Ivo Atlija, bosanki Hrvat iz Prijedora, na suđenju Ratku Mladiću svjedoči o napadu srpskih snaga na Briševo i okolna sela u kojima je u ljeto 1992. godine ubijeno oko 200 ljudi. “Sramota je sto je toliko ljudi umrlo ni zbog čega”, kaže svjedok kojemu je u Briševu ubijen otac
“Sramota je što je toliko ljudi umrlo ni zbog čega” rekao je Ivo Atlija na suđenju bivšem komandantu Glavnog štaba VRS Ratku Mladiću. U Briševu i okolnim selima srpske snage su u ljeto 1992. godine, prema svjedoku, ubile oko 200 ljudi, mnoge muškarce odveli u logore, a žene i djevojke silovali.
Stanovništvo Briševa je 25. maja 1992. godine lokalnim srpskim vlastima predalo svo naoružanje. Uprkos tome selo je 24. jula 1992. godine granatirala teška artiljerija a “redovna vojska i četnici” su u napadu ubili 68 ljudi. Svjedok je naknadno saznao da su u napadu učestvovali pripadnici Šeste krajiške i Pete kozarske brigade.
U pisanoj izjavi koju je dao istražiteljima tužilaštva 2000. godine svjedok, pored ostalog, govori i o silovanjima žena u tom kraju. Njihova imena, međutim, nije želio otkriti jer su – kako je danas objasnio – žrtve odrasle i živjele u “konzervativnoj katoličkoj sredini”, te bi otkrivanje njihovog identiteta proizvelo samo dodatna poniženja i psihičke patnje. Pored izjave, u dokaze je uveden i video snimak koji prikazuje ostatke seoske crkve, jedne od mnogih koje su tog ljeta srpske snage uništile na tom području.
Za ubistva, silovanja i druge zločine nad stanovnicima Briševa i okolnih sela nikada niko – “do dan danas”, kako je naglasio svjedok – nije odgovarao. Kaže da je o tim zločinima u više navrata razgovarao sa Vojom Kuprešaninom, tadašnjim visokim zvaničnikom Srpske Demokratske Stranke u Prijedoru, ali je od njega dobio samo prazna obećanja da će intervenisati kod generala Talića, komandanta Prvog Krajiškog korpusa. Atlija se sastajao i sa tadašnjim gradonačelnikom Prijedora Milomirom Stakićem i drugim lokalnim zvaničnicima, uzaludno tražeći dozvolu da preostalo stanovništvo napusti to područje kako bi zaustavio dalja stradanja.
Oni su mu, međutim, odgovarali da ih se ionako optužuje za etničko čišćenje te bi, u slučaju da im se dozvoli da odu iz Prijedora, to bio još jedan argument protiv srpske strane. “Stekao sam utisak da smo im potrebni kao taoci za trgovine u političkim razgovorima koji su se tada vodili”, kaže svjedok. Po završetku rata u Briševo se niko nije vratio. Obnovljene su tektri-četiri kuće kako bi oni koji dolaze jednom godišnje da obilježe stradanja svojih najbližih imali krov nad glavom.
Mladićev branilac Branko Lukić je u prvom dijelu unakrsnog ispitivanja ukazao na dio izjave u kojem svjedok govori o pozivima medija na osvetu protiv Hrvata i Muslimana. Na Lukićevo pitanje da li su prijedorski Srbi stvarno vjerovali da im prijeti opasnost od “fundamentalista” i “ustaša” svjedok je odgovorio da mu je i sada “najžalosnije upravo to što su oni to zaista i mislili”.
Lukić će sutra nastaviti unakrsno ispitivanje Ive Atlije.
Povezani tekstovi
