Žalbeno vijeće Haškog tribunal ukinulo je osuđujuće presude Momčilu Perišiću za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, za koja djela ga je Pretresno vijeće osudilo na kaznu zatvora od 27 godina.
Oslobađajuća presuda je dočekana sa velikim iznenađenjem, ne zbog toga što je optuženom u potpunosti anulirana kazna od 27 godina zatvora, jer presedan je napravljen u novembru prošle godine u slučaju “Oluja”, već zbog činjenice da je oslobđen Srbin i oficir najvišeg ranga u inkrimirano vrijeme u VJ. Iznanađenje je još veće kada se zna da je Žalbenim vijećem predsjedavao sudijaTeodor Meron, isti onaj koji je predsjedavao Žalbenim vijećem i u slučaju “Oluja”.
Odmah po objavi presude, počela su nagađanja šta je glavni razlog za takvu odluku Žalbenog u odnosu na Pretresno vijeće, iako je činjenični supstrat ostao nepromijenjen.
Pravda za optuženog?
Da, to je prva asocijacija, ali nedovoljno upućenih u dosadašnji rad Tribunala.
Da se razumijemo, i ja smatram da je oslobađajuća presuda generalu Perišiću jedino pravedna i da ga nije trebalo osuditi ni Pretresno vijeće, što najbolje ilustruje izdvojeno mišljenje sudije Molota, predsjedavajućeg tim vijećem. Ali i za mnoge druge Srbe tvrdili smo da su potpuno nevini, barem u mjeri u kojoj su bili nevini oslobođeni pripadnici drugih strana u ratovima devedesetih prošlog vijeka, pa su ipak “popili” drastične kazne, uključujući i pet doživotnih.
Tim branilaca optuženog?
Zaista su dobri ljudi i pravi profeionalci i maksimalno su se trudili dajući sve od sebe da odbrane svog klijenta i za to zaslužuju sva priznanja i čestitke.
Ali i drugi su imali takođe dobre branioce koji su se takođe mnogo trudili u odbranama svojih klijenata, ali nisu uspjeli da ih odbrane ni pred prvostepenim ni pred drugostepenim vijećem. Činjenica da su Srbi i pripadnici neke od srpskih vojski, prevagnula bi nad činjenicama relevantnim za samo krivično djelo.
Upornost, istrajnost i pismenost optuženog? kako po slijetanju na beogradski aerodrome u obraćanju novinarima reče sam general Perišić.
Ali bilo je i drugih Srba pred tim sudom koji su pokazivali lucidnost, upornost, istrajanost i pismenost, pa im to nešto mnogo nije pomagalo. Naprotiv, dobijao se utisak da su bolje prolazili oni koji su svo vrijeme suđenja ćutali.
Vanjski uticaji na sudije?
Takav uticaj je veoma moguć, a možda i presudan kod donošenja odluke Žalbenog vijeća. Pa svi mi u Srbiji smo se trudili da dokažemo da je upravo sudija Meron, kao predsjednik Žalbenog vijeća i Tribunala, u slučaju “Oluja”, onim čuvenim preglasavanje na granici incidenta, na osnovu istog činjeničnog materijala, donio oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, iako im jePretresno vijeće izreklo 24, odnosno 18 godina zatvora. Zar sudija Meron nije i dalje američki državljanin, kao što je bio i prije nekoliko mjeseci i zar nije i sada kao onomad mogao poslušati nalog ili mig svoje države da se i general Perišić oslobodi kao čovjek koji je hapšen od srpskih vlasti zajedno sa njihovim državljaninom I diplpmatom dok su nešto “petljali” oko nekih tajnih dokumenata, zbog čega je protiv generala pred domaćim pravosuđem podignuta i optužnica za djelo špijunaže. A poznato je da Amerikanci štite svoje državljane, prijatelje i saradnike, što su dokazali i potpisanim ugovorima sa mnogim državama o izuzeću svojih državljana iz nadležnosti onog stalnog Međunarodnog krivičnog suda.
Zbog revolta na oslobađajuću presudu Gotovini i Markaču, o kojoj je Meron direktno odlučio kao predsjednik Žalbenog vijeća, i Haradinaju, za vrijeme njegovog predsjednikovanja Tribunalom, koji se desio u Srbiji, a ubrzo se prelio i preko njenih granica i inicirao zakazivanje tematske tebate na predstojećoj sjednici Generalne skupštine UN-a, u aprilu ove godine, na kojoj će se raspravljati o radu i uticajima presuda ad hok sudova na zadovoljavanje pravde za žrtve i procese pomirenja?
Ako mene pitate, ja mislim da su svi gore navedeni razlozi kumulativno doprinijeli da je Žalbeno vijeće u slučaju “Perišić” odlučilo onako kako je odlučilo.
Šta god da je u pitanju, generalu Perišiću i njegovoj porodici, braniocima, prijateljima, državi Srbiji i Srbima generalno, ova presuda je dobro došla u svakom pogledu.
Beograd 03.02.2013.
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
