(akcija “Maslenica”)
Dvadesetdrugog januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Maslenica“, na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK). Agresija je izvršena u toku realizacije „Vensovog plana“, kojim je RSK, godinu dana ranije, stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (Unprofor). Bila je to treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je, dvije godine ranije, i sama primljena.
U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujući aerodrom Zemunik i nekoliko visova na Velebitu i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruča. U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela: Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela: Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Srbi iz pomenutih sela su ubijeni, prognani ili odvedeni u zatvore i logore. Njihova bogata imanja su opljačkana, opustošena i uništena, a kulturni spomenici, groblja i crkve devastirani, oskrnavljeni ili porušeni, među kojima i Dvori Janković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom sv. Georgija (1675), u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica, i crkve sv. Georgija (1567) u Smokoviću i sv. Ilije (1872) u Kašiću.
U ovoj agresiji na srpskoj strani poginulo je 348 vojnika i civila, među kojima 35 žena i troje djece starosti do 12 godina. Osam lica se još uvijek vodi na listi nestalih. U zbjegovima je umrlo još 165 lica, uglavnom starije populacije.
Jedan od težih zločina, već prvog dana agresije, desio se na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice unprofor-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije, mučki, iz zasjede ubili i masakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) s područja Gračaca.
Operaciju “Maslenica” su planirali i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odobrenje Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta oružanih snaga RH, koji su već tada bili ili su naknadno unapređani u činove generala. U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora „Velebit“ bio je kosovski Albanac, do ’91 oficir JNA, Agim Čeku, bivši predsjednik vlade Kosova (2006-2007), od čijih granata je, usljed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac, najviše i stradalo civila.
Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN-a i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada , ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločine nad Srbima počinjene u ovoj akciji.
Devetnaest godina nakon ove agresije i šesnaest i po godina po prestanku rata, ravnokotarska sela su još uvijek, na sramotu i hrvatske države i Međunarodne zajednice, „siva zona“ povratka prognanih Srba.
Beograd, 20.01.2012.
PREDSJEDNIK
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
