Ovih dana Srbima izbjeglim iz bivše RSK i bivšim pripadnicima bivše JNA stižu “čestitke” od hrvatskog pravosuđa. U pitanju su sudski akti, prvenstveno rješenja o otvaranju istrage za neke događaje od prije više od dvadeset godina, koji su okvalifikovani kao ratni zločini. Jedno od njih je i rješenje Županijskg državnog odvjetništva (tužilaštva) u Splitu od 31. decembra 2013. godine o otvaranju istrage protiv: T.Č. (67), pukovnika JNA na dužnosti komadanta 180. mtbr. do juna 1992.; B.D. (51), načelnik SJB Benkovac do marta 1992.; S.V. (53), načelnik SJB Benkovac od marta 1992. do juna 1993.; Đ.J. (54), načelnik SJB Obrovac do juna 1993.; J.D. (66), major JNA na dužnosti komadanta TO Obrovac i komadanta 4. lake brigade vojske RSK Obrovac do juna 1993.; Z.L. (58), major JNA na dužnosti komadanta TO Benkovac do 1994.; I.M. (68), potpukovnik JNA na dužnosti komadanta 92. mtbr. vojske RSK od 2. februara do maja 1993. i P.S. (67), pukovnik JNA, komadant 4. lake brigade od februara do maja 1993. godine, da bi, postupajući protivno ženevskim konvencijama, “nakon što su izvršeni napadi na sela i gradove po jedinicama kojima su komandovali i to, kako tokom samih napada, tako i tokom okupacija tih područja, dopustili i ostavili bez sankcija, ubijanje, mučenje i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu”. Zatim slijedi opis svih navodnih zločina ispisanih na 57 stranca, među kojima se nalazi i popis od 9.575 vlasnika “uništenih i teško oštećenih kuća i gospodarskih zgrada” na području opština Benkovac, Obrovac i Zadar.
Procesuiranje Srba i pripadnika bivše JNA od hrvatskog pravosuđa za događaje iz devedesetih nije ništa novo, pošto taj proces traje u kontinutetu od početka ratnog sukoba. No, sudeći po onima koji su dobili slične “pakete” i koji su se javili “Veritasu”, otvaranje istraga se krajem prošle i početkom ove godine umnogostručilo.
Potpuna novina je, međutim, način dostavljanja takvih sudskih akata procesuiranima, odreda državljanima Srbije, koji u ovoj državi žive najmanje od “olujnih vremena” tj. od avgusta 1995. godine, a koji se realizuje direktnom dostavom na kućne adrese procesuiranima kao da se radi o običnom preporučenom pismu.
Ovakva dostava sudskih akata iz Hrvatske na područje Srbije protivna je Ugovoru između SRJ i RH o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima iz 1997. godine, sa kojim su se države ugovornice dogovorile (obavezale) na koji način će se pružati pravna pomoć u pravosudnoj branši, što obuhvaća i način dostavljanja sudskih akata. Prevedeno na obični jezik, sud države molilje diplomatskim putem, preko ministarstava pravde, dostavlja zamolnicu nadležnom sudu zamoljene države da po sopstvenim propisima stranci uruči konkretni sudski akt a dokaz o uručenju vrati istim putem podnosiocu zamolnice.
Kada je riječ o krivičnim stvarima, države ugovornice, prema čl. 27. Ugovora, imaju pravo da odbiju zatraženu pravnu pomoć: 1) ako djelo koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države, nije krivično djelo i 2) ako je zamolnica u vezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države, političke ili vojne prirode.
Kako tumačiti direktni način dostave sudskih akata na teritorij druge države?
Gledano sa formalno-pravnog aspekta, ovakva dostava je neuredna, pa ni prijem sudskog akta ne može da proizvodi bilo kakve pravne učinke. Međutim, postoji i drugi, po mom mišljenju, još teži, koji se može nazvati politički aspekt – hrvatsko pravosuđe ovakvim načinom dostave pokazuje, pored ignorisanja potpisanog bilateralnog ugovora, i nepoštivanje države Srbije i njenog suvereniteta.
Prisjetimo se kako se kod dostave pošte iz Srbije ponaša Hrvatska:
Kada je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, u ljeto 2011. godine, dostavilo optužnice protiv državljana Hrvatske (Šeksa, Vekića, Glavaša i Merčepa) za krivična djela ratnih zločina i genocida, i to na način propisan pomenutim Ugovorom o pružanju pravne pomoći, dakle, preko nadležnih ministarstava, Sabor Hrvatske je, na prijedlog Vlade, reagovao donošenjem Zakona o ništetnosti (ništavosti) određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije (“utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka svi pravni akti bivše JNA, njezinih pravosudnih tijela, pravosudnih tijela bivše SFRJ i pravosudnih tijela Republike Srbije koji se odnose na Domovinski rat u Republici Hrvatskoj, kojima su osumnjičeni, optuženi i/ili osuđeni državljani Republike Hrvatske za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom … počinjena na teritoriju Republike Hrvatske”). Predsjednik hrvatske je, kako je i najavljivao, podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti pomenutog zakona, o kojem Ustavni sud još nije odlučio a mala je vjerovatnoća i da hoće za trajanja mandata predsjednika Josipovića. Naravno, zakon je i dalje na snazi i u primjeni.
Novogodišnja čestitka za 2014. godinu, koju je predsedniku Srpskog narodnog veća u Hrvatskoj Miloradu Pupovacu na ćiriličnom pismu uputila nevladina organizacija „Naša Srbija” iz Beograda, vratila se neotvorena pošiljaocu pod oznakom “zabranjeno”.
Portparolka Pošte Hrvatske, Jo Kempen, objasnila je, bez imalo ustručavanja, da je ovakav postupak hrvatske Pošte potpuno legalan pošto je u odredišnoj zemlji u koju je pošiljalac slao pomenutu pošiljku službeno pismo – latinica.
Bilo bi vrijeme i da nadležni organi Srbije na adekvatan način reaguju na potpuno nelegalan način dostave sudskih akata njenim državljanima i na njenoj teritoriji, tim prije što se ta pismena odnose na najteža krivična djela koja su izuzeta od ekstradicije i za koja se pravna pomoć može i odbiti.
Beograd, 20. februar 2014.
Savo Štrbac