Nakon iskaza Munire Selmanović iz Novoseoca kod Sokoca, na suđenju Ratku Mladiću počelo svjedočenje britanskog generala Majkla Rouza. On je optuženog opisao kao čovjeka koji je, zajedno sa Radovanom Karadžićem, bio u vrhu komandne piramide u Republici Srpskoj. Mladić je bio “centralna osoba” kada je bilo u pitanju planiranje borbenih dejstava i komandant kojeg su njegovi podređeni poštovali
Na suđenju Ratku Mladiću završen je iskaz Munire Selmanović iz Novoseoca kod Sokoca koja je 22. septembra 1992. godine zajedno sa drugim ženama, djecom i starijim ljudima iz tog mjesta protjerana u Sarajevo. Svjedokinjin sin i muž, kao i četrdesetak muškaraca iz Novoseoca, zadržani su uz obrazloženje da “idu na radnu akciju”. Njihova tijela su pronađena nakon rata u masovnim grobnicama na Ivan polju, lokaciji udaljenoj oko jedan kilometar od polja Metaljka gdje su posljednji put viđeni živi.
Mladićeva odbrana je u unakrsnom ispitivanju ukazivala da svjedokinja nije vidjela ko je i kada pobio članove njene obitelji i ostale muškarce. Branilac je citirao izvještaj Druge romanijske brigade od 28. jula 1992. godine da se u Novoseocima i okolnim selima nalazi “određeni broj ekstremista koji su za sada mirni, ne prave probleme srpskom stanovništvu, ali ih držimo pod kontrolom”. Svjedokinja je rekla da su seljani predali svo oružje koje su imali, a da su im srpske vlasti sa Sokoca poručivale da “mogu mirno da nastave da žive i rade”.
Nakon što je Munira Selmanović, vidno potresena, napustila sudnicu na klupu za svjedoke je pozvan britanski general Majkl Rouz/Michael Rose koji je 1994. godine bio komandant snaga UN u BiH. On je Mladića opisao kao čovjeka koji je, zajedno sa Karadžićem, bio u vrhu komandne piramide u Republici Srpskoj. Mladić je, rekao je, bio “centralna osoba” u planiranju borbenih dejstava i komandant kojeg su njegovi podređeni poštovali. Na pitanje tužiteljice Kamile Bajbls/Camille Bibles da li je ikada čuo da je neko iz vojske bosanskih Srba djelovao suprotno Mladićevim željama, Rouz je kategorički odgovorio: “Nikada”.
Uobičajeno opravdanje vojske bosanskih Srba za garantiranje Sarajeva je, prema Rouzu, bilo da uzvraćaju na “muslimanske napade”. Međutim, dodao je, “nesrazmjernost” srpske reakcije je bacala sumnju na takve tvrdnje. Kao primjer je naveo Dobrinju čije je stanovništvo živjelo u podrumima. “Ako bi mačka prešla preko ulice to bi prouzrokovalo artiljerijske odgovor srpske strane”, rekao je Rouz.
U glavnom ispitivanju u dokaze je uvedena svjedokova pisana izjava u kojoj se detaljno opisuju sastanci sa Karadžićem i Mladićem na kojima je razgovarano o demilitarizaciji Sarajeva, dopremanju humanitarne pomoći, održavanju rada komunalnih službi, prekidu neprijateljstva i, konačno, postizanju mirovnog rješenja. Iskaz generala Rouza biće nastavljen sutra.
Povezani tekstovi
