Vrhbosanske nadbiskupije i pisac. Za vrijeme NDH objavio nekoliko pjesama Poglavniku, npr. Kad sunce sja, Poglavniku Oda koja je izišla uoči Božića 1941. Sudjelovao je u radu biskupskih konferencija 1941. i 1945. u Zagrebu. Iskazivao naglašenu podršku Paveliću, NDH i ustašama. U svibnju 1945. odlazi u emigraciju, najprije u Austriju, a zatim u Španjolsku, umire u Madridu 1960. godine.
Uloga Antuna Bonifačića za vrijeme trajanja Nezavisne Države Hrvatske:
Od 1941. radi u Odjelu za kulturne veze pri Ministarstvu vanjskih poslova NDH i potpredsjednik je Društva hrvatskih književnika. U svibnju 1945. izbjegao iz zemlje u Argentinu, neko vrijeme živio u Brazilu, a potom u SAD-u. Godine 1973. preuzima vodstvo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, kako je Ante Pavelić preimenovao ustaški pokret u drugoj emigraciji.
Antifašistički vjesnik
Povezani tekstovi
