U nastavku završne reči na suđenju Ratku Mladiću, branilac Dragan Ivetić negirao da je vojska, na čijem je čelu bio optuženi, etnički očistila velika područja BiH i, u Prijedoru i još nekim opštinama, počinila genocid. Nesrbi, tvrdi branilac, nisu napuštali svoje domove pod pritiskom i nasiljem, već zbog “nestašice struje, lekova, vode i hrane”, u potrazi za boljim životom
Nakon što su u petak, prvog dana iznošenja završnih argumenata odbrane, branioci Branko Lukić i Dragan Ivetić u najopštijim crtama odbacili sve navode tužilaštva o odgovornosti Ratka Mladića po svih 11 tačaka optužnice i tražili oslobađajuću presudu, u današnjem nastavku završne reči branilac Ivetić je detaljnije analizirao dokaze optužbe o genocidu u opštinama s posebnim osvrtom na Prijedor i o takozvanom “sveobuhvatnom” udruženom zločinačkom poduhvatu.
Optužba se, rekao je Ivetić, služi Prijedorom, njegovim logorima i masovnom grobnicom u Tomašici kao “modelom” za genocid u opštinama. Osim u Prijedoru, etničko čišćenje je, po optužnici, doseglo razmere genocida i u Ključu, Sanskom Mostu, Kotor Varoši, Vlasenici i Foči.
Odbrana, međutim, tvrdi da nema ni govora o genocidu ni u Prijedoru ni u ostalim opštinama. Građani Prijedora i okolnih nesrpskih sela nisu napustili svoje domove pod pritiskom i nasiljem srpskih snaga, već zbog “nestašice struje, lekova, vode i hrane” i u potrazi za boljim životom. Ljudi, kaže Ivetić, “idu tamo gde im je bolje”.
Optužba, ukazao je Ivetić, nije predočila nikakvu Mladićevu naredbu da se počini genocid, nije dokazala njegovu nameru da delove etničkih i verskih grupa “uništi kao takve”. Ukazujući da je u Vojsci Republike Srpske bilo dosta Muslimana i Hrvata, Ivetić se retorički zapitao “jesu li ti vojnici i oficiri učestvovali u genocidu protiv samih sebe i svojih porodica?”
Odgovornost za prijedorske logore Ivetić je pripisao policiji i, posebno, njenom šefu Simi Drljači, s kojim Mladić nije bio u dobrim odnosima. Mada osporava autentičnost ratnih beležnica optuženog, odbrana se ipak poziva na navod iz jedne od njih u kojem Mladić odbacuje Drljačin zahtev da vojska – “spaljivanjem, mlevenjem ili na neki drugi način” – pomogne u ukljanjanju oko 5000 muslimanskih leševa pokopanih u Tomašici. Odgovorom “kako ste ih pobili, tako ih se rešite” Mladić je, po Ivetiću, pokazao svoj “animozitet i gorčinu prema Drljači.”
Suprotno tužiocu, koji tvrdi da je vojna mašinerija bila angažovana na kopanju i prekopavanju masovne grobnice u Tomašici, Ivetić tvrdi da vojska s tim nije imala nikakve veze, da je njena mašinerija bila na sasvim drugoj lokaciji, a da je sav posao oko uklanjanja leševa obavio prijedorski MUP.
Ivetić je ponovio tvrdnju iz završnog podneska odbrane koju je tužilac prošle sedmice interpretirao kao pokušaj da se Mladićeva odgovornost prebaci na podređene komandante korpusa, od kojih su trojica (Krstić, Galić i Milošević) osuđeni na teške kazne zbog zločina u Srebrenici i Sarajevu. Mladić je, rekao je danas Ivetić, “izdavao naređenja sa strateškog novoa, a komandanti korpusa su odlučivalikako će njihovi potčinjeni na taktičkom nivou izvoditi operacije.” Mladić je, dodao je Ivetić, “bio ograničen principima i strukturom VRS i nije imao apsolutna ovlašćenja.”
Završna reč odbrane se nastavlja sutra.
Povezani tekstovi
