Prošle nedjelje u tri dana tri naconalistička, a slobodno se može reći i šovinistička, ispada u Republici Hrvatskoj od strane pripadnika većinskog, hrvatskog, na štetu manjinskog, srpskog, naroda.
Prvi se javio Zdravko Mamić, čelnik fudbalskog kluba Dinamo i Zagreba izjavom u nekoj radijskoj emisiji da Srbin ne može da vodi resor sporta u Hrvatskoj i optužio ministra sporta svoje zemlje Željka Jovanovića: “On mrzi sve što počinje sa hrvatskim, bilo olimpijski odbor, fudbalski savez… Kod njega ne vidite osmjeh nego oči iz kojih izlazi krv. On je uvreda za hrvatski mozak. Čovjek koji je Srbin i nikada nije radio u prosveti i sportu, osim što je malo dizao tegove, na čelu je ovog ministarstva. On je hrvatomrzac”.
Koliko god te riječi zvučale šovinistički, to me nije baš nešto posebno tangiralo upravo zbog toga što ih je izgovorio biznismen, poznat i kao manipulator i muljator, i što su upućene aktuelnom ministru u hrvatskoj vladi, o čijoj naconalnoj pripadnosti najbolje govori njegova izjava da je on prije svega hrvatski branitelj (u registru hrvatskuh branitelja uz njegovo ime piše da je proveo u borbenom sektoru 308 dana, a ta vojska je ratovala protiv Srba) i da je njegov sin Hrvat.
Moj utisak je da se na mjestu ministra Jovanovića našao bilo ko drugi, i da je poslao inspekciju u njegovu firmu-klub, da bi se proveo isto kao i Jovanović, samo bi meta napada bila neka druga osobna, porodična, partijska ili neka druga osobenost ili pripadnost.
Odmah drugi dan usljedila je i izjava Ruže Tomašič, predsjednice desničarske stranke HSP “Ante Starčević” i kadindatkinje za zastupnika u Evropskom parlamentu: “Ovo je Hrvatska, a svi drugi su gosti”. Ni njena izjava me nije nešto posebno tangirala, jer i Ruža i njena stranka sopstveni imidž grade na istinskoj mržnji prema svemu što je srpsko.
A onda se treći dan, 17, marta ove godine, kao posljedica predhodnih izjava, desio napad hrvatske omladine na učenike Bogoslovije “Tri Jerarha” u manastiru Krki kod Kistanja. Prema saopštenju Dalmatinske eparhije, toga dana u popodnevnim časovima u Kistanjama se desio nemili događaj u kojem su od strane meštana Kistanja – Janjevaca fizički napadnuti đaci pomenute Bogoslovije. Na putu od bogoslovije prema selu Kistanjama, najprije su ih verbalno napali četiri mladića starosti oko petnaest godina, a kada su im se pridružili nekoliko momaka starosti oko dvadeset i pet godina sa bejzbol palicama i metalnim šipkama, i fizički su nasrnuli na đake bogoslovije. U nastaloj tuči povređeno je devet bogoslova, od kojih je jedan zadobio teže povrede. Uprava Bogoslovije najoštrije osuđuje ovaj nemili događaj, navodeći da motiv za ovaj incident može biti i jeste jedino i isključivo vjerska i nacionalna mržnja.
Tog istog dana na nekoj od TV stanica gledam i slušam nekog mladog Hrvata iz Kistanja kako objašnjava da su bogoslovi sami krivi jer svojim ponašanjem njih domaće provociraju, između ostalog i tako što nose majice sa natpisom “Kosovo je Srbija”. Kako taj natpis, sve da je tačno to što kaže, može da provocira nekog ko je očito i sam protjeran sa Kosova, jer u Kistanjama, do ‘95. skoro isključivo srpskom mjestu( ‘91. godine u ovom mjestu je živjelo 1980 Srba, 23 Jugoslovena, 9 Hrvata i 9 ostalih), sada žive doseljeni Janjevci u velikoj većini (trenutno ih je preko 1.500).
Upravo činjenica da mladi Hrvati napadaju mlade bogoslove je istinska opasnost za budućnost suživota na tim prostorima. Posljedice Mamićeve i Tomašićkine izjave se upravo i očituje u indoktrinaciji omladine, kojoj, kako se vidi iz ovog primjera, treba bilo kakav povod za akciju protiv drugih i drugačijih.
Mamić se preko nekih medija već drugi dan po događaju u Kistanjama, naravno sa slobode, izvinio Srbima “ako ih je svojom izjavom uvredio”, uz objašnjenje da on ima više prijatelja u Srbiji nego cijela hrvatska vlada. I Tomašićka je, zahvljujući toj svojoj izjavi, gostovala u trećem dnevniku nacionalne televizije, što će joj dobro doći u predizbornoj kampanji za zastupnike u Evropskom parlamentu, a lako se može desiti da zahvljujući toj izjavi i prođe na izborima.
Koliko su njihove izjave zatrovale mladih ljudi za ovih nekoliko dana i koliko je razbijenih noseva, i da li će ih i koliko još biti na predstojećem fudbalskom meču između Srbije i Hrvatske, to njih ne interesuje. A možda sve to namjerno i rade da takvim izjavama proizvedu incidente na nacionalnoj osnovi, svako iz svojih ličnih interesa.
U Beogradu, 19.03.2013
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
