ZAGREB – Notorni Savo Štrbac koji se nakon posla tajnika u “vladi” kratkotrajne, od nikog priznate paradržave na prostoru Hrvatske, “bacio” na optuživanje Hrvatske u Haagu, ovih dana donosi opet nekakvu svoju istinu o ratu 90-ima u kojemu je poražen pa je morao bježati u Srbiju tako brzo da je tenk u kojemu je bio on i nedavno umrli i nikada osuđeni, general Mile Novaković, gazio kolonu srpskih izbjeglica koji su bježali iz “krajine” prema planu kojega je napravio upravo spomenuti Štrbac.
Sada se okomio na Milijana Brkića, kandidata za mjesto ministra branitelja pa niže uvredljive izjave o nekadašnjem zapovjedniku Alfi gdje se optužba za krivotvorenje i prepisivanje diplomskog rada spominje tek usput.- Brkić je bio pripadnik specijalne policijske jedinice Alfe, koja je bila sastavljena od najboljih i najspremnijih boraca, fizički i psihički izdržljivih ratnika i sportaša. Njegov Peti vod, kojim je i zapovjedao, 22. siječnja 1993. sudjelovao je u akciji na Velebitu u okviru šire operacije hrvatskih snaga poznatu pod kodnim nazivom “Maslenica”, iako je to područje bilo pod zaštitom UN. Toga dana su hrvatske oružane snage na prevoju Mali Alan u blizini osmatračnice Unprofora, u zaštićenoj zoni, mučki i iz zasjede ubili i izmasakrirali 21 pripadnika Srpske vojske Krajine s područja Gračaca – trubi Štrbac zaboravljajući da je na tom području bio rat i da je Hrvatska prije više od godinu dana bila priznata od većeg dijela svijeta.Iako nikada, koliko je poznato, Brkić nije bio ne samo optužem već ni osumnjičen za bilo kakav ratni zločin, Štrbac izmišlja kako se “sam Brkić još nije oglasio povodom teških optužbi koje mu se stavljaju na teret”. Kao da je Štrbac neki relevantni tužitelj…Doduše, bivši tajnik propale kvazidržave dodaje kako je “Vijeće za ratne zločine u Beogradu krajem 2006. pokrenulo predkazneni postupak za zločin na Malom Alanu i naredne godine sve prikupljene dokaze dostavilo hrvatskom pravosuđu, koje još vodi istragu protiv ‘nepoznatih počinitelja'” ali se kao osumnjičeni sigurno ne spominje i Brkić jer da se spominje, haški žbir bi sigurno to obznanio na sva zvona.
Na kraju, Štrbac, kakav god bio, priznaje Brkiću u njegovim Alfama da su pokazali hrabrost i umješnost upada u pozadinu neprijatelja pa navodi kako “možda i jeste junaštvo po velebitskim vrletima ubaciti se u neprijateljsku pozadinu i iz zasjede likvidirati neprijatelja, ali masakriranje zarobljenih, ranjenih i već mrtvih neprijatelja svakako nije čojstvo”, mudruje Štrbac “zaboravljajući” zločine i izvan ratnih djelovanja, što su počinili njegovi sunarodnjaci zbog čega su u Haagu “zaradili” nekoliko tisuća godina zatvora, a presude trojici najvećih zločinaca tek očekujemo…
Autor/izvor: Miroslav Flego
